Priznanje Zlana igla svojevrsni je Oskar za najuzoritije uzgajivače trakenerskog konja, a gospođa Jutta Haber, rođena u Villahu u Austriji, jedina je iz Hrvatske dobitnica visokog priznanja kojeg je zaslužila za svoj neumorni 30-godišnji rad u konjogojstvu, točnije za uzgoj predivnih trakenera. Na njezinoj farmi uzgajaju se najelitniji i najskuplji konji svijeta.
Svijet konja Jutta je upoznala kao dijete i još više zavoljela kroz konjički sport, a na farmi Haber, smještenoj u naselju Marboj (6 km od centra Rovinja) utemeljenoj 1980. godine, i to je došlo na red nakon uzgoja koza i proizvodnje sira. Sada imaju 30-ak jako kvalitetnih konja i školu jahanja koja vrlo uspješno djeluje više od dva desetljeća.
Farma kao hipoterapijski centar
U njezinu su radu angažirane vrhunski osposobljene kćeri Suzana i Miriam, trenerice i instruktorice u školi i klubu. Obje su već godinama vrlo uspješne natjecateljice u dresurnom jahanju i svojim rezultatima spadaju u sam vrh hrvatskog konjičkog sporta. Ilustriraju to najbolje brojne osvojene medalje i priznanja, od kojih treba posebno istaknuti brončanu medalju Suzane Haber u najtežoj kategoriji dresurnog jahanja seniora, što je uspjela na trakenerskom grlu Farao.
Za jahanje te treninge dresure ili preskakanja prepona, ovdje se koriste trakeneri, pony konji, haflingeri i posavci. Nadalje, u pratnji trenera, organiziraju se šetnje i izleti po prirodi, na istarskim poljima vinograda i maslinika.
–Zanimanje za Školu jahanja je veliko ne samo rovinjskih, istarskih građana, nego i stranih turista. Na farmi se radi ne samo s konjima nego i s ljudima metodom kojom se jahanje uči preko ritma konja, objašnjava nam Jutta Haber i dodaje da se bave pripitomljavanjem mladih konja te njihovim odgojem i dresurom, kao i korekcijom ponašanja konja na principu tjelesne komunikacije. Farma djeluje i kao hipoterapijski centar u koji rado dolaze vlasnici konja, treneri, fizioterapeuti, jahači iz ostalih centara, a u klubu se obučavaju i tuđi konji.
Osim konja, farma je dom mnogih autohtonih hrvatskih životinjskih vrsta kao što su istarski magarac, koza, boškarin, krava buša te brdski pas tornjak. Sve ove životinje čine jezgro jednog većeg budućeg genoparka farme Haber. I pasmina trakenerski konj uključena je u poticajni program tako da se za svako ždrebe dobije 796 eura, a netko je po neobičnom kriteriju odredio da se poticaj ne može dobiti za jednu nego samo za dvije životinje. Primjerice, nema poticaja za držanje samo jedne krave pasmine buša, nego isključivo za najmanje dvije.
–Opredijelili smo se za trakenersku pasminu iz Austrije, jer su najplemenitiji toplokrvnjaci, najstarija, najplemenitija s ciljanim uzgojem formirana pasmina na svijetu. Konji su to zdrave konstitucije, vrhunski senzibilni, vrlo izdržljivi. Ne traže puno hrane i izvrsni su za visoku školu jahanja u svim disciplinama konjičkog sporta. Istina, konji se vole maziti, na mjestima koja sami ne mogu dohvatiti, a nikad ih se ne bi trebalo iznenaditi s leđa. U odnosu s konjem ključno je povjerenje i konja se ne tuče, kao što ljudi obično misle, jer to je stvar energije, pokreta, pogleda, položaja jahača, jahačice, ističe Jutta, utemeljiteljica (1987.) i predsjednica Saveza uzgajivača trakenerskih konja Hrvatske te istodobno predsjednica Konjičkog kluba Sveta Eufemija. Udruga je priznata od matičnog trakenerskog saveza u Njemačkoj (Trakehner Verband) i s tim je Savezom potpisan ugovor o ravnopravnom uzgoju i suradnji kao i sa sestrinskim savezima uzgajivača iste pasmine u 10 zemalja. Trakenerska pasmina konja upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine čovječanstva.
Uzgoj španjolske pasmine
Prije desetak godina Farma Haber započela je i s uzgojem španjolskih konja – PRE Pura Razza Española. Riječ je o andaluzijskim konjima pasmine koja je jako doprinijela nastanku i razvoju mnogih jahaćih konja, a sudjelovali su i u formiranju čuvene, u svijetu poznate pasmine Lipicanci.
Na jahanju smo zatekli dvije mlade rovinjske učenice Lanu Džemo i Danijelu Zulić.
–Jako volimo jahanje koje traje sat i pol, ponekad i dva, ali brzo prođe to vrijeme, jer su konji predivni. Nakon jahanja osjećamo se lijepo, zadovoljne i sretne, gotovo u jedan glas govorile su Lana i Danijela.
Ljubav i odanost konjima
Na djecu Jutte Haber, Suzanu i Miriam te Davida, ljubav i odanost konjima u cijelosti je, može se slobodno ustvrditi genima preneseno. To zorno potvrđuje i kći Suzana Haber.
–Moj život s kojim sam vrlo zadovoljna čine dvoje djece i konji. Moja djeca rastu u ovom predivnom ambijentu, sasvim naučeni na boravak u prirodi, naučeni na životinje, sa slobodom kretanja. Jako sam ponosna na njih i ovdje je na djelu ženski tim, pomažemo si obiteljski, uzajamno i izvrsno funkcioniramo. Podsjećam da su najuspješniji konji oni koji borave u prirodnim životnim uvjetima, kazala je Suzana Haber.
–Završila sam Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i zapravo cijeli život sam u sportu, ne samo u jahanju i to me jako ispunjava. Uspješna sam u tome, ali najveći uspjesi tek dolaze i to u funkciji trenerice. Treniram djevojku s invaliditetom (19 godina), već deset godina, divim joj se, sjajna je osoba i ponosna sam da sam njezina trenerica. Predstoji nam europsko prvenstvo koje se u rujnu ove godine održava u Njemačkoj. Nadam se da ćemo se na tom prvenstvu kvalificirati za Olimpijske igre, što je naš cilj.
–Noemi Mendiković je moja zvijezda, paradresurna jahačica, članica rovinjskog konjičkog kluba Sv. Eufemija, dvostruka državna prvakinja u svojoj kategoriji osoba s invaliditetom. Na ovogodišnjem I. kolu Croatia Cupa na zagrebačkom hipodromu, Noemi je nakon gotovo godinu i pol pauze, odjahala Grand Prix A test s rekordnih osvojenih 64,77 posto. Prvi puta nastupila je s trakenerskim pastuhom Farao, te su zajedno dokazali da su savršen par, spreman za još veće izazove. Oduševili su sve nazočne lijepim i skladnim nastupom. Djevojka je predivna, sjajan primjer upornosti i predanosti.
–Vjerujem da će u budućnosti još više biti velika inspiracija ne samo za osobe s invaliditetom nego za sve ljude. Noemi je nesumnjivi dokaz da prepreka u životu nema, ako imaš volju, disciplinu, ako si motiviran i želiš uspjeti. Bila je to nekada povučena, sramežljiva djevojka, koja se bojala čak i psa, a sada izvrsno potvrđuje i dalje razvija svoje potencijale, ponosno je izjavila trenerica Suzana Haber, dodavši da je jako zahvalna i ponosna na svemu što su prošli, i što tek dolazi.
Terapijsko jahanje ljekovito je za dušu i tijelo, a obuhvaća grupu aktivnosti kojima je zajedničko uključivanje, zajedničko djelovanje osoba i konja. Riječ je o specifičnom modelu terapije namijenjenom prvenstveno djeci s posebnim potrebama ili lokomotornim bolestima te osobama s invaliditetom. Takvo jahanje ima široku primjenu ne samo za osobe s invaliditetom već i za one koji žele poboljšati fleksibilnost tijela, ravnotežu, snagu mišića te poboljšati vlastito držanje. Odavno je poznato višestruko djelovanje terapije uz konje, na tjelesno i mentalno zdravlje, tako da se terapije s konjima u rehabilitaciji sve više primjenjuju s posebnim naglaskom kod osoba s invaliditetom, djecom s poteškoćama u razvoju te tijekom rehabilitacije, oporavka ljudi.
