Na što trebate paziti kod rezidbe vinove loze?

86

Posljednjih sezona tuča je značajno oštetila mnogobrojna hrvatska vinorodna područja, a naknadno u takvim nasadima primjećujemo porast neželjenih poremećaja koji se, osim uzročnicima apoplektičnog venuća (“eska”), još pripisuju eskoriozi (Phoma), upali kore vinove loza (Botryosphaeria) i sušenju krakova trsa (Eutypa).

Nerijetko se novi nasadi vinograda podižu na položajima koji su donedavno bili šumsko stanište ili uz šume, pa će učestalost pojave različitih uzročnika propadanja drva u skoroj budućnosti biti svakodnevna briga mnogih vinogradara.

Nedvojbeno s neželjenim klimatskim promjenama raste postotak trsja koje pokazuje netipične negativne promjene na lišću, u porastu mladica ili na presjecima drva, pa će bolesti žilnog staničja drva kako u europskim vinorodnom područjima također postati značajan problem u našim krajevima.

Crna pjegavost(Phomopsis viticola)

Vinogradarima je krajem zime vrlo poznata crna pjegavost  iz porodice Diaporthaceae, a simptomi koje uzrokuju vrste iz ove skupine na vinovoj lozi se očituju u obliku nekroza drvenastih dijelova, izbjeljivanja kore rozgve, odumiranja pupova, te konačno potpunog sušenja i propadanja trsova. Ti znakovi su jako slični bolestima drva vinove loze koje uzrokuju druge fitopatogene gljive (npr. Botryosphaeria, Diplodia, Neofusicoccum, Eutypa, Cylindrocarpon, Phaeomoniella, Phaeoacermonium, Fomitiporia i dr.) (vidi Tablicu 1.), što zadnjih godina stvara konfuziju u njihovoj determinaciji, pa time i suzbijanju. Ovom prilikom, pred sezonu rezidbe vinograda, dajemo tablični pregled različitih uzročnika prijevremena propadanja trsja čiji uzročnici gljivična podrijetla prezimljuju u inficiranom trsju, uz opširna opis manje poznate bolesti!.

Sušenje krakova trsa(Eutypa lata)

Sušenje krakova trsa, čiji je uzročnik gljivica Eutypa lata, prvi je put u našoj zemlji dokazana 1983. godine iz trsja kraj Požege, a naknadno još u vinogradima Istre i nasadima kraj Ludbrega (Cvjetković & Isaković, 1990). Zadnjih godina primjećujemo porast oboljelog trsja koji vjerojatno potječu od ove bolesti, ali ih struka i proizvođači ne prepoznaju. Uzročnik ove bolesti je u svjetskim razmjerima opisan kao jedan od najdestruktivnijih poremećaja drva vinove loze, naročito u područjima gdje godišnje pada više od 600 mm oborina. Bolest je naročito raširena u geografskim širinama gdje dominiraju oštre zime (npr. u središnjoj Europi), ali se također opisuje u toplijim regijama (npr. mediteranski dio Francuske). Gljivica Eutypa napada 80-tak različitih rodova unutar 27 biljnih porodica. Većina su drvenaste vrste koje obitavaju u šumskim zajednicama, a najvažnije poljoprivredne kulture domaćini ove bolesti su vinova loza, marelica (“gumoza marelice”) i crni ribiz. Na ovim vrstama je opisana još u prvoj polovici 19. stoljeća, a u Europi je kao uzročnik odumiranja marelice dokazana još 1965. godine.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakKako očistiti višak šećera iz organizma na prirodan način?
Sljedeći članakStjepan Kožić, župan Zagrebačke županije, ponovno kandidat HSS-a za župana, Hrvoje Frankić, kandidat za zamjenika župana
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.