Još su u starom vijeku lovor smatrali svetim stablom. Bila je popularna biljka i stare Grčke i Rima, a upotrebljavali su je i stari Egipćani. U Grčkoj je bio posvećen bogu Apolonu te su ga sadili uz njegove hramove.
Osim toga, liječnici su iznad svojih ulaznih vrata imali plod lovora kao oznaku svojeg znanja. Sam naziv roda u koji spada lovor, Laurus, potječe od latinske riječi laudare što znači hvaliti, uzdizati, te ne čudi da se stoga kao simbol pobjede koristio za krunjenje istaknutih pojedinaca u mnogim djelatnostima i sportu. Kao iznimno popularna biljka s dugom tradicijom uporabe, našao je svoje mjesto na zastavama Dominikanske Republike i Perua, nacionalnom amblemu Grčke, japanskim kovanicama, brojnim grobovima itd.
Rod lovor (Laurus) obuhvaća drvenaste, vazdazelene biljke koje rastu kao drveta ili grmovi. Od roda Laurus se u Europi mogu pronaći tri vrste: L. azorica (Seub.) Franco, koja raste isključivo na Azorskom otočju (Portugal), L. novocanariensis Rivas Mart., Lousâ, Fern. Prieto, E. Díaz, J. C. Costa & C. Aguiar, endemična vrsta koja raste na otoku Madeira (Portugal) i L. nobilis, vrsta koja raste na Mediteranu. L. azorica se, za razliku od vrste L. nobilis, ne koristi kao začin jer su listovi te vrste otrovni. L. azorica nalazi se na crvenoj listi ugroženih biljaka.
Vrsta Laurus nobilis L. (lovor)
Lovor je samonikla biljka južne Europe, a domovina lovora je u Maloj Aziji, odakle se proširio po zemljama Sredozemnog mora. U Hrvatskoj je lovor rasprostranjen u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji, kako je prikazano na slici. Raste pojedinačno ili u skupinama među ostalim vazdazelenim biljem, posebice u listopadnoj hrastovoj šumi, a rjeđe u makiji. Na nekim mjestima tvori malene šume, a raste i do 300 – 400 m nadmorske visine.
S obzirom da je riječ o mediteranskoj kulturi, lovoru prije svega odgovaraju sunčana staništa, a može uspjeti i na polusjenovitim staništima. Iako voli svjetlost, tijekom vrućih ljetnih dana potrebno ga je određenom sjenom zaštititi od prekomjernoga izravnog sunčevog svjetla. Može se uzgajati sve do 400 m nadmorske visine, a tijekom zime podnosi temperature i do -6°C. Povoljna temperatura tijekom faze ukorjenjivanja kreće se od 24 °C-25 °C.
Mlade biljke lovora potrebno je redovito zalijevati sve dok ne ojačaju i imajući u vidu da lovor sporo raste. Iako ima velike potrebe za vodom, previše vlažno tlo neće odgovarati lovoru i uzgoj neće biti uspješan. Redovitim zalijevanjem razvit će se razgranati korijen koji će rasti u dubinu i tako stvoriti stabilnu biljku. Kasnije zalijevanje treba biti umjereno, a u vrijeme velikih ljetnih vrućina povećati zalijevanje.
Za očuvanje bujnosti lovora u razdoblju od 6 do 9 mjeseci od sadnje preporučuje se koristiti gnojiva koja se sporo otapaju, i to u dozi od 4-6 g/l ovisno o veličini biljke. Ako se lovor uzgaja u teglama i ne presađuje se, na početku je vegetacije potrebno dodati gnojiva s više dušika, a na kraju vegetacije treba dodati gnojiva s većim udjelom kalija. Doza gnojiva ovisi o veličini i stanju biljke, ali i o litraži tegle.
Ukoliko se biljka tijekom ljetnih mjeseci drži u zatvorenom prostoru s niskom vlagom zraka, utoliko je potrebno orošavati listove kako ne bi došlo do deficita vode i sušenja, također u ljetnom razdoblju potrebno je kombinirati sunčana i sjenovita mjesta za lovorov uzgoj. U kontinentalnom uzgoju tijekom zimskog razdoblja lovor bi trebao provesti u prostoriji gdje temperatura neće biti ispod -6 °C.
Lovor se orezuje u proljeće prije izbijanja novih izdanaka ili nakon cvatnje kada izdanci narastu najmanje 5 cm. Grane se sijeku pojedinačno jer se na taj način smanjuje mogućnost oštećivanja listova. Budući da je riječ o donekle kućnoj i ukrasnoj biljci, može se uzgajati i u obliku živice i tada je živicu moguće orezivati po potrebi.
Bolesti i štetnici lovora
Razlikujemo nekoliko najčešćih bolesti i štetnika koji napadaju lovor. Od bolesti najčešće su trulež korijena, pepelnica i kloroza. Navedene se bolesti mogu uspješno prepoznati i suzbiti.
Trulež korijena – ukoliko su listovi lovora požutili to može ukazivati na iscrpljenost korijena ili vlažno vrijeme ili pretjerano zalijevanje koje je utjecalo na trulež korijena. Ova gljivična bolest dovodi do žućenja listova, nastaje tamnozelena nekroza, a korijen trune i smeđi. Biljka tada zaostaje u rastu, a listovi su obješeni i bez sjaja. Zaraženu je biljku najbolje odstraniti, iako se može tretirati odgovarajućim fungicidima.
Pepelnica – bolest se često pojavljuje za vrijeme sušnih i toplih ljeta, a na listovima se pojavljuje prljava bijela ili pepeljasta prevlaka micelija i zbog toga se listovi suše i uvijaju, a posljedično i opadaju. Zaštita od pepelnice provodi se tako da se biljci doda jedan od specifičnih fungicida za pepelnicu.
Kloroza – žuti listovi lovora mogu ukazivati i na manjak hranjivih sastojaka, tj. nedostatak željeza ili dušika.
Od najčešćih i najznačajnijih štetnika lovora, izdvajaju se lovorove štitaste uši, lovorove muhe i tripsi. Ako primijetimo da je napad štetnika tek počeo i nije još raširen, mogu se suzbiti i mehanički, odnosno ručnim skupljanje štetnika.
Lovorove štitaste uši – sitni su smeđi štetnici koji budu pričvršćeni za stabljiku lista te za nervaturu naličja lista, tj. sustav žila koje prolaze kroz list stabljike. Dok se hrane biljkom, izlučuju mednu rosu koja razvija gljive čađavice. Zbog toga napadnute biljke kržljaju i suše se. Nije ih lako suzbiti, a za zaštitu je potrebno primjenjivati odgovarajuće insekticide, i to tijekom 2 ili 3 uzastopna prskanja u razmaku od 7 do 14 dana.
Lovorove muhe napadaju listove lovora. Uzrokuju kovrčavost listova te listovi izgledaju kao da su ih napale lisne uši. Ovo je iznimno štetno za mlade biljke lovora koje tada brzo propadaju. Lovorove muhe mogu biti vrlo opasne jer mogu prenijeti virusne bolesti na biljku. Pojava muhe može se kontrolirati žutim mamcima. Tripsi su sitni štetnici koji uzrokuju srebrne i crne mrlje na listovima. Mrlje su nepravilna oblika, s vremenom poprimaju tamniju boju i uzrokuju deformiranje i sušenje lista. Mogu se javiti oštećenja i u obliku nekroza. Razvoju tripsa pogoduje vrlo toplo vrijeme, što je jedan od glavnih uvjeta za uzgoj lovora. Mjere zaštite podrazumijevaju primjenu insekticida tijekom vegetacije.
Izvor: Gospodarski kalendar
