-Slatke, zdrave i besplatne. Osim toga, za razliku od trešanja, nitko nikada nikome nije branio krasti murve, kaže Ante Lulić (69) iz Suhovara. Kuma Antu, kako ga svi zovu, zatekli smo s njegovim društvom ispod poveće murve ili duda, kako ovu listopadnu stablašicu nazivaju na kontinentu. U ,,debeloj’’ hladovini Ante i društvo ispijali su svoje piće, nakon što su se vratili iz polja i marendali, a mi ,,navalili’’ na sočne crne murve. Taman su počele sazrijevati.

Sadrži ukuse i mirise sveg voća

-Bit će ih i za džem, a možda i za rakiju dudovaču, kaže magistar agronomije Marijan Tomac (69). On i o murvama sve ima u „malom prstu“. Tu je i prof. dr. sc. Ante Kolega Bage (80) umirovljeni dugogodišnji profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a inače rođeni Zadranin, porijeklom iz Kali na otoku Ugljanu.

Murva je kraljica voćnih delicija, govori prof. Kolega i dodaje da ona u sebi sadrži ukuse i mirise svih ostalih voćnih vrsta. Osim toga uravnotežuje krvnu sliku, šećer i krvni tlak. Od lišća murve pripremaju se čajevi koji u pučkoj medicini slove kao lijek protiv šećerne bolesti i upale mokraćnog mjehura.

Prof. dr. sc. Ante Kolega Bage naglašava ljekovitost plodova i lišća murve

Na ovo se odmah nadovezuje magistar Tomac i prisnažuje da plodovi murve, osim antocijana koji vežu slobodne radikale u organizmu, pomažu i kod drugih zdravstvenih smetnji. Tako, nabraja Tomac, sok od murve pomaže kod afti, astme, bronhitisa, čireva u ustima, edema, epilepsije, groznice, glavobolje, hipoglikemije, hipertenzije, iritacije mišićne sluznice u ustima, kašlja, nesanice, proljeva, prehlade, slabosti, ugriza buha i zmija, upalnih stanja i zatvora.

Generacije odrasle na kruhu, masti i murvama

Sve ovo pozorno su slušali kum Ante i društvo.

-Eto vidiš, odrasli smo na murvama, a to dosad nismo znali, priznaje Ante. U zadarskom kraju i šire svi ga poznaju kao vrsnog kućnog majstora, ali i vinogradara, maslinara i povrćara. O njemu su pisale novine i to nekad glasovita ,,Arena’’ kad je Ante sa nepunih 14 godina oženio svoju godinu dana stariju Maru. Dobili djecu, stvorili imanje, prije četiri godine proslavili zlatni, a nadaju se da će i dijamantni pir.

Tko rano marenda i rano se oženi nikad se ne kaje, podsjeća profesor Bage na staru uzrečicu.

-Oni koji su pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća bili djeca, svoje odrastanje zahvaljuju kruhu i masti. Uz kruh i mast tijekom lipnja za užinu bilo je izvrsno popeti se na murvu i dobro se najesti slatkih plodova, nastavlja svoju priču Tomac. U to doba murve su rasle gotovo u svakoj okućnici ili kao drvoredi uz cestu. A kako i ne bi kad uzgoj murvi i svilogojstvo, baš u zadarskom kraju imaju dugu tradiciju.

Uspon i pad svilogojstva

Da su klima i tlo povoljni za uzgoj murvi ustanovio je mletački providur za Dalmaciju Vicenco Dandolo koji je donio sjeme murve iz današnje Italije i na svojem posjedu u Zadru posadio prva stabla te nagovarao seljake na sadnju, jer proizvodnja čahura dudovog svilca može biti unosan posao.

A kad je Austrija preuzela vlast u Dalmaciji nije zatekla dovoljno stabala za ozbiljnije svilogojstvo. Zbog toga je pokrenula akciju sadnje murvi. Da bi murva stasala i bila u funkciji svilogojstva trebalo je 12 do 15 godina. Da bi seljaci prihvatili plan sadnje murvi vlada je 1834.g. raspisala godišnju nagradu za najbolje uzgajivače murvi. Doktor Oracije Pinelli, podsjeća Tomac, na svom posjedu u Crnom podignuo je rasadnik i godišnje proizvodio 44.000 sadnica murvi koje je od njega kupovala vlada i djelila seljacima ne samo u zadarskom kraju nego diljem Dalmacije.

Tijekom devetnaestog stoljeća uzgoj murvi i proizvodnja svile u Dalmaciji, a posebno na zadarskom području je iz godine u godinu rasla. Proširila se i na kontinetu, posebice u Slavoniji. Do opadanja je došlo pojavom bolesti na čahuri dudova svilca, a kasnije proizvodnjom svile na drugi način. A 60-ih godina prošlog stoljeća, zbog pojave štetnika tzv „dudovca“ na inicijativu tadašnje EZ dolazi do masovne sječe stabala. Drvo se iskoristilo, ali nova stabla nisu više sađena, osim „tu i tamo“ uz škole i okućnice.

Murva kao dugovječno stablo ipak je opstala. Drvo murve zbog svoje tvrdoće i danas se koristi u brodogradnji i bačvarstvu.

Bijela murva dobro podnosi sušu te je lijek protiv šećerne bolesti i upale mokraćnog mjehura

Recept za džem od crnih murvi

-Svatko tko ima prostora u vrtu dobro bi bilo da posadi stablo murve, sugerira Tomac.

 Murva, osim što se može jesti u svježem stanju, vrlo je pogodna za pravljenje sokova, sirupa, pekmeza i marmelada, ali i rakije dudovače pa i likera. Povjerio nam je kako priprema džem od murvi koji oduševljava njegove ukućane i prijatelje.

-Za pripremu džema odnosno pekmeza od murve koristim recept od šjore Blaženke Mlinjarić iz Pitomače koji je ona naslijedila od svoje majke, otkriva Tomac, koji je i sam rodom iz Podravine, točnije iz Koprivnice. Pa kaže: Za džem koristimo potpuno zrele plodove crne murve jer od bijelih džem ima ružnu sivu boju.

Murve se vrlo lako beru. Potrebno je ispod stabla prostrti ceradu i štapom istresti plodove. Operemo  plodove i uklonimo uholaže kojih ima u velikom broju te ih rukama izgnječimo i stavimo kuhati. Kad murve postanu mekane potrebno ih je ispasirati ili usitniti štapnim mikserom. Ako rabimo štapni mikser ,potrebno je miksati duže da se razbiju peteljčice plodova jer ih je gotovo nemoguće ukloniti tijekom pranja. Nakon toga dodati 0,5 kilograma šećera i sok od limuna na jedan kilogram plodova. Kuhati do stanja da džem postane gust – tako da stavljen u plitki tanjur ohlađen se ne prolije.

-Staklenke oko pola sata zagrijavati u pećnici na 150 stupnjeva. Vrući džem ulijevati u vruće staklenke zatvoriti i okrenuti s poklopcem prema dolje. Kada se džem ohladi to je obično drugi dan spremiti u smočnicu ili drugo pogodno mjesto, sugerira Tomac.

Mr. sc. Marijan  Tomac – Kad murve postanu mekane potrebno ih je usitniti sa štapnim mikserom

Posadite stablo u kutku vrta ili voćnjaka

-Plodovi murve mogu se sušiti kako bi se konzumirali tijekom zime. Osušenih i skupih iz uvoza, uglavnom iz Turske, ima u trgovačkim lancima. Zbog svoje velike slatkoće dobro se uklapaju u jela od divljači. Lišće murve može se koristiti za hranidbu domaćih životinja, dodaje Tomac.

Murva se razmnožava sjemenom, reznicama i cijepljenjem. Vrlo je skromnih zahtjeva, a kako stablo razvija veliku krošnju potrebno je osigurati dovoljno prostora. Postoje tri vrste murvi: bijela, crvena i crna. Crna ima nižu krošnju, plodovi su najukusniji i sadrže najviše antocijana. Uz sve navedeno stablo murve ovdje u Suhovarama, daje izvrsnu hladovinu u vrućim danima.

Idealno vrijeme za sadnju je u jesen ili rano proljeće i to trogodišnjom pravilno oblikovanom sadnicom uz kolac na razmacima od oko 8 metara. Preporučljivo je saditi u duboka, vlažna, lagano kisela do bazična tla, bogata humusom, sadnicama proizvedenim iz vlastitog korijena. Prve dvije godine rezidba nije preporučljiva, ako se baš mora rezati radi oblikovanja okruglaste krošnje, onda se orezuje prikraćivanjem postranih grana. Starije voćke se režu “u glavu” i to tijekom zime kad voćka miruje što rezultira s obiljem izbojaka, koje se kasnije koriste kao “taklje” za vinograd ili u povrtnjaku. Što se pak tiče bolesti, murvu napadaju sve one koje su karakteristične i za druge voćke. Posebno je osjetljiva na rak (Nectria), kada kora puca i tamni, sprječava se protok hranjiva i vode, što dovodi do odumiranja najprije listova, a onda i cijele voćke.

-Danas je stablo murve gotovo rijetkost. Razlog tome jer u vrijeme zrenja plodovi padaju na tlo te „šporkaju“, a uz to na njih zbog dolaze rojevi muha zbog slatkoće plodova. Ali, imati stablo murve u kutku vrta ili voćnjaka nije na odmet, poručuje magistar Tomac.

Dr. Ivica Vlatković, poznati maslinar podsjeća na narodne mudrosti:

Murve sam zasadio kao vjetrobran. Murva je bila hraniteljica i malo ljudi zna da je šaka murvi pravi eliksir zdravlja, a narodna je izreka da jedan sat sna ispod murve odmori čovjeka kao cijela noć. Murva dugo drži plodove i navlači uz muhe i masu dobrih insekata od bumbara, osa, osica do ptica koje kad se najedu vitamina na murvama traže i proteine u obliku štetnika masline. Tamo gdje se ptice često i dugo zadržavaju manje je štetnika masline.

Od crnih plodova koji imaju kiseli okus pripremaju se sokovi, ljekoviti sirupi ili pekmez

 

Bijele, crvene i crne

Murva zrije od svibnja  do kolovoza, zreli plodovi sami opadaju, a berba je jednostavna prostiranjem pogodne tkanine ili plastične folije pod stablo, nakon čega slijedi tresenje grana.

Ovisno o vrsti, zreli plodovi su bijeli, crveni ili crni, okus je kod bijelih plodova slatkast, dok je kod crnih opor i pomalo ljutkast, jedu se u  svježem stanju kao voćni desert. Plod sadrži kezotin i rutin, šećer (fruktoza i glukoza) do 7 posto, voćne kiseline, minerale i vitamin C (6-12  mg u 100 g svježe tvari murve).

Od crnih plodova koji imaju kiseli okus, pripremaju se sokovi, ljekoviti sirupi ili pekmez, a od lišća se pripremaju čajevi koji u pučkoj medicini slove kao lijek protiv šećerne bolesti i upale mokraćnog mjehura.

Džem od murve/duda – Poslastica za ukućane i radost za prijatelje
Prethodni članakKadifice za tjeranje štetnika
Sljedeći članakAronija nije mit!
Nedjeljko Jusup
Nedjeljko Jusup, dugogodišnji je novinar i urednik. Rođen 7. siječnja 1951. godine u Zadru gdje je završio Gimnaziju pedagoškoga smjera "Juraj Baraković", a studij novinarstva na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo u Ljubljani. S pisanjem počinje još kao srednjoškolac u zadarskom Narodnom listu, tijekom studija u Ljubljani surađuje u Ljubljanskom dnevniku, Pavlihi i u splitskom tjedniku Nedjeljnoj Dalmaciji. Od 1980. do 1991. urednik je dopisništva u Radničkim novinama, tjedniku Saveza sindikata Hrvatske. Surađuje u Večernjem listu, Oku, Zapadu, Novom listu… U ratnim uvjetima 1994. godine, kao autor projekta i prvi glavni urednik s nekolicinom zadarskih kolega pokrenuo najprije tjednik Zadarski list koji je pod njegovim vodstvom nakon četiri godine prerastao u dnevni list. Izlazi stalno od 3. studenoga 1994. Jusup se bavi i publicistikom. Napisao više tekstova o razvitku medija u Zadru, uredio knjige i monografije "Politički obračuni", “Libar okorjelog agronoma” "Hrvatski misir", "Dragulji hrvatskog misira", "112. brigada: Od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja RH", Putopisne paralele: "Od Cerodola do Burgundije", “Stanislav Antić: Moje životno djelo”.. Dobitnik je više novinarskih nagrada i priznanja među kojima i godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva - Zlatno pero 1991/1992 godine za svoje ratne reportaže s prve crte bojišnice. Nakon umirovljenja (2017.) nastavlja uređivati specijalizirani prilog Plodovi zemlje i mora kojega je, s ciljem povezivanja znanosti, struke i prakse u poljodjelstvu i ribarstvu, prije 20 godina pokrenuo u Zadarskom listu. Surađuje sa američkim portalom Olive Oil Times i Gospodarskim listom, objavljuje i u specijaliziranom časopisu Maslina u izdanju Slobodne Dalmacije, kao i portalu Agroklub koji ga je proglasio Autorom godine 2018. Nedjeljko Jusup je dugogodišnji član Hrvatskoga novinarskog društva i Društva agrarnih novinara Hrvatske od njegova osnivanja, aktivno sudjeluje na skupovima i seminarima, okruglim stolovima ili tribinama posvećenim aktualnim problemima novinara. Jedan je od organizatora Međunarodnog znanstvenog skupa "Kraljski Dalmatin – 200 godina zadarskog i hrvatskog novinarstva u europskom kontekstu". Inicirao je i sudjelovao u pokretanju brojnih poljoprivrednih manifestacija među kojima VINCRO u Polači, Vinin u Ninu. Ravnokotarska fišijada u Benkovcu… Jusupov novinarski i urednički moto je: Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko.