Vidac, vidova trava ili očanica od davnina je cijenjeni narodni lijek za sve očne bolesti, na što upućuje i hrvatski naziv biljke. Rod očanica (Euphrasia) obuhvaća velik broj vrsta koje se ponekad međusobno križaju, pa ih je teško razlikovati, no to nas ne treba brinuti jer sve europske vrste roda koristimo za istu namjenu.

Najčešće se koriste ljekovita očanica Euphrasia officinalis L.(sinonim E. stricta L.) i obična očenica Euphrasia rostkoviana Hayne. Botanički naziv roda dolazi od grčke riječi euphrosie, što znači radost, a vezano je uz sreću koju biljka donosi ljudima kad im izliječi oči.

Vidac  je sitna, jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom, dlakavom, u gornjem dijelu razgranatom stabljikom visine od 5- 20 cm.

Živi kao polunametnik jer se tankim usisnim korijenjem pričvršćuje za biljke iz svoje okoline, najčešće trave i crpi iz njih mineralne tvari. Jajasti, grubo pilasti listovi bez peteljke smješteni su na stabljici nasuprotno. Donji su veći od gornjih. Brojni, maleni, bijeličasti ili blijedoljubičasti cjevasti cvjetovi s četiri prašnika razvijaju se od svibnja do listopada u pazušcima gornjih listova složeni u zbijene cvatove.

Na trokrpastoj donjoj usni imaju sjajno žutu pjegu i ljubičaste prugice. Plod je tobolac s dugačkim trepljama po obodu i puno sitnih sjemenki. Biljka najbolje uspijeva na suhim livadama, neplodnim tlima i šumskim čistinama u nizinskim i u planinskim područjima. Cvjetovi koji izgledom nalikuju oku i trepavicama  razlog su da se biljka od davnina koristi za očne bolesti. Nekadašnja „nauka o signaturi“ prema kojoj biljke svojom karakterističnom oznakom ili signumom pokazuju koji organ liječe ovdje se pokazala točnom.

U ljekovite svrhe skuplja se nadzemni dio cvatuće biljke i suši na suhom i zračnom mjestu, zaštićenom od izravne sunčeve svjetlosti. Usitnjena suha biljka čuva se u višeslojnim papirnatim vrećama, a manje količine u dobro zatvorenim staklenkama, da ne navuče vlagu. Ima slab miris i blago gorak okus. Od ljekovitih tvari sadrži protuupalne iridoidne glikozide gorkog okusa (aukubin, katalpol, eufrozid idr.), eterično ulje, flavonoide, trjeslovine i druge tvari. U ljekovite svrhe najčešće se koristi čaj, a može se koristiti i svježe iscijeđen sok.

Priprema čaja: jednu čajnu žlicu suhe, usitnjene biljke preliti s 2,5 dl kipuće vode i procijediti nakon 5 minute. Čaj piti ili koristiti kao oblog ili kupku. Važno je pridržavati se upute o pripremi  i uvijek koristiti svježe pripremljen čaj jer pretjerane količine biljke mogu dovesti do nadraženosti sluznice i trovanja. Osim kod bolesti očiju čaj od vidca se u narodnoj medicini koristi kod bolesti želuca, crijeva, dišnih organa (kašlja i bronhitisa), glavobolje na nervnoj bazi, oslabljelog imunološkog sustava, oteklina vratnih limfnih žlijezda, za bolje pamćenje, kod pretjerane upotrebe alkohola i nikotina.

Vidac se najčešće koristi kao oblog kod upale očne spojnice ili konjuktivitisa, upale rubova očnih kapaka, suzenja očiju, premorenosti očiju usljed čitanja ili rada na računalu, alergijskih upala očiju, slabljenja vida s godinama itd. Mlakim čajem natope se blazinice od vate i po jedna stavi na zatvoreno oko.

Dobar i za sluznicu nosa

Za obloge ili ispiranje oka često se  koristiti mješavina od 25 grama vidca i 10 grama sjemena komorača. 1 čajna žlica mješavine prelije se s 2,5 dl kipuće vode i procijedi nakon 3-5 minuta. Za ispiranje nosa kod jake hunjavice i upaljene sluznice nosa pripremi se mješavina od 35 g vidca, 35 g sjemena komorača, 15 g cvijeta nevena i 15 g cvijeta kamilice. Dvije čajne žlice mješavine preliju se s 2,5 dl kipuće vode, ostave pokrivene 5-10 minuta i procijede. Čajem se  ispire nos 2-3 puta dnevno. Kod ječmenca priprema se čaj od jednakih dijelova očanice i kamilice pa koristi kao topli oblog. Novija istraživanja potvrdila su ljekovitost vidca pa ga danas i poznate farmaceutske kuće koriste kao sastojak u  kapima i mastima za oči.

Oralno uzimanje vidca trebaju izbjegavati trudnice, dojilje, osobe s komplikacijama žuči, akutnim čirom na želucu i dvanaestniku, te s bolesnom jetrom. Kod težih bolesti svakako se prije korištenja savjetujte sa stručnom osobom.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakZaboravljene cvjetne vrste
Sljedeći članakDodijeljeno 568,3 tisuće eura za sprječavanje štete od divljači
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.