Uzgoj lukovičastog povrća (vrste iz porodice luka, češnjaka, ljutike) iz lučica najsigurniji je način za postizanje ujednačenog uroda, posebno u uvjetima promjenjivih proljetnih temperatura.

Lučice su zapravo mlade, nedozrele lukovice dobivene iz sjemena u prvoj godini trogodišnjeg ciklusa uzgoja. 

Od sjemena do lučice

U postupku dobivanja lučica za sadnju luka, prvo se sjeme luka sije vrlo gusto (puno gušće nego za običan luk) u proljeće. Velika gustoća biljaka sprječava razvoj velikih glavica jer se biljke natječu za prostor i hraniva. Lučice se često uzgajaju na tlu koje nije previše bogato hranivima kako bi se dodatno ograničio njihov rast. Kad listovi počnu žutjeti i polegnu (obično sredinom ljeta), male lukovice se vade iz zemlje. Idealna veličina lučice je oko 1,5 do 2 cm u promjeru. Nakon vađenja, lučice se moraju dobro osušiti na prozračnom mjestu i čuvati na hladnom i suhom tijekom zime kako bi bile spremne za sadnju iduće sezone. Korištenje lučica omogućuje raniju berbu u usporedbi sa sjetvom sjemena, jer je biljka već prošla početnu fazu razvoja.

Lučice, mlade lukovice su morfološki specifični podzemni organi koji služe kao biološki „spremnici” energije, a njihova struktura i kemijski sastav izravno utječu na njihovu trajnost. Razlikuju se po više svojstava:

  • Slojevitost: Kod crvenog luka, listovi (ljuske) su koncentrični i potpuno obavijaju jedan drugoga. Kod češnjaka, lukovica je kompozitna – sastoji se od više manjih lukovica (češnjeva) na zajedničkom dnu, obavijenih zajedničkom suhom ljuskom.
  • Spremišni listovi: Unutarnji listovi su sočni i bogati hranjivim tvarima, dok su vanjski (zaštitni) listovi suhi, pergamentni i služe sprječavanju gubitka vlage.
  • Vršni pupoljak: Nalazi se u sredini i iz njega se razvija nadzemni zeleni dio.

Lučice sadrže visok postotak vode (85–90%), ali je njihova suha tvar izuzetno koncentrirana.

  Rokovi sadnje i priprema lučica

Lučice se u kontinentalnim krajevima sade u dva glavna termina:

  • Jesen (listopad/studeni): Omogućuje raniju berbu mladog luka i razvoj krupnijih glavica jer biljka koristi zimsku vlagu.
  • Proljeće (ožujak/travanj): Čim se tlo odmrzne i prosuši. Kasnija sadnja u svibnju često rezultira sitnijim lukovicama zbog ljetnih suša. 

Kod crvenog i žutog luka najčešće se koriste lučice promjera 10-20 mm. Srebrnjak ima kraće razdoblje mirovanja i brže klija, dok žuti i crveni luk imaju čvršću ljusku i bolje se čuvaju.

Češnjak, za razliku od luka nema lučicu, već se sadi češanj izdvojen iz glavice. Što je češanj krupniji (periferni češnjevi), to će glavica biti veća. Postoje ozimi češnjak (sadi se u jesen, ima deblju središnju stabljiku) i proljetni (sitniji češnjevi, sadi se rano u proljeće i duže se čuva).

Ljutika (šalot) je specifična jer iz jedne posađene lučice raste 5-10 novih lučica. Razmak mora biti veći nego kod običnog luka (oko 15-20 cm) kako bi bilo mjesta za širenje.

Poriluk se najčešće uzgaja iz presadnica, ali postoje sorte koje formiraju sitne vratne lukovice koje se mogu koristiti za reprodukciju.

Foto: Shutterstock

Na što treba paziti kod kupnje i sadnje lučica luka?

Kod kupnje, lučice moraju biti čvrste na dodir, bez vidljivih znakova plijesni ili mehaničkih oštećenja. Izbjegavajte one koje su već počele tjerati zeleni izdanak jer su iscrpile dio energije iz “skladišta”. Prije sadnje, preporučuje se sortiranje lučica. Idealne su one promjera 1,5 do 2 cm. Lučice veće od 2,5 cm sklonije su prijevremenom tjeranju cvjetne stabljike („odlazak u sjeme“), što smanjuje kvalitetu lukovice. Sadnja se obavlja u redove razmaka 20-30 cm, dok je razmak unutar reda 8-10 cm za lukovice, a gušći (3-5 cm) ako je cilj isključivo mladi luk. 

Dubina: Vrh lučice trebao bi biti pokriven tankim slojem zemlje (1-2 cm). Preplitka sadnja može dovesti do izbacivanja lučice iz tla uslijed mraza.

Okopavanje: Luk ne podnosi korov, stoga je redovito plitko okopavanje nužno do trenutka kada lišće zatvori redove.

Zalijevanje: Ključno je u fazi intenzivnog rasta lista (svibanj/lipanj). Prestanak zalijevanja 2-3 tjedna prije berbe poboljšava skladištenje lukovica.  Najveći izazov u uzgoju su lukova muha i tripsi. Prva generacija lukove muhe (Delia antiqua) koja jaja polaže na vrat lukovice ili u tlo uz biljku, napada već u travnju.

Foto: Shutterstock
Prethodni članakPostoji li čarobna formula za konkurentnost poljoprivrede?
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.