Poljoprivrednicima koji se bave stočarstvom postaje sve veći izazov proizvesti dovoljne količine kvalitetne voluminozne krme. Klimatske promjene značajno utječu na poljoprivrednu proizvodnju.
Nepovoljan raspored i ekstremi u količini oborina (izostanak oborina u duljem vremenskom razdoblju, a zatim velike količine u kratkom razdoblju), učestalije pojave toplinskih valova tijekom ljetnih mjeseci, toplije zime i slična odstupanja imaju za posljedicu raniji početak vegetacije nakon zimskog mirovanja, brži prolazak biljaka kroz faze rasta i razvoja, a navedeno može rezultirati smanjenjem uroda. Osim toga, kod vrsta namijenjenih proizvodnji krme kao posljedica klimatskih promjena može biti i smanjeno formiranje lisne mase.
Upravo je lisna masa najvrjedniji dio voluminozne krme, pa osim manjeg uroda voluminozna krma može imati i lošiju kakvoću. Visina uroda i njegova kvaliteta ovisi o više čimbenika. Na količinu oborina, njihov raspored i na stresne uvjete iz okoline (visoke i/ili niske temperature zraka i tla) čovjek ne može utjecati. Međutim agrotehničke mjere može prilagoditi vanjskim uvjetima.
Kako osigurati dobru kvalitetu krme?
Poljoprivrednik pravilnom njegom i brigom o krmnim usjevima može produljiti vijek trajanja i produktivnost zasijanog krmnog usjeva. Duljina trajanja i produktivnost uspostavljenog višegodišnjeg krmnog usjeva (travnjaka, lucerišta, travno-djetelinske ili djetelinsko-travne smjese) najviše ovisi o gnojidbi usjeva i košnji u pravo vrijeme i na pravilnu visinu reza pri košnji, te odabiru vrste s obzirom na značajke tla (vodozračni odnosi u tlu, pH vrijednost, dubina, mehanički sastav i tekstura tla). Često su pogreške moguće već prilikom sjetve. Prilikom uspostavljanja travnjaka/djetelišta/lucerišta važno je pravilno izabrati vrste ili smjese različitih vrsta. Postoji razlika i među sortama iste vrste u ranozrelosti, bujnosti, tolerantnosti na stres s obzirom na značajke tla i namjenu korištenja. Sjetvu je potrebno obaviti u optimalnom roku, odabirom kvalitetnog, zdravstveno ispravnog i čistog sjemena.
Optimalni rok ovisi o izboru vrste i/ili sastavu smjese. U drugoj polovici rujna mogu se posijati samo one travne vrste koje se odlikuju brzim početnim rastom i razvojem. To su talijanski i engleski ljulj. Ostale travne vrste, a naročito mahunarke (crvena djetelina i lucerna) kao i djetelinsko-travne smjese neće prezimiti ako se prekasno siju.
Na tržištu se nalaze različite smjese (djetelinsko-travne i travno-djetelinske) prema sastavu vrsta i kultivara. Niže pobrojane biljne vrste dolaze u sastavu većine smjesa: talijanski ljulj (Lolium multiflorum), engleski ljulj (Lolium perenne), klupčasta oštrica (Dactylis glomerata), vlasulja livadna (Festuca pratensis), vlasulja nacrvena (Festuca rubra), vlasnjača livadna (Poa pratensis), mačji repak (Phleum pratense), lucerna (Medicago sativa), crvena djetelina (Trifolium pratense), bijela djetelina (Trifolium repens). Ove se vrste međusobno jako razlikuju. Za pravilan odabir, s obzirom na sve pobrojano, poljoprivrednici mogu potražiti stručnu pomoć agronoma. Neke travne vrste brzo niču i imaju brz razvoj, a druge sporije niču i razvijaju se. Zato je nužno poznavati njihova svojstva prilikom odluke o sjetvi.
Do najvećeg pada prinosa i kvalitete u sušnim razdobljima na travnjacima dolazi na laganim (pješčanim), plitkim tlima i na parcelama niske razine agrotehničkih mjera. Travne vrste imaju plitak korijen i ne podnose sušu. Lucerna i djetelinske vrste znatno bolje podnose sušu u odnosu na travne vrste. Među travnim vrstama ima razlika: klupčasta oštrica i vlasulja trstikasta bolje podnose nedostatak oborina. Smanjenje prinosa ovisi o agrotehnici na svakoj pojedinoj parceli, kvaliteti tla, ali i o starosti travnjaka. Kasnoljetni-ranojesenji rok za sjetvu djetelina, djetelinsko-travnih i travno djetelinskih smjesa je razdoblje od 15. do 20. kolovoza, pa do 5.-10. rujna. Sjetva se može obaviti i u proljetnom roku, a oba navedena roka imaju prednosti i nedostatke.
Prednosti ljetno-jesenje sjetve su:
- posijane travne vrste imaju dovoljno vremena da razviju bus u jesenskom razdoblju,
- mladom usjevu prijeti minimalna opasnost od zakorovljavanja (osim repicama i mišjakinjom, te samoniklim pšenicom ili ječmom ako su bili predkultura),
- tlo se može kvalitetnije pripremiti za sjetvu te kvalitetnije obaviti samu sjetvu,
- idućeg ljeta travnjak daje znatno veći (gotovo pun potencijal rodnosti) prinos u odnosu na onaj sijan u proljetnom roku.
Ljetno-jesenja sjetva ima i nedostataka:
- često se sjetva zbog nedovoljno vlage u tlu mora pomicati u kasnije, manje optimalne rokove što ima za posljedicu nedovoljnu razvijenost usjeva pri ulasku u zimu,
- usjev može biti oštećen golomrazicama, ali i ugušen pod debelim snježnim prekrivačem ili ledenom korom.
Površina za sjetvu treba biti dobro pripremljena
Tlo mora biti dobro sabijeno, poravnato s fino usitnjenim, 2-3 cm dubokim sjetvenim slojem. Površina parcele treba biti što ravnija (bez depresija). To je bitno, ne samo radi kvalitetne sjetve, nego i tijekom korištenja, radi košnje na ujednačenu visinu reza pri svakom otkosu. Nakon sjetve u suhim uvjetima, površinu treba povaljati.
Ako se sjetva obavlja omaške ili rasipačem, sjeme je potrebno plitko zagrnuti drljanjem, a zatim povaljati. Valjanjem se postiže bolji kontakt sjemena s tlom, odnosno uspostavlja se kontinuitet zemljišne vlage sa sjemenom i time se omogućuje ravnomjernije klijanje i nicanje. U slučaju sjetve specijaliziranim sijćicama za trave i u vlažnim uvjetima, ili ako se očekuje jača kiša, valjanje treba izostaviti.
Norma i dubina sjetve ovise o izboru vrsta za sjetvu i načinu sjetve. Ljetno-jesensku sjetvu treba obaviti tako da mladi travnjak ima minimalno 40-50 dana za razvoj nakon nicanja, a prije zime, kako bi se stvorile rezerve hrane potrebne usjevu tijekom zimskog razdoblja. Tla na kojima se uzgajaju travnjaci uglavnom su slabo opskrbljena ovim hranivima. Na siromašnim tlima ne možemo očekivati visoke prinose, niti kvalitetu, a i vijek trajanja je znatno kraći od planiranog. Također, treba uzeti u obzir da se sa svakim otkosom kroz ostvareni prinos iznose određene količine hraniva pa ih u tlo treba i vratiti da bi se spriječilo osiromašivanje tla.
Ispravna gnojidba
Za dulje trajanje smjesa sastavljenih od različitih vrsta trava i djetelina izuzetno je važna gnojidba fosforom i kalijem. Godišnje bi takve usjeve trebalo pognojiti s 100 – 150 kg/ha fosfora i kalija, ovisno o plodnosti tla i postignutom prinosu. Veći prinos → potrebno je gnojidbom nadomjestiti više hraniva. Godišnje bi intenzivno korišten travnjak koji se kosi četiri puta trebalo pognojiti s 400 kg/ha kompleksnog mineralnog gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija (NPK 8 : 26 : 26 ili NPK 7 : 20 : 30 ili PK 20 : 30).
Vrijeme primjene ovih formulacija ovisi o vremenskim prilikama. U sušnijim područjima bolja je primjena ujesen, a u vlažnijim područjima moguće je pognojiti i tijekom ranog proljeća. Preporučena količina gnojiva može se smanjiti u godinama kad zbog loših vremenskih uvjeta izostane 1-2 otkosa. Slične su količine hraniva potrebne i za gnojidbu etabliranog lucerišta.
Da bi se nadomjestile količine hraniva iznesene iz tla prinosom, potrebno je dodati 400 kg/ha mineralnog gnojiva NPK formulacije s naglašenim sadržajem fosfora i kalija, rano ujesen, nakon predzadnje košnje. Gnojidba dušičnim gnojivima (i prihrane) ovise o sastavu smjese, odnosno o zasijanoj vrsti.
Prije sjetve novog travnjaka, travno-djetelinske ili djetelinsko-travne smjese i lucerišta, treba obaviti gnojidbu tla u skladu s opskrbljenosti tla hranivima. Također i u skladu s potrebama zasijanih biljnih vrsta, planiranom prinosu i očekivanoj duljini trajanja zasnovanog usjeva. Prilikom košnje već etabliranog travnjaka/djetelišta/lucerišta treba voditi računa o visini reza. Visina zadnjeg reza prije „ulaska u zimu“ ne smije biti preniska (ispod 7-8 cm), ali niti previsoka (10-15 cm). To je jedan od preduvjeta da biljke dobro prezime i u proljeće dovoljno rano počnu rast i razvoj.
