Ako pčelinjak nije smješten uz potočić koji stalno osigurava vodu, potrebno je postaviti pojilicu za pčele. Blizina pojilice na pčelinjaku sprječava donošenje vode iz nepoznatih izvora koji mogu biti zagađeni ili iz jama gnojnica koje mogu ugroziti zdravlje zajednice ili onečistiti krajnji pčelinji proizvod.
Sljedeći razlog postavljanja pojilice na pčelinjaku je i broj pčela radilica koje su zaposlene donošenjem vode. Ako se voda ne nalazi u blizini pčelinjaka, velik broj pčela zaposlen je donošenjem vode iz udaljenih mjesta koje bi mogle umjesto vode donositi nektar. Pojilicu ispred košnica postavljamo na udaljenosti najmanje 5 do 10 metara. Bliže postavljamo koso od krajnje košnice. Dalje ako je ravno ispred košnica, dok iza košnica ne bi smjela biti bliže od 2 do 3 metra.
Postavljanje pojilice
Pojilica s vodom potrebna je na pčelinjaku od početka proljeća do zadnjih izlazaka pred zimu. Pojilicu treba postaviti što je ranije moguće, odnosno kada to vremenske prilike dopuste. Rano postavljanje potrebno je zbog toga da se pčele naviknu na postojanje izvora vode za piće. Zato jer ako pronađu neki drugi izvor teško se priviknu na novi, makar on bio bliži i čišći.
Pojilica se postavlja na sunčanom mjestu, bez vjetra, ali ne na pripeci. Zato jer pčele rado uzimaju vodu zagrijanu od 20 do 30oC. Zagrijanu preko 38oC pčele neće uzimati. Najbolje je ako je možemo postaviti pod neku krošnju ili nadstrešnicu gdje je tijekom prijepodneva sunčano, a poslije podne sjena. Pčelari konstruiraju pojilice na razne načine i od različitih posuda. Kao pojilica nam može poslužiti svaka posuda koja ne propušta vodu, izrađena od materijala koji nisu štetni. Da se stijenke mogu lako održavati i čistiti. Volumen mora biti prilagođen našim mogućnostima dopunjavanja kako bi svježe vode uvijek bilo dovoljno.
Kao pojilice mogu poslužiti i staklenke većeg volumena (za zimnicu od 3-5 l) okrenute naopako i zatvorena poroznim poklopcem ili gustom tkaninom koja lagano propušta utrošenu količinu vode. Za udaljene pčelinjake može se napraviti i pojilica koja pomoću podtlaka ispušta onoliko vode koliko je utrošeno. Na pčelinjacima koji su smješteni uz vodoopsrbnu mrežu pojilice mogu biti izrađene na način da se razina vode regulira ventilom s plovkom (kao kod WC kotlića). Ako je rezervoar vode proziran ili od svijetle plastike dobro ga je obojiti nekom tamnijom bojom. Odnosno napraviti okvir ili plašt za prekrivanje. Zato jer na taj način sprječavamo ulaz svjetla pod čijim utjecajem se javlja rast vodenih algi. Njih je iz zatvorene posude teško iščistiti.
Voda kojom pojimo sve vrste životinja, pa tako i pčele, mora biti higijenski ispravna. Odnosno takva da bi je i sami pili. Čistoća vode je u prvom redu bitna za sprječavanje širenja nozemoze. Pčele prilikom pojenja često balegaju u samu vodu ili okolinu pojilice. Ako su pri tome zaražene nozemozom uzročnik ostaje u vodi i može zaraziti sljedeću pčelu. Kako je to u pašnom razdoblju, bolest se ne primjećuje, a zajednica je ipak zaražena što se vidi tek u proljeće slijedeće god. Da bi pčele brže navikli na uzimanje vode iz pojilice možemo u početku pojilicu puniti vodom u kojoj smo otopili malo meda. 0,5 kg na 5 litara vode.
Primijećeno je da pčele radije uzimaju vodu koja je blago posoljena (0,1 %). Kako bi pojilicu održali higijenski ispravnom, potrebno ju je povremeno (poželjno je jednom tj) oštrom četkom očistiti od kamenca i oprati vrelom vodom. Za sprječavanje širenja nozemoze, u proljeće i na jesen u vodu preventivno dodajemo jodni pripravak (nozecid, nozepip ili slično). Preko ljeta nema potrebe za dodavanjem takvih pripravaka, iako povremeno ne može štetiti.
Izvor: Gospodarski kalendar
