Porodicu mahunarki (Fabaceae) čini oko 20 000 vrsta. Neke od najpoznatijih su grašak, grah, bob, leća, slanutak, stočni grašak, kikiriki, bagrem, glicinija, soja pa čak i djetelina. Povijesno dolaze s područja Južne Amerike, dok su danas u Europi najveći proizvođači Belgija, Italija i Španjolska.
Mahune su mladi plodovi različitih sorti graha. Poznate su i pod nazivima zeleni grah, francuski grah, fagiolini i grah bez niti.
Beru se uglavnom kao svježa sjemenka, no može se koristiti i suha. Dolazi u nizu različitih boja kao i oblika, te predstavlja zajedno s ostalim mahunarkama dobar izvor proteina. Proteini mahunarki koriste se u hranidbi životinja, a u ljudskoj prehrani vrlo su cijenjene. Posebice su to u prehrani sa smanjenim udjelom životinjskih proteina ili u veganskoj prehrani.
Mahunarke su fiksatori dušika. Stoga su u mogućnosti fiksirati atmosferski dušik i pretvoriti ga u amonijak koji biljke koriste u vlastitoj ishrani. Vrhunske su predkulture u plodoredu i dobri predhodnici kulturama poput zeljarica koje traže rahlo i dušikom bogato tlo.
Sjetva mahuna
Mahune se siju u dobro drenirano tlo pH vrijednosti od kisele do neutralne i treba joj 55 – 65 dana da proizvede prve plodove. Mahune možemo sijati i u proljeće i u jesen, ovisno o vrsti, u proljeće nakon opasnosti od mrazeva (iza Svetog Juraja, 23.4.).
S obzirom da je mahuna biljka podneblja južne Amerike, treba mnogo sunca gdje će biti izložena 6 – 8 sati i pri temperaturi 18 – 29 °C.
U proljetnoj sjetvi, berba se obično odvija u ljeti, kontinuirano, kako dozrijevaju mahune, koje su sočne i kompaktno čvrste. Ako ih se ostavi predugo u polju i prezriju, razvijaju niti, postaju žilave, te gube na kvaliteti za ljudsku prehranu. Dobro se smrzavaju, a prije smrzavanja potrebno ih je blanširati. U pripremi smrznute mahune ne mijenjaju svoju boju, teksturu ni okus te su idealne i za konzerviranje.
Osim u prehrani ljudi i životinja, mahune se mogu koristiti i za zelenu gnojidbu. Bilo da su u plodoredu te prilikom fiziološke zriobe se zaoravaju u polje, ili kao među redna gnojidba u dugotrajnim nasadima, gdje predstavljaju plodosmjenu i olakšavaju podizanje organske tvari i fiksaciju dušika u voćnjacima – vinogradima i sličnim nasadima. Još ih se koristi i u smjesama za pčelinju pašu. Nažalost, u Hrvatskoj je relativno mala potrošnja u ljudskoj konzumaciji ovih visoko kvalitetnih i visoko vrijednih namirnica. Potencijal proizvodnje je velik jer mahune su nezahtjevne biljke koje obilno rađaju na svim tipovima tala. Izdašan su izvor proteina i vlakana.
