Životni ciklus vinove loze zahtjeva svakogodišnji rez kojim se regulira rast, rodnost, odnosno veličina i kakvoća grožđa te održavanje uzgojnog oblika. Loza se reže za vrijeme mirovanja, to je prikraćivanje jednogodišnjeg drva rozgve na dužinu koja je u pravilu određena brojem rodnih pupova. Ovaj rez koji se izvodi tijekom mirovanja zovemo rezom u «zrelo», za razliku od reza kojeg provodimo tijekom vegetacije, a zovemo ga rezom u «zeleno».

Rez u zrelo jedan je od najvažnijih zahvata u tehnologiji proizvodnje grožđa. Neorezana loza kroz dulje vrijeme daje relativno veći broj grozdova, ali sa sitnim bobicama i znatno lošije kakvoće, jer veliki broj grozdova na neorezanom trsu ne može dobro dozoriti. U vinogradima svijeta postoji mnogo uzgojnih oblika, nastalih stoljetnim iskustvom, ali svi imaju zajednička pravila kod reza i uzdržavanja.

Opća pravila rezidbe

Rezidba vinove loze je posao s kojim počinje sezona radova u vinogradu. Svaki trs traži od vinogradara da ga dobro “odmjeri” prije primjene reza: koju rozgvu odrezati, koju ostaviti za lucanj, koju za rodni reznik, a koju za prigojni reznik? Pri tom moramo voditi računa da nam trs zadrži uzgojni oblik. U načelu, rodna je samo jednogodišnja rozgva (odrvenjena mladica koja je izrasla iz dvogodišnjeg drva-rozgve). Od toga pravila odstupaju neke sorte na kojima mladice istjeraju iz starog drva (spavajućih, adventivnih pupova) te mogu biti rodne. Nikada nećemo pogriješiti ako određenu sortu vinove loze režemo prema položaju rodnih pupova na rozgvi što je nužno znati. Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista. Kod nekih sorata pupovi su na vrhu i na osnovi rozgve slabije razvijeni, a time i manje rodni. U sredini rozgve rodnost pupova je veća. Osim tog općeg pravila, važno je poznavati vlastitost svake sorte ili skupine sorata s obzirom na njihovo podrijetlo. U praksi je važno poznavati rodnost 12 do 15 pupova za svaku sortu jer time je određena dužina rezidbe rodnog drva. Kraće se režu vinske sorte kod kojih su rodni pupovi na osnovi rozgve, a to su: kraljevina, graševina, ružica, rizvanac, maraština, pošip, žilavka, frankovka, portugizac, carignan, plavac mali. Slabije rađaju na donjim pupovima rizling rajnski, pinot bijeli i sivi, pinot crni, sauvignon, veltlinac, traminac, merlot, cabernet sauvignon, plemenka. Veći je broj stolnih sorata koje također slabije rađaju na donjim pupovima rozgve. Uz rezidbu još jedna napomena:
– nakon rezidbe broj ostavljenih pupova na trsu nazivamo opterećenje trsa;
– bujne sorte vinove loze opterete se više, a slabo bujne manje;
– slabije bujni i nepogodama oštećeni trsovi režu se oštrije (kraći rez);
– sorte malih grozdova režu se na dugo rodno drvo, a one s krupnim grozdovima režu se kratko do srednje dugo
– na plodnim, propusnim i dubokim tlima opterećenja su po trsu veća, a na mršavim i suhim tlima manja.

Vrste drva na trsu

Na trsu razlikujemo: višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci); dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi) i jednogodišnje drvo. Pri rezu jednogodišnjeg rodnog drva (rozgva, prut) razlikujemo: pričuvni reznik, prigojni reznik kratki i dugi, rodni reznik s 3-5 pupova, kratki lucanj sa 6 do 8 pupova, dugi lucanj s više od 8 pupova.

Rezom reznika i lucnja odstranjujemo dio rozgve. Rez izvodimo tako da iznad gornjeg pupa ostavimo 1,5 do 2 cm drva. Smjer reza mora biti ukošen od pupa prema van. Gdje se rezom ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (rodni reznik ili lucanj) reznik uvijek mora doći ispod rodnog drva.Time je osigurana ispravnost reza i u idućoj godini.

Uzgojni oblik trsa vinove loze

Vinogradari u različitim regijama odnosno vinogorjima različito uzgajaju vinovu lozu, s obzirom na uzgojni oblik. Loza ima sposobnost prilagodbe na razne ampelotehničke zahvate, pa se redovitim i usmjerenim rezom pojedinih dijelova trsa može svrhovito podvrgnuti različitim uzgojnim oblicima. Osnova svakog oblika uzgoja sastavljena je od istih elemenata kao što su stablo, krakovi, ogranci, reznici i lucnjevi. Uzgoji su dobili naziv po svom stvarnom obliku: račvasti, lepeza, dvokrak, kordonac i dr. lma naziva po autorima koji su ga prvi primijenili, a ima naziva po kraju gdje se primjenjuje. Međutim, po uzgojnom obliku valja nazivati samo one uzgoje koji to po obliku doista jesu (račvasti, lepeza, dvokraki, kordonac i dr.), a sve ostale uzgoje koji proizlaze iz osnovnog oblika valja označiti kao način uzgoja. Primjerice kod dvokrakog uzgoja poznato je više načina uzgoja kao što su Guyot- Poussardov, istarski, iločki i dr. Kod kordonskog oblika uzgoja poznati su načini uzgoja Royat (kratki rez), Sylvoz (dugi rez bez reznika s dugim lucnjevima koso vezanim) itd. Sustavi uzgoja mogu biti:
– jednostavni (račvasti, Guyot, dvokraki i sl.);
– složeni (kordonci,pergole) i sl.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOčuvane močvare ključne za opstanak prirode i ljudi!
Sljedeći članakSlatka sarma
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.