U zaštićenim prostorima odvija se proizvodnja presadnica cvijeća i povrća, uzgoj osjetljivih kultura te vrsta iz područja s drugačijom klimom, kao i uzgoj cvjećarskih kultura koje tržištu želimo ponuditi van sezone cvatnje na otvorenom. Biljne vrste za uređenje interijera uglavnom potječu iz tropskog i suptropskog područja te iz pustinjskih i polupustinjskih predjela što ih čini osjetljivima na niske temperature umjerene zone. Zbog toga se takve vrste uzgajaju u zaštićenim prostorima, u kontroliranim uvjetima.
S obzirom na trajanje uzgoja razlikuju se vrste čiji uzgoj traje relativno kratko, dva do tri mjeseca te vrste čiji uzgoj može trajati i više godina. Nadalje, razlikuju se s obzirom na ukrasnu vrijednost pa tako razlikujemo lisnate lončanice koje se najčešće koriste za dugotrajnu dekoraciju prostora, a ukrasna vrijednost im je u ljepoti listova i/ili habitusu. Tako na primjer kod mlječike, kaktus-olovke vrste Euphorbia tirucalli, biljka zadržava listove vrlo kratko vrijeme, a ukrasna vrijednost je u habitusu, dugim tankim izbojcima debljine olovke.
Orhideje se mogu dugo zadržati kao lončanice
Također, brojne druge vrste mesnatica, pogodnih za primjenu u suvremenim interijerima imaju vrlo često smanjenu površinu listova kako bi se smanjio gubitak vode, a stabljike budu zadebljale i sočne kao što je uobičajeno kod više vrsta kaktusa, vrsta iz porodice Cactaceae. Cvatuće lončanice odlikuju se posebno zanimljivim i lijepim cvjetovima ili cvatovima, ponekad pricvjetnim listovima, zbog kojih se uzgajaju i na tržištu pojavljuju u vrijeme cvatnje, a koriste se za uređenje interijera. Naročito su zanimljive u vrijeme božićnih blagdana kao na primjer božićna zvijezda (Euphorbia pulcherrima) te tijekom zime kad na cvjetnim gredicama cvate malo vrsta.
U našoj su kulturi tržišno najzanimljivi datumi oko Valentinova. Vrtni jaglaci najavljuju u to vrijeme skori dolazak proljeća, no na tržištu su prisutne i druge vrste kao što su kalanhoe, papučice, sobni rododendroni, zumbuli, narcise te uvijek popularne orhideje iz roda Phalaenopsis. U primjeni kod korisnika neke cvatuće vrste lončanica traju vrlo kratko vrijeme, dok se druge kao što su orhideje mogu dugo zadržati.
Uvjeti koje je potrebno osigurati u zaštićenom prostoru odnose se na količinu svjetla, toplinu, relativnu vlagu zraka, navodnjavanje, prihranu i primjenu odgovarajućih supstrata.
Kod uzgoja bilja u zaštićenim prostorima, proizvođači imaju mogućnost reguliranja količine, kvalitete i trajanja osvjetljenja. Međutim, prilikom podizanja zaštićenog prostora potrebno je voditi računa o brojnim čimbenicima. Između ostalog to su: geografska širina, klimatske prilike mikrolokacije, reljef, odabir materijala za podizanje samog zaštićenog prostora kao i odabir pokrovnog materijala. Konstrukcija treba biti što laganija, dovoljno čvrsta i po mogućnosti takva da što manje zasjenjuje proizvodni prostor jer je ekonomičnije, prema potrebi, smanjivati količinu svjetla, nego je povećavati.
Vrlo je važan i odabir pokrovnog materijala i to posebno u odnosu na osjetljivost na ultraljubičasto zračenje i kondenzaciju vlage. Unutar zaštićenog prostora koriste se različiti materijali kako bi se osigurala zasjena prostora u slučaju prejake osunčanosti ili potreba regulacije trajanja osvjetljenja. U slučaju potrebe za dodatnim osvjetljenjem koristi se umjetna rasvjeta.
Temperatura listova može znatno odstupati
Kod uzgoja ukrasnog bilja važne su: temperatura zraka, temperatura listova i temperatura medija/supstrata/tla. Temperaturu zraka najlakše je i pratiti i regulirati, no temperatura listova ili biljke može znatno odstupati u odnosu na temperaturu zraka. Npr. u slučaju tople i vjetrovite okoline uz nisku relativnu vlagu zraka, temperatura listova bit će niža od temperature zraka zbog transpiracije. U uvjetima hladnog, ali sunčanog vremena uz visoku relativnu vlagu zraka, temperatura listova bit će viša od temperature zraka. Temperatura medija pak, pokazuje trenutno stanje temperature korijena. U uvjetima optimalnih temperatura za rast određene vrste u najkraćem vremenu uzgojit će se biljke visoke kakvoće. Kod podnošljivih temperatura (tolerable), uzgoj će trajati dugo, a proizvod biti loše kvalitete. Pri niskim ili podnošljivim temperaturama, rast će biti prespor i ekonomski neopravdan, cvatnja odgođena, a kvaliteta smanjena.
Potreba biljaka za vodom ovisi o: vrsti, porijeklu, razvojnom stadiju, brzini rasta, razvoju korijenja, godišnjem dobu, vrsti supstrata, veličini i vrsti posude, primjeni. Vodu biljka gubi procesima evaporacije (isparavanje vode iz tla, odnosno supstrata), transpiracijom (ispravanjem vode iz listova) te gutacijom (izlučivanje vode u obliku kapljica, a pojavljuje se u vrijeme visoke vlage zraka, npr. u tropskim kišnim šumama ili u umjerenom podneblju noću).
Veliku ulogu u rastu i razvoju biljaka ima i relativna vlažnost zraka koja utječe na intenzitet transpiracije, fotosinteze, oplodnje te pojavu bolesti: ona zavisi od apsolutne vlažnosti zraka i temperature, najveća je u rano jutro, a najmanja oko 14 h. Biljke koje imaju potrebu za visokom relativnom vlažnošću zraka potrebno je dodatno orošavanje. Onim biljkama koje ne podnose visoku relativnu vlažnost zraka nakon svakog zalijevanja potrebno je osigurati kvalitetno provjetravanje.
Kvaliteta vode je iznimno bitna
Za podmirivanje optimalnih zahtjeva bilja za vodom potrebno je osigurati dovoljnu količinu kvalitetne vode. Za tu namjenu najkvalitetnija je kišnica koja se putem cijevi skuplja u spremnike, kao i voda iz prirodnih tokova. Kvaliteta vode se često previdi ili zaboravi dok se ne pojavi problem. Idealna voda trebala bi imati nizak sadržaj otopljenih soli. Osim o fizičkim svojstvima vode, također treba voditi računa i o biološkoj kvaliteti vode, odnosno ona treba biti iz čistog izvora i bez biljnih patogena i bakterija. Isto tako posebno su važna i kemijska svojstva vode za navodnjavanje. Kiselost (pH) bi trebala biti u granicama od 6.0 – 7.0, sadržaj karbonata i bikarbonata treba biti nizak jer će visoka razina rezultirati nedostacima hraniva u interakciji s pH (npr. željezo, bor, bakar).
Funkcije supstrata su: učvršćivanje korijena, osiguravanje vode i hraniva, te omogućuje izmjenu plinova čime se osigurava dostupnost kisika korijenu. Željena svojstva supstrata su: zadržavanje vode, sadržavanje hraniva u biljci pristupačnom obliku, poroznost kako bi se omogućila adekvatna opskrba korijena zrakom, sadržavanje korisnih mikroorganizama, odsutnost patogenih mikroorganizama i štetnika, osiguravanje mehaničke potpore biljkama, dostupnost uz mogućnost ponovne proizvodnje istog supstrata. Ovisno o vrsti i stadiju razvoja biljke odgovarajući supstrat. Danas postoje i specijalizirani supstrati prilagođeni potrebama točno određenih biljnih vrsta.
Lončanice fikusa benjamina lijevo te desno zbirka biljnih vrsta za uređenje interijera u plasteniku Zavoda za ukrasno bilje i krajobraznu arhitekturu Agronomskog fakulteta
U proizvodnji se koriste različite formulacije gnojiva, ovisno o potrebi biljke. U zaštićenim prostorima, gdje se biljke uzgajaju u posudama uobičajena je primjena mineralnih gnojiva i to u obliku granula ili praškasta te folijarna koja se primijenjuju preko lista. U dobro opremljenim objektima prihrana je najčešće u kombinaciji s navodnjavanjem (fertirigacija). Prilikom prihrane ukrasnog bilja tijekom proizvodnje u zaštićenom prostoru, potrebno je striktno pridržavanje preporuka struke. Tijekom uzgoja bilja potrebno je stalno praćenje pojave bolesti ili štetnika te na bilo kakvu prijetnju adekvatno i promptno reagirati.
