Treća grupa biostimulansa su proizvodi na bazi huminskih kiselina. Za primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji, huminske kiseline pokazale su dobar učinak u povećanju plodnosti tla, popravku vodozračnih odnosa u tlu i popravak kemijskih svojstava tla. Osim toga, huminske kiseline pokazuju dobar biostimulativan učinak na biljke – potiču rast i razvoj korijena, bolje usvajanje hraniva u tlu, pogotovo u hladnim tlima na početku vegetacijskog ciklusa te povećavaju otpornost biljka na više količine soli u tlu.
Na tržištu postoji veći broj preparata na bazi huminskih kiselina. Uglavnom se radi o tekućim prepatima u kojima se nalaze različiti postoci huminskih i fulvokiselina. Mikrogranulirani preparati na bazi huminskih kiselina, dosta su rijetki na tržištu, jer zbog veće koncentracije huminskih kiselina, imaju značajno veću cijenu. Većina preparata na tržištu dobiveno je ekstrakcijom američkog leonardita (najveća nalazišta nalaze se u pokrajni North Dakota u SAD) uz djelovanje kalijeve ili natrijeve lužine. Preparati koji su dobiveni ekstrakcijom uz pomoć kalijeve lužine (KOH) bolje su kvalitete, jer nema zaostataka štetnog natrija (Na) kod jeftinije ekstrakcije sa natrijevom lužinom (NaOH).
Osim ekstrakcije iz američkog leonardita, preparati na bazi huminskih i fulvokiselina mogu se dobiti iz ekstrakcije različitih humificiranih organskih materijala. Najčešće se koriste organski ostaci biljnog porijekla, poput melase iz proizvodnje šećera (organski ostaci iz obrade sirove za proizvodnju šećera) ili iz ostalih organskih materijala koji su bili podvrgnuti procesima kontrolirane humifikacije.
Preparati dobiveni ekstrakcijom iz humificiranih organskih materijala uglavnom sadrže visoke količine fulvo kiselina, a vrlo malu količinu huminskih kiseline. Kako su značajno niže cijene, u odnosu na preparate koji su dobiveni ekstrakcijom iz leonardita, vrlo se često mogu naći na tržištu, kao jeftinija varijanta tekućih organskih gnojiva.
Huminske i fulvo kiseline imaju višestruku važnost za primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji, od kojih navodimo:
- Povećavaju kapacitet adsorpcije hraniva u tlu
- Neutraliziraju nagle promjene pH vrijednost tla, je imaju sposobnost puferiranja viška/manjka slobodnih vodikovih iona u vodenoj otopini tla
- Poboljšavaju usvajanje hraniva iz tla u nepovoljnim uvjetima (niska temperatura tla, nedostatak vode u tlu, višak soli u tlu) (Duan i sur., 2003.)
- Imaju sposobnost helatizacije za kationima (Fe, Mn, Zn) u alkalnim tlima i poboljšavaju usvajanje u karbonatnim/alkalnim tlima (Szilàgyi, 1971.)
- Zadržavaju anorganska vodotopiva gnojiva u zoni korijena i smanjuju ispiranje mineralnih oblika hraniva iz tla
- Potiču pretvorbu netopivih oblika hraniva (fosfor, mikroelementi) u topive, biljci, pristupačne oblike
- Služe kao hrana svim mikroorganizmima u tlu te poboljšavaju mikrobiološku aktivnost tla (povećanje produkcije CO₂ u tlu)
- Imaju sposobnost vezivanja toksičnih elemenata (teških metala poput olova, kadmija, žive i dr.) u tlu
- Potiču rast i razvoj korijena biljaka (Varanini i Pinton, 1995.)
Prosječna doza primjene tekućih huminskih kiselina za jedan vegetacijski ciklus kroz sustav fertirigacije (povrtne kulture) iznosi ukupno 40-60 lit/ha, razdijeljeno u manje tretmane s prosječnom dozom od 5-20 lit/ha. U pojedinim ekstremnim uvjetima (visoka količina soli u tlu, stres, zaostatak u rastu kulture) doze za pojedinačnu primjenu huminskih kiselina dosežu i 20-40 lit/ha. Osim kroz sustav fertirigacije, huminske kiseline se koriste u proizvodnji substrata za sjetvu i za potapanje presadnica. Rijetko se primjenjuju u folijarnoj gnojidbi, jer imaju značajno bolji učinak u primjeni u tlo.
Pročitajte još:
Primjena biostimulansa kod pojave stresnih uvjeta u poljoprivrednoj proizvodnji
Biostimulansi na bazi aminokiselina
Biostimulansi na bazi morskih algi
Što je stres i koji su oblici stresa u poljoprivrednoj proizvodnji?
Primjena preparata na bazi silicija
