Prava broćika (Galium verum L.) ima tanku, okruglastu, do 80 cm dugu stabljiku. Listovi su gotovo igličasti, do 2 mm široki i do 25 mm dugi, povijenog ruba i sa šiljkom na vrhu, skupljeni u pršljenove.
Raste po suhim livadama, uz puteve i na neobrađenim mjestima. Sitni, limunžuti cvjetovi, ugodnog mirisa na med, smješteni su u gustim metličastim cvatovima. Latinsko ime roda dolazi od riječi gala (=mlijeko) jer biljka sadrži enzime koji pospješuju grušanje mlijeka pa se nekada sušila, mljela i koristila za pripremu sira, dok su se osušeni i usitnjeni cvjetovi koristili za bojenje sireva i maslaca.
U germanskoj mitologiji biljka je posvećena božici plodnosti, braka i ljubavi. Osušena biljka stavljala se rodiljama pod plahte. U narodnoj medicini često se u obliku masti koristila za različite kožne bolesti, pa i rak kože. Svježi sok biljke umiješao se u otopljenu mast ili maslo, uz dodatak malo voska. Korijen je služio za bojenje vune u crvenu boju.
U ljekovite svrhe bere se vršni dio biljke u cvatu i suši u hladu na prozračnom mjestu. Suha biljka ima ugodan miris na sijeno. Od djelatnih tvari sadrži eterično ulje, saponine, flavonide, trjeslovine, kumarine, organske kiseline i kremičnu kiselinu. Pripravci od ivanjskog cvijeća imaju diuretsko djelovanja i koriste se kod upale bubrega i mjehura, bubrežnih kamenaca, za bolji rad jetre, kod lišajeva, ekcema i kožnih nečistoća. Čaj se priprema kao oparak.