U vinogradima se širi najštetnija bolest drva – apopleksija!

143
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U vinogradima se širi najštetnija bolest drva – apopleksija. Nakon katastrofalnih tuča u većem dijelu hrvatskih vinorodnih regija tijekom zadnjih nekoliko godina, sve više se širi apoplektično propadanje trsja (“eska”). Naročito je prisutna na nekim vrlo osjetljivim vinskim sortama (npr. Sauvignon bijeli i Sauvignon cabernet).

Većina vinogradara posljednjih je sezona u više navrata informirana o opasnosti koja prijeti od fitoplazmatskih žutica, posebice nakon što je 2013. potvrđena prva pojava vrste Grapevine flavescence dorée MLO koja uzrokuje neizlječivu bolest zlatnu žuticu koju širi američki cvrčak. No, mnogi vinogradari primjećuju gotovo svake godine iznenadno sušenje manjeg ili većeg broja trsja za najvećih ljetnih vrućina. Ovu pojavu valja razlikovati od infektivnih žutica vinove loze (koju uzrokuju organizmi slični mikoplazmama ili MLOs ili Phytoplasme). Bolest je u domaćoj literaturi opisana kao apoplektično venuće (apopleksija) dok se u stranim knjigama često spominje pod imenom “Mal d’Esca” (eska).

Sve do kraja 1980-ih godina toj se bolesti u vinogradima nije pridavala veća važnost. Tada se uglavnom javljala samo u starijim nasadima, a štetne su promjene pripisivane normalnom slijedu starenja trsja i gubitkom njihove obrambene sposobnosti (unutrašnja trulež drva ili “klasična eska”). Međutim, zadnjih 20-ak godina najprije je u Francuskoj i Italiji primijećeno sušenje mladog trsja, starih svega 3 – 4 godine, te je izolacijom gljivičnih uzročnika dokazano da zaraza može potjecati iz loznih rasadnika (“mladenačka eska”). Ipak, zadnjih godina je pojava sušenja tek podignutih vinograda, starih nekoliko godina, potaknula brojna istraživanja uzroka i patogeneze venuća mladih trseva (tzv. “mladenačko venuće”). Prepoznatljivi simptomi upućuju na apopleksiju trseva ili bolest koja je u stranoj literaturi poznata imenom “Mall dell’Esca” ili “Esca”. Bolest je kompleksne prirode, a trulež drva je samo jedan od simptoma. To je najstarije opisana gljivična bolest vinove loze, poznata u mediteranskom području još od vremena Rimljana. Rezultira sušenjem trsa zbog degradacije drva.

Što uzrokuje apopleksiju?

Apopleksiju uzrokuju najmanje tri gljivična uzročnika (Phaemoniella, Togninia, Fomitiporia). U izrazito vrućim i suhim ljetnim danima često primjećujemo negativne promjene na pojedinačnom trsju koje u svega nekoliko dana poprimaju drastične izglede. Budući da već nekoliko sezona uzastopno kulminiraju iznadprosječno vruća ljeta, vinogradari u mnogim regijama dojavljuju specifične promjene na lišću vidljive na ispod temeljem kojih smo sigurni da potječu od apopleksije. Ova se bolest jače pojavljuje u vinogradima koji su nekoliko sezona ranije bili zahvaćeni tučom (takva slika je posebice učestala na vinskoj sorti Sauvignon). Osim slike bolesti u starim vinogradima, zadnjih su desetak godina napadnuti i mladi nasadi. Pritom se često postavlja pitanje potječu li ovi poremećaji od moguće latentno zaraženih cjepova ili se bolest proširi iz zemljišnih biljnih ostataka.

apopleksija
apopleksija
Katastrofalna tuča (gore) i mjesta reza promjera većeg od 2 cm (dolje) najčešće pogoduju širenju uzročnika apopleksije u drvo trsja. Jače su ugroženi vinogradi u blizini šuma i neke vrlo osjetljive vinske sorte (npr. Sauvignon).

Koji su simptomi?

Poodmakli stadij apopleksije je prepoznatljiv po uzdužnim pukotinama na panju. Uloga patogenih organizama apopleksije u degradaciji drva vinove loze još nije potpuno proučena, ali je poznato da se poremećaj jače pojavljuje u toplijim i suhim uvjetima. Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa. Apopleksija se pojavljuje u dva tipična oblika: u kroničnoj formi kao degradacija lišća te u akutnoj formi kao brzo sušenje ili smrt cijelog trsa .

Kronični tijek bolesti prepoznatljiv je promjenama na listu u vidu nekroza i žućenja između glavnih žila, a često je praćen pojavom smeđih točkica na bobama.

Kod akutnog tijeka apopleksije dolazi do naglog venuća čokota koji su do tada bili naizgled zdravi.

Oboljelo trsje normalno započinje rast i razvoj, cvatnja i oplodnja se ničim ne razlikuje od zdravih biljaka, a prve neželjene promjene su vidljive tek nakon vrućih ljetnih razdoblja. Na lišću se prvo javljaju sitne rubne pjege. Na bijelim sortama su žuto-smeđe, a na tamnim sortama crvenkaste boje. Pjege se povećavaju i žuto-nekrotične promjene se šire od rubova među lisnom nervaturom. Krajem ljeta se najveći dio lista osuši i uskom klorotičnom zonom odvojen je od zelenog tkiva uz nervaturu. Ovi simptomi podsjećaju na cink-nekroze i magnezij-crvenilo. Naposljetku lišće odumire, a ubrzo nakon toga propadaju mladice, pupovi i grozdovi. Meteorološki uvjeti utječu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na zaraženim trsevima mogu izostati ili biti prikriveni.

Veći postotak tanina u starijem čokotu povećava osjetljivost na apopleksiju. Primijećeno je i da se bolest jače javlja na vinogradarskim lokalitetima koji su u blizini šume.

apopleksija
apopleksija
apopleksija
Kronična faza razvoja “klasične eske” u vinogradima započinje promjenama na listu u obliku “tigrovih šara”, pri čemu glavne žile i šira ili uža zona uz njih ostaju uvijek zelene boje (srednja slika) na sorti Sauvignon cabernet i na trsu sorte Sauvignon bijeli (gornja slika). Akutna ili apoplektična faza se prepoznaje iznenadnim sušenjem svih listova pred početak zriobe grožđa (donja slika)

Mjere zaštite

Krajem ljeta i početkom jeseni obično su simptomi ili tipični znakovi bolesti apopleksije jasno vidljivi te valja planirati i poduzimati drastične mjere eradikacije i zaštite preostalog zdravog trsja kako bi se smanjile veće ekonomske štete.

Prva preventivna mjera protiv apopleksije je korištenje deklariranih loznih cjepova, a naša zemlja kao uvoznica sadnog materijala mora provoditi kontrolu i protiv “mladenačke apopleksije”. Zaštita protiv ove bolesti se nekada provodila tijekom zimskih mjeseci tretiranjem natrijevim-arsenatom i D.N.O.C. sredstvima. No, zbog njihove toksičnosti i zabrane takva mogućnost već desetljećima više ne postoji. Od profilaktičkih mjera se preporučuje izvaditi i spaliti osušene biljke, odnosno rezidbom odstraniti inficirane dijelove do zdravog tkiva. Rane na drvu starijem od dvije godine potrebno je premazivati spojevima za zarašćivanje (npr. Biopol-V, Cambisan, pripremljena otopina bakarnih fungicida u 5-10x jačoj koncentraciji za premazivanje rana). Ostale mogućnosti zaštite se istražuju i provjeravaju. Ohrabrujuće rezultate daje preventivna primjena fungicida na osnovi al-fosetila (npr. Mikal Flash, Mikal Premium-F, Alfil Duplo) te folpeta i bakra u mladim nasadima kad bolest još nije prisutna u većem postotku.

Zaraženo trsje je najbolje povratnim rezom 30-ak cm iznad tla već sredinom ili krajem ljeta pokušati pomladiti i ozdraviti. Moguće je da iz prizemnog dijela trs potjera nove mladice iz kojih se formiraju novi nadzemni rodni dijelovi. Često narednih 10-ak godina tako pomlađeno trsje daje zdrave urode grožđa i ne pokazuje opisane znakove bolesti.

Rezidbu i obradu treba obaviti na vrijeme, odsječenu rozgvu i osušene panjeve iznositi iz vinograda te obavljati uravnoteženu gnojidbu temeljem pedoloških analiza zemljišta. Ako se ostavljeno inficirano trsje rezidbom pomlađuje, tada je škare potrebno dezinficirati u otopini, jer se apopleksija može prenositi alatom za rezidbu.

Kod sadnje trsja na mjesta gdje je ranije bila primijećena apopleksija, treba voditi računa o odmoru tla i prethodno potapati lozne cjepove u otopinu fungicida (npr. mankozeb) ili mikro-bioloških pripravaka (npr. Bacillus subtilis u pripravku “Ekstrasol”, “Traveri sl.). Bolest se prenosi i zaraženim ostacima korijena ako se obavlja nova sadnja nedugo nakon vađenja oboljelog trsja u rodnom nasadu.

U nekim se vinogradima Europe zadnjih godina sve više istražuje i provodi biološka zaštita od uzročnika apopleksije (npr. Italija, Španjolska, Portugal). Pritom je najviše ohrabrujućih rezultata dobiveno primjenom antagonističke gljivice Trichoderma atroviride (TASC1) u pripravku “Vintec” WG (aplikacija 0,2 kg/ha). Koristi se nakon rezidbe vinograda kad su dnevne temperature zraka barem 10°C i u trajanju od najmanje pet sati, jer se tada spore korisne gljivice “aktiviraju” i “nasele” na rane nastale rezidbom loze. Primjena ovog pripravka preporučuje se već u loznim rasadnicima, te u vinogradima s pojavom simptoma apopleksije svake sezone već krajem zime ili početkom proljeća nakon rezidbe.

                                                                                  

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članak21. Izložba tradicijskih proizvoda „Jesen u Lici“
Sljedeći članakOtvorene prijave za Plavi poslovni inkubator na Lastovu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.