Prilagodba i ublažavanje komplementarne su strategije za smanjenje i upravljanje negativnim utjecajima klimatskih promjena. Iako su potencijalne aktivnosti ublažavanja utjecaja klimatskih promjena već poznate, potrebno je neprestano razvijati nove strategije prilagodbe. Očuvanje zadovoljavajućih prinosa uz zadržavanje standarda kvalitete izazov su za vinogradare u cijelom svijetu.
Važno je napomenuti kako su se u posljednjem desetljeću tradicionalne ampelotehničke mjere pokazale nedostatnima u borbi s visokim temperaturama i sušom,stoga je dobro razmisliti o njihovoj modifikaciji.
Uzgojni oblik
U nekim područjima gdje je tradicionalnim načinima bilo teško postići punu zrelost (npr. cabernet sauvignon u Médocu ili plavac mali u Dalmaciji), grožđe se uzgaja na niskom stablu. Namjera je povećati izloženost grožđa visokim temperaturama jer su tijekom dana temperature više blizu površine tla. Povećanje visine stabla izložit će grožđe nešto nižim temperaturama.Rezultati novijih istraživanja pokazuju da veća visina stabla vjerojatno neće značajno odgoditi berbu, ali bi mogla minimizirati potencijalne štete od mraza i toplinskih valova.Izbor uzgojnog oblika jedan je od načina za prilagodbu uzgoja vinove loze u sušnim područjima. U mediteranskoj regiji proizvođači su tijekom stoljeća razvili sustav uzgoja koji je posebno otporan na sušu – En Gobelet.
Trsovi na ovom uzgojnom obliku imaju relativno nisku lisnu površinu,što smanjuje transpiraciju vinove loze. Čak štoviše, ovaj uzgojni oblik vrlo je ekonomičan jer ne postoji sustav armature koji treba postaviti i održavati, a osim toga nije potrebno pozicionirati mladice.Nažalost, u vrijeme sve učestalije suše ovaj sustav uzgoja polako se napušta jer strojne beračice trenutno nisu prilagođene za berbu ovako oblikovanih trsova. Razvoj takvog kombajna trebao bi biti prioritet istraživačke zajednice koja se bavi vinogradarskom mehanizacijom. En Gobelet se odlikuje i relativno niskim prirodom, a vinova loza se bolje prilagođava vodnom stresu kada je prirod nizak. Nedostatak vode izravno djeluje na fotosintezu.Kad je fotosinteza smanjena,vinova loza može dovesti do pune zrelosti samo ograničenu količinu grožđa.
Kasna rezidba
Istraživanja provedena u posljednje vrijeme pokazala su da odgoda zimske rezidbe može biti učinkovit alat za ublažavanje negativnih učinaka globalnog zatopljenja.Tehnika se temelji na karakterističnoj apikalnoj dominaciji vinove loze uslijed čega se vršni (apikalni) pupovi ubrzano razvijaju,što inhibira razvoj bazalnih pupova neorezanih mladica koji duže ostaju u stanju mirovanja. Nedavne su studije pokazale kako kasna, zimska rezidba (otprilike u vrijeme neposredno pred početak pupanja,može odgoditi početak vegetacije za 8 do 11 dana u usporedbi s tradicionalnom rezidbom sredinom zime.
Sve navedeno može rezultirati kašnjenjem cvatnje i šare čak do četiri ili pet dana,te odgodom rokova berbe za prikladniji (hladniji) dio godine. Neka istraživanja ukazuju i na povećanu koncentraciju fenolnih spojeva u grožđu s kasno orezanih trsova.Iako bi ovo dokazano moglo funkcionirati,to znači da bi vinovu lozu trebalo orezati u vrlo ograničenom vremenskom okviru, što bi moglo ograničiti primjenu zahvata kasne rezidbe na male proizvođače i biti neizvedivo na velikim vinogradarskim površinama.Osim toga, ekstremno kasna rezidba može utjecati i na neprihvatljivo smanjenje uroda putem mehaničkog oštećenja velikog broja rodnih pupova.
Pinciranje
Oštro pinciranje mladica zahvat je koji značajno mijenja odnos izvor/izljev kod vinove loze te se kao takav može koristiti za utjecaj ublažavanja klimatskih promjena.Oštro pinciranje vinove loze ubrzo nakon završetka cvatnje i oplodnje, kako bi se smanjio omjer lisne površine i grožđa na manje od 0,75 m2/kg, može produljiti razdoblje od cvatnje do šare za oko 5 dana. Osim toga, može utjecati i na značajno smanjenje priroda i sadržaja šećera u grožđu. Oštro pinciranje prije cvatnje negativno utječe na oplodnju, a kasniji termini provođenja zahvata učinak pokazuju tek u završnoj fazi dozrijevanja grožđa. Pinciranje provedeno nakon šare grožđa, može usporiti proces nakupljanja šećera u bobici.
Djelomična defolijacija
Prijašnja istraživanja pokazala su kako je uklanjanje lišća prije cvatnje vinove loze učinkovit alat za smanjenje priroda putem smanjenja prosječne mase bobice grozda. S druge strane, rana defolijacija utječe na povećanu koncentraciju antocijana u kožici bobice.
Zasjenjivanje grozdova izostavljanjem zahvata djelomične defolijacije može rezultirati znatno nižim temperaturama mikroklimata grožđa te posljedično povećanjem koncentracije jabučne kiseline i ukupne kiselosti grožđa u trenutku berbe. Valja imati na umu da povećano zasjenjenje može uzrokovati smanjenje obojenosti bobice,kao i stvaranje neželjenih aromatskih spojeva u većim koncentracijama (npr. pirazini).Izloženost grožđa direktnom sunčevu zračenju, može uzrokovati opekline što narušava kvalitetu grožđa. Kako bi se izbjegle štete od opeklina, ampelotehnički zahvati moraju davati prednost prisutnosti jednog sloja lišća u zoni grozdova.Uklanjanje lišća treba izbjegavati ili ograničiti na strogi minimum.
Smanjenje omjera lisne površine i priroda grožđa može usporiti proces dozrijevanja grožđa. Međutim, postoje i mnoge drugi učinci. Neki od njih su pozitivni, poput smanjenja šećera u grožđu bez većeg utjecaja na kiselost grožđa. Neki mogu i loše utjecati na kvalitetu vina, ponajprije putem smanjenja fenolnih spojeva u grožđu ili povećanja herbalnih aroma u grožđu i vinu. Modificiranje omjera lisne površine i priroda grožđa zahtijeva daljnja istraživanja.Različiti sustavi zasjenjenja trsova ili većih vinogradarskih površina, središte su znanstvenih istraživanja u posljednje vrijeme.
Sustavi zasjenjenja morali bi biti dizajnirani tako da ograniče negativne učinke visokih temperatura i smanje evapotranspiraciju.Eksperimenti sa zasjenjenjem (npr. prirodno sa šumskim kompleksima,umjetno s mrežama, pločama ili fotonaponskim pločama – agrosolarima), uglavnom u središte pozornosti stavljaju učinak sjene na temperaturu nadzemnog dijela trsa. Čini se da je natkrivanje vinograda najučinkovitiji način za smanjenje temperature i vodnog stresa, u usporedbi sa zasjenjenjem pojedinačnih trsova ili redova, grozdova, tla i sl. No, potrebno je provesti još mnoga istraživanja kako bi se došlo do značajnijih i jasnijih zaključaka.
Berba
U uvjetima globalnog porasta temperature potrebno je procesom berbe grožđa upravljati na drukčiji način. Vinogradari se trebaju odlučiti za jednu od sljedećih mogućnosti:
a) berba u tehnološkoj zrelosti s optimalnim odnosom šećera i ukupne kiselosti, ali u značajno ranijim rokovima od uobičajenih, uz rizik branja aromatski i fenolno nezrelog grožđa
b) berba u trenutku fenolne odnosno aromatske zrelosti, ali s previsokim sadržajem alkohola i preniskim razinama ukupne kiselosti.
Strojna berba omogućuje vinogradarima brzu intervenciju (danju i noću), dok su sustavi ručne berbe po tom pitanju ograničavajući. S druge strane, ručna berba omogućuje branje grožđa u više navrata, imajući u vidu variranje stupnja zrelosti grožđa unutar jednog proizvodnog vinograda.
Valja uzeti u obzir i noćnu berbu, koja uz skraćivanje transporta grožđa od vinograda do podruma, može osigurati nižu temperaturu sirovine kako bi se izbjegli neželjeni procesi oksidacije, ali i degradacije važnih aromatskih spojeva grožđa.
Sustavi uzdržavanja tla
Sustavi uzdržavanja tla koriste se za bolje upravljanje opskrbom vinove loze vodom,kontrolu njene bujnosti i sprječavanje erozije tla.
Tehnike obrade tla i zatravljivanje
Posljednjih su se godina pojavili novi alati za obradu tla koji nude alternativu kemijskoj kontroli korova. Ona postupno ustupa mjesto plitkoj obradi tla ili zatravljivanju, u skladu s tipom tla i klimatskim uvjetima.Plitka obrada tla ograničava evaporaciju i na takav način umanjuje štetno djelovanje ljetnih suša. S druge strane, zatravljivanje može biti od koristi tijekom intenzivnih kišnih razdoblja poboljšavajući vodni kapacitet tla i ograničavajući bujnost vinove loze. Ostale metode uključuju tehnike zastiranja (malčiranja) tla. Zastiranje ima za cilj smanjiti upotrebu herbicida, ali se također proučava i potencijalni učinak zastiranja na smanjenje evapotranspiracije tla kako bi se izbjegao vodni stres na vinovu lozu tijekom suša. Osim toga, zastiranje i/ili zatravljivanje pomaže sprječavanju erozivnih procesa te smanjuje gubitak vode i mineralnih tvari iz tla,nastalih uslijed učestalih obilnih oborina.
Navodnjavanje
Navodnjavanje se ubraja među dugoročne mjere prilagodbe klimatskim promjenama kojim se vinovoj lozi apliciraju dodatne količine vode. Navodnjavanje može ublažiti utjecaj visokih temperatura,suše i visokog svjetlosnog intenziteta na dozrijevanje grožđa. No, izvori vode na području Mediterana izrazito su ugroženi.
Predviđaju se češće i intenzivnije suše te pojava ekstremnih vremenskih uvjeta.Kako bi se nadoknadila smanjena opskrba vodom i ublažile posljedice globalnog zagrijavanja, u novije se vrijeme sve češće razmišlja o recikliranju, tj. ponovnoj upotrebi vode za navodnjavanje kako bi se smanjili troškovi opskrbe vodom. Količina raspoložive vode utječe na fotosintezu, a time i na rast, kao i na razvoj bobica grožđa.
U vinogradarstvu se može koristiti nekoliko metoda navodnjavanja, ovisno o željenoj razini kontrole upravljanja vodom.Povijesno gledano, površinsko navodnjavanje bilo je najčešći način navodnjavanja,koristeći nagib vinograda za navodnjavanje čitave površine. No, sustav navodnjavanja kapanjem pruža najbolju moguću kontrolu nad upravljanjem vodom, iako je financijski zahtjevan za postavljanje. Ovim sustavom vinogradar može kontrolirati točnu količinu vode koju svaki trs dobiva. Osim toga zastiranje i/ili zatravljivanje,učinkoviti su alati u sprječavanju erozije i poboljšanju kemijskog sastava tla. Nadalje, smanjenjem učestalosti obrade tla može se utjecati i na smanjenje evapotranspiracije.
Danas se sve češće koriste različite strategije deficitarnog navodnjavanja (deficit irrigation), kao što su: djelomično isušivanje korijena, navodnjavanje s kontinuiranim deficitom i regulirano deficitarno navodnjavanje. Za razliku od ostalih ovdje predloženih rješenja, navodnjavanje ima ekonomsku, ekološku i društvenu cijenu i stoga mora biti posljednja mogućnost. Navodnjavanje biljaka otpornih na sušu, poput vinove loze, ne bi trebalo biti prioritet osobito kad je intenzivna suša i kad je dostupnost vode ograničena. Štoviše, navodnjavanje može dovesti do nakupljanja soli u vinogradarskim tlima, kad zimska kiša nije dovoljna za ispiranje soli iz tla.
Vinova loza vrlo je osjetljiva na sol pa njezino nakupljanje može učiniti tlo neprikladnim za proizvodnju.Kad je navodnjavanje jedini izbor za održavanje vinograda na određenom području, potrebno je primijeniti deficitarno navodnjavanje kako bi se uštedjela voda i optimizirala kvaliteta grožđa. Povećanje razmaka sadnje (sklopa) u vinogradu može utjecati na smanjenje potražnje za vodom, putem smanjene apsorpcije sunčeve svjetlosti po jedinici površine. Iako se navedeni načini rada ili postupanja mogu lako usvojiti i primijeniti,učinak na fenologiju vjerojatno će biti manji u usporedbi s dugoročnim strategijama.
Izbor položaja za sadnju vinograda
Unutar relativno manjeg geografskog područja postoje mnoge lokalne topografske ili pedološke varijacije koje vinogradarima omogućuju bolju prilagodbu klimatskim promjenama. Razlike u fenologiji vinove loze kao i u kvaliteti grožđa i vina često se uočavaju na kratkim udaljenostima unutar vinogradarske regije i povezane su s lokalnim topografskim i pedoklimatskim karakteristikama. Prostorna varijabilnost tla i klime na manjem geografskom području i analiza takvih mezoklimata, jedna je od metoda prilagodbe klimatskim promjenama. Topografija (nadmorska visina, nagib i ekspozicija) i geografska širina, čimbenici su koji mogu omogućiti vinogradaru da se prilagodi klimatskim promjenama.
Nadmorska visina
Položaji na većoj nadmorskoj visini mogu pogodovati kvaliteti grožđa, budući da omogućuju polagani proces dozrijevanja grožđa. Općepoznato je kako temperatura zraka opada s nadmorskom visinom, a ta varijacija poznata je pod imenom vertikalni toplotni gradijent. Međutim, klimatski modeli predviđaju kako će prema kraju stoljeća taj pad biti manje izražen svega 0,4 do 0,5 °C na 100 m nadmorske visine. Grožđe proizvedeno u vinogradima na većim nadmorskim visinama obično je uravnoteženo u pogledu koncentracije ukupne kiselosti, dušika, fenolnih i aromatskih spojeva te sadržaja šećera u grožđu.
Ove značajke pogoduju proizvodnji vina niže alkoholne jakosti i boljeg aromatskog sastava, prikladne kiselosti i svježine.Povećavanjem nadmorske visine vinograda, odvijanje fenoloških faza dulje je, što bi moglo biti od ključne važnosti u budućnosti. Sezonske temperature na vrhu brijega razlikuju se nekoliko stupnjeva od onih pri dnu brijega. Vinogradar može prilagođavati svoju tehnologiju proizvodnje u skladu s promjenjivom nestabilnosti temperature.
Nagib
Nagib terena može utjecati na kretanje vode u tlu i eroziju, drenažu tla, mehaniziranost procesa proizvodnje, ali i na lakoću kretanja vinogradom. Vinogradi na ravnim terenima skloniji su inverzijama hladnog zraka u područjima s češćom pojavom kasnih proljetnih mrazeva, dok nagib 5 – 7,5 % omogućuje dobru zračnu drenažu. No, nagib može povećati rizik od erozije i onemogućiti kretanje mehanizacije zbog rizika od prevrtanja, odnosno općenito otežati upravljanje vinogradom.
Ekspozicija terena i smjer pružanja redova
Za postizanje uravnoteženih priroda, vinograd je potrebno usmjeravati na najmanje povoljnu izloženost sunčevu zračenju.Stoga bi najpovoljniji smjer pružanja redova bio onaj koji apsorbira manje sunčeva zračenja u poslijepodnevnim satima. Na sjevernoj hemisferi, trsovi u redovima orijentacije sjever-jug osjetljiviji su na toplinski stres od trsova u redovima orijentacije sjeveroistok-jugozapad, budući da sredinom poslijepodneva zapadna strana reda prima izravno sunčevo zračenje, podudarajući se s dnevnim maksimumom temperature.
Zaključno, u toplijem klimatu bilo bi prikladno odabrati ekspoziciju vinograda koja dovodi do manjeg presretanja sunčeva zračenja i uspostaviti vinograde na višim nadmorskim visinama. Učinci smjera pružanja redova i nagiba, iako zanimljivi, nisu statistički značajni kao učinci nadmorske visine.
Tlo
Izbor položaja isto tako ovisi i o teksturi i dubini tla. S povećanjem rizika od suše prednost će imati dublja tla povoljnijeg vodnog režima. Najdublja tla kao i ona većeg vododržnog kapaciteta trebala bi biti rezervirana za sorte vinove loze koje su najosjetljivije na nedostatak vode, dok bi se otpornije sorte mogle uzgajati i na sušnijim tlima. Kad je poljski vodni kapacitet tla visok, a zimske oborine dovoljne kako bi popunile kapacitet tla, vinova loza se može suočiti s dugim sušnim razdobljima bez štetnih posljedica.
U razdoblju povećane učestalosti suše, izbor tla trebao bi se temeljiti na njegovom poljskom vodnom kapacitetu. U tlima s niskim poljskim vodnim kapacitetom, negativan utjecaj vodnog stresa na kvalitetu grožđa može se izbjeći smanjenjem priroda (prorjeđivanje grožđa). Ovo je jedna od mogućnosti samo u vinogradima s visokom dodanom vrijednosti jer ekonomska isplativost zahvata prorjeđivanja grožđa nije znanstveno dokazana.
Upravljanje rizikom od kasnih proljetnih mrazeva
Bliski odnos između lokalne topografije i šteta od mrazeva znači da se metode zaštite prostorno razlikuju te se dijele na pasivne ili aktivne.
● Pasivna zaštita uključuje neizravne metode (izbor vinogradarskoga položaja,tehnike rezidbe) koje se provode unaprijed kako bi se smanjila osjetljivost vinograda na oštećenja od mraza.
● Aktivna zaštita korištenje je izravnih metoda (vjetrenjača, grijača, rasprskivača), primijenjenih neposredno prije ili tijekom pojave mraza.
Najvažniji strateški odgovori na kasne proljetne mrazeve pasivne su metode,odnosno izbor vinogradarskog položaja i sorte vinove loze. Vinogradari trebaju izbjegavati sadnju vinograda na položajima sklonima mrazu (ka što su nizine)ili za takve položaje odabrati sorte koje kasno dozrijevaju.
Osim toga, apikalna dominacija kod vinove loze utječe na ubrzani razvoj vršnih (apikalnih) pupova, što onemogućuje razvoj bazalnih pupova neorezanih mladica koji duže ostaju u stanju mirovanja.Budući da pojava kasnih proljetnih mrazeva varira tijekom dužeg vremenskog razdoblja, vinogradari mogu riskirati i posaditi vinograd na položaju gdje je vjerojatnost pojave mraza velika. No, tada je preporučljivo opremiti se grijačima i vjetrenjačama.Tijekom radijacijskih mrazeva,vjetrenjače miješaju topliji zrak po visini s hladnijim zrakom koji je bliže površini tla, posljedično povećavajući temperaturu zraka oko vinove loze.
Pročitajte ostale dijelove priloga:
Vodič za prilagodbu vinogradarske proizvodnje klimatskim promjenama
Prilagodba klimatskim promjenama izborom sorte vinove loze i podloge
