Bon na japanskome znači – posuda, dok sai znači drvo. Doslovni prijevod bio bi drvo u posudi. No, nije svako malo drvo u posudi bonsai, a niti je svaki bonsai malo drvo u posudi. Da bi se kreacija drveta u posudi mogla zvati bonsai, mora imati mnogo više. Bonsai ne smije biti samo „poštucano“ drvo. Bonsai mora imati i pokazivati dostojanstvo tako da bonsai sve više i više prerasta u globalnu umjetnost.

Nažalost, u današnje vrijeme još uvijek oko 95 % ljudi misli da je bonsai “ono malo zeleno u posudi” koje se kupi u cvjećari ili trgovačkome centru. To malo zeleno zapravo je ožiljena reznica nekog drveta ili grma iz južnih krajeva. Ona nam najčešće “umre” nakon nekoliko mjeseci, jer to nije drvo iz našeg klimata. S druge strane zapitajmo se zašto su Japanci krenuli u uzgoj bonsaia s drvećem iz vlastitog klimata? Pa eto, da skratimo – bonsai se uzgaja i radi od drveća iz vlastitog klimata.

Bonsai je istovremeno i objektivna i subjektivna umjetnost. Iste stvari naziremo i u slikarstvu, skulpturi, muzici, pa tako i u bonsaiu. Pratimo linije, plohe, kompoziciju, prostor, boje, asimetriju. U drvetu tražimo isto ono što traži slikar u motivu, kipar u skulpturi. Poštujemo osnovna umjetnička pravila, a povezujemo ih s fiziologijom vrste drveta. Objektivno gledamo što na tome drvetu možemo učiniti da samo po sebi bude ljepše. Nadogradnjom kroz godine oblikujemo njegov i naš zajednički subjektivni karakter.

Koraci u uzgoju bonsaia

Postoji nekoliko načina da se krene s uzgojem bonsaia:

1.         Yamadori ili revitalizacija starog iskopanog drveta iz prirode, najcjenjeniji je način, kod kojeg se dobije najkvalitetniji i najcjenjeniji bonsai. Postotak preživljavanja nakon vađenja često je niski, osobito kod početnika, a sam proces do nastanka bonsaia je vrlo dug.

2.         Prebonsai uzgojen u prebonsai rasadniku, najbrži je i najlakši način da se dođe do kvalitetnog bonsaia, jer je tu već formirana buduća osnova bonsaia.

3.         Drvo kupljeno u nekom od rasadnika ukrasnog bilja, jeftiniji je način, no vrlo je teško pronaći drvo koje će zadovoljiti sve ono što tražimo od dobrog bonsaia.

Rad na borovima prebonsaia u nasadu u Međimurju

Veličina bonsaia

Bonsai se kategorizira po veličinama u nekoliko kategorija – od svega nekoliko centimatra, sve do veličine od nekih 120 cm. Veliko i jako bonsai drvo daje osjećaj snage i veličine. Kod velikog bonsaia moramo davati naglasak na impresivnost nebarija (radijalni raspored korijenja iznad tla), kore, debla, sharija i jinova, (izbijeljeni suhi dijelovi starih grana) dok profinjenost ramifikacije (fino razgranjivanje) često ne mora biti jako važna. Bonsai male veličine mora biti baziran na drugim perceptivnim detaljima: profinjenost rada na sitnim detaljima, nježnost i savršena kompozicija oblika.

Često se zanemaruje činjenica da je teže uspjeti uzgojiti vjerodostojno malo stablo nego li veliko stablo. S druge strane, mnogo je teže pronaći, izvaditi, ukorijeniti i vratiti život starim alpskim yamadorijima, negoli krenuti s radom na mladom drvetu. U oba slučaja potrebno je najmanje desetak godina rada. Najljepše je kad u svome vrtu imamo neko dominantno veliko stablo, koje okružuju stabla različitih veličina. Isto zahtijeva različite pristupe, a s time pruža i više zadovoljstva u uzgoju.

Kineski čempres star više od 300 godina (Shniji Suzuki)

Kako da bonsai ostane mali?

Kada jednom drvo iz prirode presadimo u posudu, ograničili smo rast i razvoj korijenovog sustava, zapravo održavanje korijenove bale svodi se na uklanjanje svih provodnih dijelova korijenovog sustava, pa se sama zona aposrpcije pokušava uzgojiti i održati neposredno iz debla (nebarija). Baš kao što i svako drvo jabuke orezujemo, orezujemo i drvo bonsaia. Ishranom forsiramo buđenje povratnih pupova, obnavljamo krošnju, a ožičavanjem postavljamo novi rast u za to određen položaj.

Bonsai naročito njegovati tijekom ljetnih vrućina

Dok drvo u prirodi ima svoj korijen duboko u tlu zaštićen od niskih zimskih i visokih ljetnih temperatura, korijen bonsaia zapravo je smješten u vrlo nepovoljnim uvjetima. U posudama tijekom ljetnh vrućina ponekad može temperatura dosegnuti više od 50 °C, što dovodi do nepovratnog propadanja korijenja. Bonsai nije cvijeće. Jedna od glavnih grešaka je što većina ljudi misli da se bonsai zalijeva kao balkonsko cvijeće.

Tijekom ljetnih vrućina, korijen bonsaia treba hladiti i po nekoliko puta na dan tako da se hladna voda procijedi kroz posudu. Stoga se kod uzgoja bonsaia koriste tzv. propusni supstrati. Tijekom zime, kad je drvo u mirovanju, korijen većine bonsai drveta izdrži do -10 °C. No ako temperature padnu niže, potrebno je bonsai prekriti sa svježim snijegom ili ga unijeti u hladnu i svijetlu negrijanu prostoriju na oko 0 °C. Zapamtimo da  80 % bonsaia propadne tijekom ljeta za vrijeme vrućina, a ne tijekom zime.

Rasađivanje bjelogorice prebonsaia i uređivanje osnove „nebarija“ (lijep raspored površinskog korijenja)

Kako od drveta nastaje živa skulptura?

U svakoj umjetnosti postoje neka pravila kompozicije crta, boja, ploha, negativnih i pozitivnih prostora, odnos visine i širine slike ili skulpture, dubina, perspektiva, stabilnost kipa na postolju i na kraju postojanje prednje strane umjetničke skulpture. Sličnih pravila moramo se pridržavati i kod stvaranja živog umjetičkog djela, bonsaia. Kako radite sa živim drvetom, najosnovnija je stvar poznavati koja vrsta drveta podnosi određene postupke, u kojoj mjeri ih možemo primjenjivati, ili drugim riječima pronaći osnovna pravila po kojima se mora formirati i dugi niz godina održavati živim drvo u posudi.

Stoga su tijekom tisuću godina, japanski umjetnici zadali neka osnovna pravila kojima je objedinjena fiziologija neke vrsta drveta s nekim od željenih uzgojnih oblika. Bonsai je zapravo uspješno povezivanje fiziologije neke vrste drveta sa zamišljenim uzgojnim oblikom, s mogućnostima smještaja i održavanja te sa vremenom koje možemo izdvojiti za njega.

Lipa uzgojena u rasadu prebonsaia upravo postaje bonsai (foto: Adrian Horvat)    

Za uspješan bonsai ne trebaju spektakularne japanske vrste, alati, već ,,samo malo umjetničke duše’’, dosta znanja o fiziologiji i dug suživot s najobičnijim drvetom iz okolice. Bonsai radimo sa živim bićem koje raste, živi i neprekidno se mijenja, tako da se nikada ne može reći – moj bonsai je završen. To je kontinuirani rad koji zahtijeva da održimo drvo živim dugi niz godina, da zadržimo zamišljeni oblik, veličinu, gabarite, linije, plohe, kompoziciju, dakle bonsai je vrlo kompleksan pojam u kojem se isprepliću elementi umjetnosti i fiziologije drveća.