Zanimljivo je kako više od 10 000 aktivnih tvari u biljkama ima određenu ulogu u njezinoj fiziologiji i razmnožavanju reznicama. Fitohormoni su tvari unutrašnjih organa biljaka koje već u neznatim količinama mogu utjecati na određene fiziološke procese.
Najpoznatiji je auksin koji je otkriven i sintetskim putem dobiven 1934. U prošlosti su fitohormoni bili teško dobavljivi, skupi i proizvodile su ga samo neke firme dok su danas u širokoj proizvodnji i primjeni te se mogu bez ikakve dozvole kupiti u svakom vrnom centru ili poljoapoteci.
Djelotvorni su u vrlo malim količinama i u oštro ograničenim koncentracijama. Smatra se kako biljke ne reagiraju na koncentracije manje od 0,05 % dok s druge strane one više od 2 % imaju negativan učinak na razvoj novog korijena. Tretiranje fitohormonima može ubrzati, potaknuti i povećati postotak zakorjenjivanja reznica. Fitohormoni samo aktiviraju postojeću sposobnost ožiljavanja, ali je ne stvaraju. Na tržištu su dostupni kao rastvor, prah (najbolja opcija) i pasta. Praškasta forma fitohormona je najčešća na tržištu i pokazala se kao najboljom jer se aktivne tvari najduže zadrže na apliciranom dijelu reznice. Aktivne supstance u fitohormonima su: b- Indolocetna kiselina (njem. IES, eng. IAA), b-Indolbuterna kiselina (njem. IBS, eng. IBA) a- Naftiloctena kiselina (njem. NES, eng. NAA).
Poznato je od davnina kako neke biljke od prirode imaju u sebi velike količine fitohormona auksina koji je jedan od bitnijih kod ukorjenjivanja biljaka iz gore navedene prve, a posebno druge skupine. Najčešće vrste bogate auksinima su vrbe koje pripadaju u porodicu Salicaceae i rod Salix. Rasprostranjene su po cijelom svijetu, posebno na vlažnim tlima, uz rijeke, bare, potoke, kanale, jezera i rubove šuma. Auksini (grčki auxein) se stvaraju u vršnim dijelovima stabla, korijenja i grančica. Osim zakorjenjivanja auksini potiču biljke na bolji rast i razvoj, bolje i brže cvjetanje te reguliraju različite fiziološke procese od klijanja sjemena do dozrijevanja plodova. Osim auksina, vrbe posjeduju i salicilnu kiselinu koja ima funkciju da sprječava razne bakterije i nametnike te jača imuni sustav biljaka koje se zalijavaju vrbovim sokom. Razlika između fitohormona auksina od vrbe i sintetskih je što je ovo potpuno prirodan i ekološki spoj.
Kako se radi vrbin sok?
Vrbin sok se radi tako da iz mladih vrhova izbojaka vrbe izvučemo hormone rasta. U tu svrhu može se koristiti bilo koja vrba, a ne samo Salix alba ili bijela vrba koja je dobila i naziv po salicilnoj kiselini. Najbolje vrijeme uzimanja izbojaka je najkasnije 4 tjedna prije početka vegetacije u proljeće ili u vrijeme mirovanja vegatacije, ali mogu poslužiti i mlade grančice u proljeće. Potrebno je nasjeckati oko 100 g vrbinih grančica i preliti s 500 ml prokuhane mlake vode.
Grančice treba ostaviti u vodi 24 sata pa procijediti na gazu. U takav sok se stavi snop reznica i drži od 24 do 48 sati, ovisno o vrsti ili kultivaru. Prednost fitohormona u otopini u odnosu na pastu ili prašak je taj što se može po želi mijenjati koncentracija aktivne tvari koja se mjeri u bezdimenzionalnoj jedinici ppm (parts per million). Vrbin sok se koristi i kod pikiranja biljaka, za jačanje korijena. Biljka se prije pikiranja umače u sok. Također se može koristiti razblažena kod zalijevanja biljaka dok je intenzivan rast korijena.
Foto: deepgreenpermaculture.com i mindyourdirt.com
