Nakon žetve strnih žitarica i uljane repice preostaje zbrinuti žetvene ostatke sukladno potrebama svakog pojedinog gospodarstva. Poljoprivredni proizvođači žetvene ostatke odvoze s oranica (koriste ih na svom gospodarstvu ili ih prodaju drugim gospodarstvima ili industriji za preradu) ili ih vraćaju u tlo. Skrenut ćemo pozornost na vrijednost žetvenih ostataka.

Spaljivanje žetvenih ostataka u Republici Hrvatskoj je zabranjeno od 2010. godine. Upravljanje žetvenim ostacima propisuje važeći Pravilnik o višestrukoj sukladnosti („Narodne novine“ broj 113/19), uz dio koji se odnosi na žetvene ostatke: Žetveni ostaci s poljoprivrednih površina ne smiju se spaljivati. Žetvenim ostacima ne smatraju se ostaci nastali orezivanjem trajnih nasada. Spaljivanje žetvenih ostataka dopušteno je samo u cilju sprječavanja širenja ili suzbijanja organizama štetnih za bilje, o čemu mora postojati službena naređena mjera.

Korisnici potpora u poljoprivrednoj proizvodnji u slučaju kršenja propisanih zahtjeva i uvjeta koje moraju poštivati u obavljanju poljoprivredne aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu podliježu umanjenju iznosa potpora ovisno o tome je li do kršenja došlo nemarom ili namjerom. Također umanjenje iznosa potpora ovisi o opsegu (utjecaj ograničen na gospodarstvo/utjecaj proširen izvan granica gospodarstva), ozbiljnosti (vrlo mala/mala/srednja/velika) i trajanju (popravljivo/trajno) kršenja. Umanjenja plaćanja za kršenja nemarom mogu iznositi od 1 do 15 %, a namjerom od 15 pa čak do 100 %.

Unošenje žetvenih ostataka u tlo

Intenzivnu biljnu proizvodnju prati stalni trend smanjenja količine organske tvari u tlu, a posljedica toga je opće pogoršanje fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla. Intenzivna poljoprivredna proizvodnja, sve manje korištenje stajskog gnojiva, povećanje udjela okopavina u plodoredu, odvoženje biljnih ostataka s parcele, a najgore od svega, spaljivanje žetvenih ostataka doveli su do smanjenja sadržaja humusa u tlu. Na sadržaj organske tvari čovjek utječe obradom, gnojidbom i sustavima biljne proizvodnje. Ako se odvezena organska tvar s oranica ne nadomješta (unošenjem žetvenih ostataka u tlo/gnojidbom krutim i/ili tekućim stajskim gnojivima/zaoravanjem siderata) dolazi do degradacije tla. Žetveni ostaci sadrže puno celuloze, a malo hranjivih tvari, ali se te hranjive tvari nalaze na mjestu primjene i nije potreban nikakav transport do poljoprivrednih površina. Osim toga, u tlu žive oku vidljivi i nevidljivi organizmi koji ne mogu živjeti bez organske tvari.

Organska tvar u tlu važna je za održavanje povoljne strukture tla, ne samo s biološkog, nego i s fizikalnog i kemijskog aspekta. Organska tvar popravlja vodozračni režim i toplinska svojstva tla, aeraciju (sadržaj zraka u tlu) i drenažu tla. Tla koja sadrže dovoljne količine organske tvari manje su izložena eroziji. Sve navedene činjenice opravdavaju važnost zaoravanja biljnih ostataka naročito na tlima gdje nema mogućnosti unošenja organskih gnojiva. Žetveni ostaci su „besplatni“, ne treba ih dovoziti na poljoprivrednu površinu. Samo treba znati gospodariti njima na ispravan način.

Usitnjena slama unosi se u tlo

Količina žetvenih ostataka

Biljna masa koja ostaje na oranicama nakon žetve nije mala. Ako nije usitnjena, ova se masa u nekim slučajevima teško unosi u tlo. Zato prije zaoravanja žetvene ostatke treba usitniti radi lakšeg i ravnomjernijeg unošenja u tlo.

Količina žetvenih ostataka je različita. Ovisi o biljnoj vrsti, ali i sorti/hibridu, vremenskim uvjetima tijekom vegetacije i provedenim agrotehničkim mjerama.

Tablica 1: Količina žetvenih ostataka za neke ratarske vrste i žetveni indeks

VrstaKoličina žetvenih ostataka (t/ha)Žetveni indeks
pšenica4 – 51,5
kukuruz8 -101,0
soja3 – 41,0
suncokret4 – 50,4

Količina žetvenih ostataka može se približno procijeniti i uz pomoć žetvenog indeksa (omjer biološkog i merkantilnog prinosa). Uobičajeni žetveni indeks za pšenicu i ječam je 1,5, za kukuruz, soju i zob je 1,0, a za krumpir i šećernu repu 0,25. Dakle, uz postignut prinos pšeničnog zrna 6 t/ha, količina žetvenih ostataka je 9 t/ha. Današnje sorte pšenice u prosjeku imaju nešto nižu stabljiku i veći prinos i udio zrna u odnosu na slamu u usporedbi sa starijim sortama.

Vrijednost žetvenih ostataka ovisi o sadržaju hraniva, omjeru ugljika i dušika i količini celuloze i lignina. Količina i sadržaj organskih tvari kao i sadržaj hraniva različiti su kod različitih biljnih ostataka.

Humus tla sadrži oko 50 % ugljika (C) i oko 5 % dušika (N). Dakle, omjer C/N (ugljik/dušik) iznosi približno 10:1. Međutim, prilikom zaoravanja žetvenih ostataka zaorava se biljna masa širokog C/N omjera. Mikroorganizmi tla svojom aktivnošću dovode do sužavanja tog omjera u procesu oksidacije ugljika. Sve dok C/N omjer ne padne na određenu vrijednost, mikroorganizmi sav oslobođeni dušik koriste za svoje potrebe. Omjer ugljika i dušika različit je u žetvenim ostacima različitih vrsta: najširi je u slami strnih žitarica 50-150 : 1, (npr. kod pšenice 75:1), kukuruza 50-60 : 1, suncokreta 40-50 : 1, a kod lucerne svega 14 : 1. Taj odnos u zrelom stajnjaku je 20 : 1, a u trajnom humusu oko 10 : 1. Zaoravanjem žetvenih ostataka sa širokim omjerom ugljika i dušika, tijekom razgradnje u tlu dolazi do pojave tzv. „dušične depresije“ zbog smanjenja sadržaja nitratnog dušika tla i njegovog ugrađivanja u mikroorganizame koji žive u tlu. Naime, pri unošenju organske tvari niskog sadržaja dušika od 0,40-0,50 %, s puno celuloze, hemiceluloze i lignina, razvija se intenzivna mikrobiološka aktivnost. Mikroorganizmi za izgradnju svog tijela koriste nitratni dušik iz tla i zbog toga se na usjevu u toku vegetacije javljaju simptomi nedostatka dušika. Zato je prilikom unosa u tlo velikih količina svježe organske tvari potrebna dodatna gnojidba dušičnim gnojivima radi sprječavanja opisane dušične depresije. O tome naročito treba voditi računa ako se sjetvu narednog usjeva planira obaviti unutar 6 tjedana nakon žetve predkulture, odnosno zaoravanja žetvenih ostataka. Upravo je to u našoj praksi najčešći slučaj, jer se uglavnom nakon žetve kukuruza, sije ozima strna žitarica. Oslobađanje dušika i mogućnost njegovog usvajanja od strane viših biljka (posijanog novog usjeva) započinje tek kad je C/N odnos manji od 25:1. Na dušičnu depresiju najosjetljivije su strne žitarice, manje su osjetljive okopavine, a mahunarke su neosjetljive.

Stoga se, radi sprječavanja pojave dušične depresije – uz redovnu gnojidbu sukladno potrebama poljoprivredne vrste koju se planira posijati i plodnosti tla, preporučuje dodavanje dušika u količini do 7 kg na 1000 kg ukupne biljne mase koja se zaorava. Ova količina dodanog dušika omogućuje nesmetanu razgradnju zaoranih biljnih ostataka. Pri zaoravanju glava i lišća šećerne repe te korijenja i nadzemnih ostataka leguminoznih biljaka, nisu potrebne dodatne količine dušika, jer je C/N odnos kod tih biljaka uzak, (npr. u lišću i glavi šećerne repe je oko 10 : 1, a kod mahunarki oko 15 : 1, i čak je uži nego u zrelom stajnjaku). Osim toga, ostaci mase korijenja mahunarki ravnomjerno su raspoređeni u tlu u okomitom i vodoravnom pravcu.

Jedan dio djelomično razložene svježe organske tvari se daljnjim postupkom humifikacije uz pomoć mikroorganizama pretvara u humus. Tako dobivene hranive tvari iz žetvenih ostataka imaju sličnu hranidbenu vrijednost za biljke kao one iz stajnjaka.

Pozitivni učinci unošenja žetvenih ostataka u tlo

Vrijeme zaoravanja ovisi o vremenu žetve/berbe. Biljni ostaci mogu ostati na oranici  neko vrijeme, jer s vremenom omekšaju i lakše se zaoravaju. Vrijeme zadržavanja žetvenih ostataka na površini tla ovisi o trajanju razdoblja žetve i osnovne obrade za naredni usjev, ali i o stanju zakorovljenosti oranične površine na kojoj je obavljena žetva/berba. Nakon ranih predusjeva biljni ostaci se zaoravaju prašenjem strništa i/ili plitkim ljetnim oranjem, a kod kasnih predusjeva tijekom jeseni, osnovnom obradom.

Višestruki su pozitivni učinci prašenja strništa:

  • aktiviraju se sjemenke korova iz plitkog površinskog sloja tla na klijanje (Jednogodišnji korovi se suzbijaju mehaničkim, a ne kemijskim putem.)
  • sprječava se gubitak vlage iz tla evaporacijom koja je ljeti nakon žetve strnih žitarica vrlo velika (ovom se obradom razbija sistem kapilara u površinskom sloju tla.)
  • tlo se biološki aktivira zbog pojačanog rada mikroorganizama.

Fotografije pokazuju gospodarenje žetvenim ostacima uljane repice na dva različita načina u razdoblju između 13. srpnja i 21. rujna. Na sve četiri fotografije lijeva strana prikazuje izgled oranice na kojoj nakon žetve nije provedena niti jedna agrotehnička mjera sve do jesenske osnovne obrade tla. Desna strana na sve četiri fotografije prikazuje izgled oranice na kojoj su odmah nakon žetve žetveni ostaci uneseni u tlo, a zatim su ponovno u tlo obradom unesene samonikle biljčice uljane repice i korovi. Tlo na lijevoj parceli isušeno je i zakorovljeno, a na desnoj čisto od korova uz sačuvanu vlagu tla i unesenu organsku tvar u tlo.

Osim zaoravanja biljnih ostataka preporučuje se i uvođenje siderata u plodored. Održavanje obradivog tla u funkciji pogodnog supstrata za uzgoj poljoprivrednih kultura mora biti prioritet agronomske struke, ali i poljoprivrednih proizvođača. Unošenjem organske tvari u tlo osigurava se energija koju  koriste organizmi tla. Koristi od organske tvari tla su višestruke. Organska tvar je izvor  90 do 95 % dušika u tlima koja se ne gnoje mineralnim gnojivima, može poslužiti kao važan izvor biljci pristupačnog fosfora i sumpora ako je sadržaj humusa u tlu veći od 2 %, a izravno ili neizravno putem mikrobiološke aktivnosti utječe na stabilnost strukturnih agregata tla.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakGdje su plodovi ekoloških nasada?
Sljedeći članakŠto sijati i saditi ljeti?
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.