Budući da se svake godine diljem svijeta 15. listopada obilježava kao Dan seoske žene, početkom listopada održan je 23. Izbor najuzornije hrvatske seoske žene koji je organizirala udruga Uzorne Hrvatske Seoske Žene. Pobjednica Marina Šunić dolazi iz Zadarske županije, njoj je prva pratilja Gordana Brozović iz Zagrebačke županije, a druga pratilja Nives Skokić iz Vukovarsko-srijemske županije.
Izbor je ove godine održan u Svetom Petru u Šumi, s obzirom da je prošlogodišnja pobjednica, Antonia Mrzlić Budak iz ove istarske općine. Natjecalo se 17 uzornih, svestranih i inspirativnih žena iz petnaest županija i svaka je predstavila svoje obiteljsko gospodarstvo, obitelj i baštinu, tradicijske specijalitete, nošnje, kraj i županiju iz koje dolaze, kao i udruge i KUD-ove čije su članice. Stoga nije bilo lako odabrati najuzorniju od svih izvrsnih kandidatkinja, a po odluci deseteročlanog žirija najuzornija hrvatska seoska žena za 2023. godinu je Marina Šunić iz Rodaljica, sela nedaleko od Benkovca u Zadarskoj županiji.
- Prvo smo zamolili Marinu Šunić da nam predstavi sebe i svoju obitelj.
-Najprije ću reći da sam udana i majka četvero djece (našalit ću se da je muž peto dijete) i kod mene je uvijek u prvom planu moja obitelj, uloga majke i supruge. Najstarija je kćer Lucija, a potom su tri sina: Stipe, Ante i Luka. I još jedna šala -znate li najnoviju definiciju što je brak za ženu: To je usvajanje odraslog muškog djeteta kojeg ni rođena mati više neće. Šalu na stranu, za moju obitelj mogu kazati sve u dvije riječi – jako radišna. Obrađujemo 12 hektara zemlje, a glavna djelatnost našeg OPG-a je poljoprivreda i povrćarstvo.
–Imamo masline, vinovu lozu, luk češnjak i drugo sezonsko povrće. Pripremamo projekt mladog maslinika na 60 hektara zemlje s oko 10 tisuća stabala. Vlasnici smo tvrtke „Kamen Benkovac“ koja se bavi eksploatacijom, obradom i preradom kamena. U njoj radim na odjelu prodaje (obavljam komercijalne poslove). Imamo OPG s maslinama, vinovom lozom, bajamima, orasima, lješnjacima. Imamo vrt s povrćem i bavimo se agroturizmom, točnije izletničkim turizmom. Ugošćavamo grupe turista (30 do 40) i nudimo im naše proizvode, a te poslove sve više preuzima naš najstariji sin. Također, prije dvije godine uzeli smo hotel Asseria u Benkovcu koji je godinama bio devastiran. U njemu vidimo veliki potencijal za razvoj, ne samo kroz smještaj nego i hranu s tim da se opskrba osigura putem lokalnih OPG-a.
- Kako izgleda vaš radni dan?
–Ustajem oko 6 sati, idem na posao, odradim svoju smjenu u tvrtki „Kamen Benkovac“, a dan ranije pripremam ručak za obitelj kojem još nešto dodaju djeca, primjerice paštu, rižu i drugo (dvojica su u školi, jedan studira i radi, i kćerka studira).
–Nakon odrađene smjene u firmi, ručam i onda slijede poljoprivredni poslovi, primjerice sada je mjesec sadnje luka, krumpira i u tijeku je berba maslina. U prosincu je izvjesno zatišje glede obrade kamena, tako da svi skupa idemo na kolektivni godišnji odmor. Polovinom siječnja krećemo s pripremama za građevinsku i turističku sezonu.
- Što vas pokreće?
–Muž i ja smo iz radišnih familija i mi volimo raditi. Jer, rasli smo i odrasli s poljoprivredom, posjedujemo radnu kulturu. Možda bi se nas moglo svrstati u srednji stalež koji je nekada postojao. Primjerice, roditelji moga oca imali su gostionicu, ali nama materijalno u životu i radu nije presudno. Sav novac koji smo zaradili ulažemo u nešto drugo, ali nikako u neke luksuze ili slično. Kad znam da je moj tata živio od penzije koja je iznosila svega tri tisuće kuna, kad znam da susjed nema novca za lijekove, nas bi duša boljela da se bez veze troši novac. Suprug i ja njegujemo stil života i rada kojeg smo stekli u našem obiteljskom krugu. Ima jedna jako dobra narodna poruka koju vrlo cijenim – u životu radi ono što voliš i onda nikada kroz život nećeš morati raditi. Jer kada nešto voliš i u tome uživaš, to onda nije posao.
- Je li vas iznenadila titula najuzornije hrvatske seoske žene za 2023. godinu?
–Najveće iznenađenje za mene bila je nominacija, jer koliko god sam poljoprivrednica, jako sam mentalno fokusirana na našu tvrtku, s obzirom na to da je u tijeku građevinska sezona. Glede samog izbora, razmišljala sam tako da sve kandidatkinje dijele istu sudbinu i neka pobijedi ona koja je najspremnija, a o tome će odlučiti članice/članovi žirija. U Svetom Petru u Šumi postavila sam se tako da ću se predstaviti svojim radom, s onim što imam. Među kandidatkinjama, a u žiriju također, bilo je puno sposobnijih žena od mene koje obavljaju mnogo veći obim poslova u usporedbi s mojim. One su vrijedne majke, bake, dobre supruge, bave se humanitarnim aktivnostima (jedna od njih je vatrogaskinja, gospođa je i trudna) i nesumnjivo su ponos naše Domovine.
–U samom izboru vjerujem da su bile na neki način presudne nijanse. Osobno nisam imala tremu nego sam nastupila onako kako se osjećam i kakva sam u stvarnosti, ništa ne uveličavajući ili umanjujući. Zaista mi je bilo bitno da sam među tim ženama, osjećala sam se počašćeno. Pobjeda mi nije bila ni na kraj pameti – kako se narodski zna reći. Jednostavno s mislima nisam bila uopće usmjerena na neke pobjedničke relacije, nego sam stvarno s ponosom nosila onu narodnu nošnju i isto tako ponosno pojašnjavala kakav je kraj iz kojeg dolazim, tko sam, što radim, čime se sve bavim. Željela sam neka se putem ovog izbora čuje za naše misto, za naš kraj, te da se vidi kako u našim redovima ima puno mladih žena, svestranih, odanih raznovrsnim poslovima u seoskim sredinama.
- Trebalo je dosta vremena odvojiti u pogledu priprema za ovo natjecanje. Tko vam je pomagao?
–Suprug Mate mi je puno pomogao i to je kod nas u svemu prisutno, to jest imamo pravi partnerski odnos prožet povjerenjem, ljubavlju. Bez toga ne bi mogli funkcionirati ni pojedinačno ni kao obitelj.
“Vjerujem da u životu nikada ništa nije slučajno i upoznajemo ljude kakvi bi mi trebali biti, odnosno kakvi ne bi i da se trebamo mijenjati. Dakle, od svakoga možemo naučiti nešto samo se valja potruditi, slušati sugovornika. Isto tako, iskreno mislim da čovjek kako zrači tako i privlači druge osobe.“
