Proizvodnja kupusa u uvjetima kontinentalne klime odvija se u dva navrata – rana-proljetna i kasna kao postrnog usjeva nakon ječma, pšenice ili nakon ranog krumpira, graška, mladog luka i sl.
Zahvaljujući klimatskoj raznolikosti Hrvatske kupus se može uzgajati tijekom cijele godine. Kontinentalna područja su pogodna za ranu proljetnu i jesensku proizvodnju, brdsko-planinska za ljetnu i ranu jesensku, a mediteranska za kasnu jesensku, zimsku i ozimu proizvodnju.
Gledajući i količinski i po površini ipak se većina ne samo kupusa, nego i drugih kupusnjača, uzgaja u ljetno-jesenskom razdoblju. Proljetni rok uzgoja je zanemaren, iako je dostupna i tehnologija i sortiment.
Proizvodnja presadnica i sadnja
Presadnice ranog kupusa proizvode se u grijanom zaštićenom prostoru. Od sjetve do nicanja optimalne su temperature 15 do 20 °C, a od nicanja do sadnje 10 do 15 °C. Sjetva sjemena u polistirenske kontejnere sa 160 ili 209 lončića ili u redove razmaka 7 do 10 cm i 2 do 3 cm u redu obavlja se od početka do sredine veljače. Za proizvodnju presadnica potrebnih za 100 m2 kupusa potrebno je oko 5 g sjemena (500 g/ha). Presadnice su spremne za sadnju 30 do 45 dana nakon sjetve. Najbitnija je čvrstoća biljke, dobra razvijenost korijenovog sustava i zdravstveno stanje biljke.
Vrijeme presađivanja ovisi o vremenskim prilikama, a ako vrijeme dopusti, sadnja se obavlja krajem ožujka i tijekom travnja tako da kupus ovisno o sorti dospije za berbu od početka lipnja do kraja srpnja. Presadnice u vrijeme sadnje trebaju imati razvijenih 4 do 6 listova. Rani kupus ima manju lisnu rozetu u odnosu na kasne sorte dulje vegetacije tako da se najranije i ozime sorte sade na razmak 40 do 60 cm između redova i 30 do 40 cm unutar reda (5 do 6 biljaka/m2). Kasnije proljetne i ljetne sorte za svježu potrošnju sade se na razmak 60 do 70 cm između redova i 30 do 40 cm unutar reda, odnosno oko 4 biljke /m2.
Idealno vrijeme za sadnju je jutro li predvečer, a sadnja se obavlja nešto dublje nego su presadnice rasle u kontejneru. Ako je potrebno, dan prije sadnje obavlja se zalijevanje površine na kojoj će se saditi presadnice. Prilikom sadnje preraslih presadnica ili po toplom vremenu, mogu se prikratiti listovi kako bi se smanjilo isparavanje vode preko lista i poboljšao prijem biljaka. Nekoliko dana nakon sadnje, ako je potrebno, obavlja se popunjavanje praznih mesta gdje se presadnice nisu ukorijenile, pa na to mjesto treba dosaditi nove presadnice.
Nakon sadnje, za vegetativni rast optimalne su temperature 15 do 20 °C. Rast prestaje pri temperaturama višim od 25 °C. Važno je napomenuti da mlade biljke s nekoliko listova mogu podnijeti niske temeperature i kratkotrajne mrazeve i do -10 °C. To se može javiti u ranoj proizvodnji. Biljke se mogu nakon sadnje prekriti agrotekstilom ispod kojeg su temperature više za 2 do 3 °C. Time se osigurava barem djelomična zaštita od hladnoće, odnosno kontinuirani rast pri pojavi minimalnih temperatura za rast i razvoj. Moguća je i rana sadnja u tunele.
Tablica 1. Rokovi uzgoja ranog kupusa
Tlo, plodored i gnojidba
Za uzgoj ranih sorti prednost imaju lakša tla, umjereno vlažna i dobro pripremljena, sitne mrvičaste strukture, koja se brže zagrijavaju u proljeće. Kupus najbolje uspijeva na neutralnim i slabo kiselim tlima pH-vrijednosti 5,5-6,5. Kupus se obvezno mora uzgajati u plodoredu te na istu površinu ne bi smio doći barem 3-4 godine.
Dobre pretkulture za kupus su one koje relativno rano napuštaju tlo. One omogućuju pravovremenu kvalitetnu obradu tla i gnojidbu organskim gnojivima, a nisu iz iste botaničke porodice kao što su uljana repica, postrna repa, koraba ili druge kupusnjače. Uzgoj kupusa se ne preporuča nakon šećerne ili stočne repe, cikle i špinata. Najbolje pretkulture za kupus od krmnih i ratarskih kultura su višegodišnje mahunarke kao što su lucerna i razne vrste djetelina, trave i žitarice. Od povrtnih kultura to su grašak i grah, rajčica, krastavci te krumpir.
Gnojidbu kupusa treba obaviti temeljem analize tla. Nakon presađivanja biljke najviše usvajaju dušik. Potrebe za fosforom su izražene u fazi formiranja glavica, a kalij biljke najviše usvajaju u fazi rasta glavice. Najveći prinosi se ostvaruju kombinacijom organskih i mineralnih gnojiva. Preporuča se gnojidba sa 30 do 40 t/ha stajskog gnoja odnosno 300-400 kg/100 m2 ujesen pred sadnju. Ostatak potrebnih hraniva se podmiruje mineralnim gnojivima i to neposredno pred sadnju i prihranom.
Pred sadnju se gnoji s 400 do 600 kg/ha (4-6 kg/100 m2) kompleksnog mineralnog gnojiva NPK (SO3) 7-14-21 (24) ili NPK (MgO) 8-16-24 (2). Primijenjena gnojiva je potrebno tanjuračom ili sjetvospremačem plitko unijeti u tlo. Zajedno s međurednom kultivacijom obavlja se prihrana KAN-om u količini 100 do 200 kg/ha (1-2 kg/100 m2) podijeljeno u dva obroka. Za prihranu se mogu koristiti i tekuća mineralna gnojiva u koncentraciji 1 do 2 %.
Sortiment
Za ranu proizvodnju i potrošnju u svježem stanju tijekom ljeta koriste se sorte kratke vegetacije, sitnijih glavica otpornih na pucanje. Dobro je poznata sorta Ditmar.
U komercijalnoj proizvodnji danas se uglavnom koriste hibridi. Za razliku od sorti, hibridi imaju veliku ujednačenost formiranih glavica ili cvatova te združeno dospijevanje u tehnološku zrelost. Otporniji su na bolesti, imaju intenzivniji porast te uz primjenu adekvatne tehnologije daju znatno više prinose.
Neki od hibrida dostupnih na hrvatskom tržištu su Kevin F1, Reactor F1, Gregorian F1, Ranini F1, Tiara F1, Farao F1 i dr.
