Primjena biostimulansa kod pojave stresnih uvjeta postala je redovna tehnološka mjera u današnjoj, modernoj poljoprivrednoj proizvodnji. Nedvojbeno, svi stresni uvjeti djeluju negativno na poljoprivredne kulture i značajno smanjuju visinu prinosa. Danas, kada su poljoprivredni proizvođači pritisnuti značajnim rastom cijena svih inputa u poljoprivrednoj proizvodnji (sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva i dr.), vrlo je važno postići visoki i kvalitetan urod poljoprivrednih kultura. Jedino visoki i kvalitetan urod (prinos) može pokriti troškove ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju i naposljetku ostvariti i dohodak za poljoprivrednog proizvođača. Iz tog razloga, danas je primjena biostimulansa postala redovna mjera u poljoprivrednoj proizvodnji.
Podjela biostimulansa
U agrotehničkom kontekstu, svi preparati koji imaju biostimulativni učinak na biljku, mogu se podijeliti u sljedeće funkcionalne grupe proizvoda (Halpren i sur., 2015.):
- Biostimulansi na bazi aminokiselina
- Biostimulansi na bazi ekstrakta morskih algi (Ascophyllum nodosum i dr.) i ekstrakti mikroalgi
- Biostimulansi na bazi huminskih ekstrakta (huminske i fulvo kiseline)
- Mikrobiološki preparati (metaboliti gljiva, bakterija i ostalih mikroorganizama)
- Elementi u tragovima (silicij, jod, selen i drugi rijetki elementi)
- Vitamini B i D grupe
- Fosfiti
Promjenom zakonske regulative na razini EU, fosfiti (najčešće kalij-fosfit i bakreni-fosfit) svrstani su u fungicide (zaštitna sredstva) te se više ne nalaze u grupi biostimulansa. Iako je kroz veliki broj znanstvenih i stručnih radova dokazan biostimulativan učinak fosfita (soli fosfonata) na biljke, zbog rezidua koji dugotrajno ostaju u biljci nakon primjene, ovi preparati svrstani su u zaštitna sredstva. Međutim, važno je napomenuti da se ovo ograničenje odnosi samo na područje EU, dok se izvan područja EU fosfiti i dalje primjenjuju kao gnojiva u svim oblicima poljoprivredne proizvodnje.
Novi zakonski okvir o biljnim biostimulansima (biostimulatorima)
Novom zakonodavnom normom na razini EU (norma 2019/1009) te usvajanjem Zakona o gnojidbenim proizvodima u Hrvatskoj (NN 39/2023) došlo je do značajnih promjena zakonskih odredbi vezanih uz gnojidbene proizvode koji se nalaze u prodaji na nacionalnom tržištu i tržištu EU. Sada je prvi puta kroz određeni zakonski akt, definiran proizvod „biljni biostimulansi“ (stari pojam koji se često koristi u praksi je biostimulator).
Biljni biostimulans je gnojidbeni proizvod čija je funkcija pospješivanje procesa ishrane biljaka neovisno o udjelu hraniva u tom proizvodu i to isključivo radi poboljšavanja jednog ili više sljedećih svojstava biljke ili rizosfere biljke:
- učinkovitosti iskorištavanja hraniva;
- otpornosti na abiotički stres;
- kvalitativnih svojstava ili
- dostupnosti hraniva zarobljenih u tlu ili rizosferi.
Foto freepik.com
Prema kategoriji funkcije biljni biostimulansi dijele se na:
- PFC 6.(A): Mikrobni biljni biostimulansi
Mikrobni biljni biostimulans sastoji se od mikroorganizma ili zajednice mikroorganizama
- PFC 6.(B): Nemikrobni biljni biostimulansi
Nemikrobni biljni biostimulans biljni je biostimulans koji nije mikrobni biljni biostimulans.
Isto tako, definirana je količina kontaminanata odnosno teških metala. U biljnom biostimulansu kontaminanti ne smiju premašivati sljedeće granične vrijednosti:
- kadmij (Cd): 1,5 mg/kg suhe tvari,
- šesterovalentni krom (CrVI): 2 mg/kg suhe tvari,
- olovo (Pb): 120 mg/kg suhe tvari,
- živa (Hg): 1 mg/kg suhe tvari,
- nikal (Ni): 50 mg/kg suhe tvari,
- anorganski arsen (As): 40 mg/kg suhe tvari.
Udio bakra (Cu) u biljnom biostimulansu EU-a ne smije premašivati 600 mg/kg suhe tvari, a udio cinka (Zn) u biljnom biostimulansu ne smije premašivati 1 500 mg/kg suhe tvari. Biljni biostimulans ima učinke koji su navedeni na oznaci biljaka.
Novost u zakonskoj regulativi je i uvođenje CEN/TS 17700 tehničke specifikacije Europskog odbora za normizaciju (CEN) koja se odnosi na proizvode biljne biostimulanse. Ova specifikacija opisuje opće principe za opravdavanje tvrdnji o proizvodu za biostimulanse biljaka. Opći principi obuhvaćaju i definiraju sve opće parametre, zahtjeve i kriterije kvalitete, a namijenjeni su za procjenu učinkovitosti ispitivanja koja se koriste za potvrdu tvrdnji (navod proizvođača biljnog biostimulansa) kao rezultat uporabe proizvoda.
Doza primjene pojedinih biostimulansa ovisit će o intenzitetu stresa i oštećenju nakon završetka stresnih uvjeta, o vrsti stresa, razvojnoj fazi biljke i koncentraciji slobodnih aminokiselina u pojedinom preparatu. Općenito, doze primjene kreću se u rangu od 1-5 lit/ha u folijarnoj primjeni i 1-20 lit/ha za primjenu kroz sustav fertirigacije. Aminokiseline, kao najčešći izbor biostimulansa, uglavnom se primjenjuju u folijarnoj gnojidbi, ali se učinkovito mogu primijeniti i kroz sustave fertirigacije ili zalijevanjem pojedinačnih stabala.
Pročitajte još:
Biostimulansi na bazi aminokiselina
Biostimulansi na bazi morskih algi
Biostimulansi na bazi huminskih kiselina
Što je stres i koji su oblici stresa u poljoprivrednoj proizvodnji?
Primjena preparata na bazi silicija
