Jedinstvena hrvatska inicijativa „Volim rajčice“ već više od desetljeća okuplja građane i čuva gensku raznolikost starih sorti.
Duga, vijugava kolona strpljivih građana koja se kretala između štandova jasno je pokazala koliko je podjela sjemena starih sorti rajčica prirasla srcu Osječanima i postala nezaobilazan proljetni događaj. Riječ je o jedinstvenoj akciji u Hrvatskoj — po opsegu, kontinuitetu i broju uključenih građana — koja iz godine u godinu potvrđuje rastući interes za očuvanje tradicijskih sorti i povratak kvaliteti u kućnom uzgoju povrća.
Inicijativu je pokrenuo 2013. godine Dražen Karačić, a već sljedeće godine započeo je s besplatnom podjelom sjemena. Ono što je u početku bila razmjena među malim brojem entuzijasta, danas je organizirani događaj koji okuplja stotine građana, od hobista do iskusnih vrtlara. Interes je iz godine u godinu sve veći, što potvrđuje i ovogodišnji odaziv na osječkoj tržnici.
550 sorti rajčica
Karačić je do sada isprobao oko 550 sorti rajčica, a više od stotinu njih izdvojio je kao posebno vrijedne zbog okusa, aromatičnosti, otpornosti i stabilnosti u uzgoju. Stare sorte imaju puni, bogati okus koji se u komercijalnoj proizvodnji često izgubi. Ljudi najčešće traže ono što pamte iz djetinjstva, ali sve više njih želi isprobati i nešto novo, ističe.
Iako se u Hrvatskoj desetljećima uzgajao vrlo ograničen broj sorti rajčica, najčešće volovsko srce, jabučar i tzv. amerikanac, stvarna raznolikost bila je znatno veća nego što se moglo vidjeti na tržištu. U mnogim je selima ista sorta imala različite nazive, a dio tradicijskih populacija postupno je nestajao zbog prelaska na komercijalne hibride. Ti su hibridi bili selekcionirani ponajprije zbog ujednačenog izgleda, čvrstoće ploda i otpornosti na transport, dok je okus često bio u drugom planu.
Upravo zato inicijative poput Volim rajčice imaju važnu ulogu u očuvanju genske raznolikosti. Stare sorte predstavljaju vrijedan izvor genskog materijala, često bolje podnose stresne uvjete, imaju različite arome, boje i teksture, a mnoge su i otpornije na bolesti. Njihovo očuvanje u kućnim vrtovima jedan je od najučinkovitijih načina sprječavanja gubitka tih populacija, što je posebno važno u kontekstu klimatskih promjena i potrebe za prilagodljivijim sortama.
Karačićev interes za stare sorte razvio se iz osobne potrage za raznolikošću. Pretražujući dostupne izvore, otkrio je da postoje ljubičaste, narančaste, zelene i prugaste rajčice — sorte koje su desetljećima čuvale obitelji diljem svijeta, od Rusije i Amerike do Francuske i Italije. Uspoređujući ih s najčešćim sortama koje se danas nalaze na tržištu, zaključio je da tradicionalne sorte nude znatno bogatiji okus i aromu, ali i veću prilagodljivost u uzgoju.
Posebno mjesto u njegovoj kolekciji zauzima sorta Green Erika Plum, rezultat više od deset godina selekcijskog rada. Riječ je o duguljastoj, žutozelenoj rajčici izrazito slatke, gotovo voćne arome, koja se pokazala otpornom i stabilnom u uzgoju. Prepoznata je kao jedna od najzanimljivijih sorti među uzgajivačima koji žele nešto drugačije, ali provjereno kvalitetno.
Očuvanje starih sorti
Uz podjelu sjemena, Karačić veliku pažnju posvećuje i edukaciji. Redovito objašnjava svojstva sorte te kako pravilno sačuvati sjeme — postupak koji uključuje trodnevnu fermentaciju u vlastitom soku, ispiranje, sušenje i obavezno označavanje sorte. Takva priprema omogućuje dobivanje kvalitetnog, održivog sjemena za sljedeću sezonu, što je ključno za očuvanje starih sorti u kućnim vrtovima.
Među posjetiteljima ovogodišnje podjele bio je i Dragutin Cuković s Brijesta, dugogodišnji vrtlar koji već nekoliko godina uzgaja stare sorte dobivene kroz inicijativu. Ove je godine preuzeo sjeme sorti Petrina crvena, Green Tiger i Green Erika Plum, koje zbog svoje veličine i arome najradije sadi za unučad. Cuković u dvorištu svoje kuće održava obiteljski vrt, a sada, nakon odlaska u mirovinu, uzgoju se može posvetiti sustavnije. Ističe kako mu je upravo kućni uzgoj najpouzdaniji način da obitelji osigura kvalitetno povrće.
Stare sorte rajčica imaju okus koji se ne može usporediti s kupovnima. Kad čovjek sam uzgoji, zna što jede i zna što daje djeci, kaže. Njegov primjer potvrđuje da interes za stare sorte ne proizlazi samo iz hobija, nego i iz potrebe za većom samodostatnošću u kućanstvima. Sve više umirovljenika i malih vrtlara prepoznaje vrijednost vlastite proizvodnje, a inicijative poput ove doprinose očuvanju bioraznolikosti, tradicijskih populacija i lokalne proizvodnje hrane — vrijednosti koje u suvremenoj poljoprivredi postaju sve značajnije.
Foto: Tihomila Jovanović
