Zemljišni štetnici u krumpiru

161

""

Zemljišni štetnici (žičnjaci, gusjenice sovica, grčice hrušta i rovac) žive u tlu i napadaju gomolj krumpira ne samo na početku razvoja, nego i od početka tuberizacije, pa do vađenja iz tla. Na gomolju krumpira nanose velike štete prvenstveno u gubitku njegove tržišne vrijednosti s obzirom da su i mala oštećenja dobro uočljiva na površini gomolja i time odbijaju kupca.

Posljednjih godina na pojedinim lokalitetima zabilježene su značajne štete na gomoljima krumpira od zemljišnih štetnika, prvenstveno od gusjenica sovica pozemljuša (Noctuidae) i žičnjaka odnosno ličinki klisnjaka (Elateridae). Stoga je već kod planiranja površina za uzgoj potrebno birati površine koje su manje zaražene zemljišnim štetnicima, te kroz plodored s drugim kulturama i provedbom preventivnih mjera suzbijanja njihov broj se može znatno smanjiti. Također se može smanjiti napad i suzbijanjem njihovih odraslih oblika npr. kod masovne pojave hrušteva u letnim godinama, rovca u vrijeme kopulacije zatrovanim mamcima, gdje nema opasnosti za perad i divljač ili praćenje feromonima leta sovica kao i klisnjaka.
Primjerice, najveće štete žičnjaci pričinjavaju na vlažnijim površinama i u vrtovima gdje se više koristi stajnjak, a brojnost žičnjaka je veća u novopreoranim travnjacima odnosno na površinama koje su prethodnih godina bile zasijane travama i leguminozama.

 Učinkovita zaštita nasada

Svakako je za učinkovitu zaštitu nasada potrebno prognozirati njihovu pojavu pregledom tla prije sadnje  i utvrđivanjem kritičnog broja (praga štetnosti), te na osnovi njega provoditi moguće preventivne mjere zaštite. 

Ako nakon sadnje zemljišni štetnici napadnu krumpir pomoći više nema, budući da je nakon sadnje nemoguća kurativna zaštita, jer se na posađenu površinu više ne mogu insekticidi unjeti u tlo tako da dopru do štetnika.
Na parcelama gdje se ovi štetnici javljaju i povremeno nanose štete, tlo se obavezno pregledava najčešće u proljeće prije sadnje. Na svakoj parceli iskopa se nekoliko jama velikih 25 x 25 cm  i dubine 30-tak cm. Ako se pregled obavlja dok je još hladno ili pak suho, jame se kopaju na veću dubinu. Zemlja iz jama se izbacuje na rasprostrtu foliju, rukama drobi i dobro pregleda ima li štetnika koji žive u tlu. Ukupni broj štetnika jedne vrste pomnoži se sa 16 i podijeli sa brojem iskopanih jama, te se dobije brojnost štetnika po četvornom metru. Ako ima 2-5 štetnika (npr. žičnjaka, grčica hrušta) /m² potrebna je primjena zemljišnih insekticida tijekom sadnje.  Popis svih registriranih kemijskih insekticida za tretiranje tla ili gomolja krumpira je naveden u tablici,  s napomenom da organofosforni insekticidi nisu dopušteni za primjenu kod sadnje mladog krumpira.  S obzirom na zastupljenu integriranu proizvodnju krumpira, preventivna primjena zemljišnih insekticida za tretiranje tla dopuštena je isključivo u trake ili brazdu, stoga je suzbijanje zemljišnih štetnika vrlo ograničeno, a može se izvoditi samo posebnom opremom uz sadilice krumpira (deponatori za primjenu granuliranih insekticida ili prskalice za primjenu insekticida u trake ili u brazdu prilikom sadnje krumpira). Svaka primjena širom je štetna, ekonomski neisplativa i u integriranoj proizvodnji nedopustiva.

Na brojnost žičnjaka djeluju mnoge agrotehničke mjere. Tako svaka mehanička obrada tla negativno utječe na njihovu brojnost, a manje smeta njihovim prirodnim neprijateljima -trčcima. Svakako je poželjno uključivanje u plodored kultura koje smanjuju brojnost žičnjaka poput heljde,lana, konoplje, graha i dr. Sve mjere njege usjeva povoljno utječu na razvoj biljke,  a smanjuju štete dok  česti uzgoj strnih žitarica, lucerne i djeteline povećava njihovu brojnost.

Žičnjaci/klisnjaci

Žičnjaci, odnosno ličinke klisnjaka ubrajaju se među važnije štetne organizme u nekim ratarskim i brojnim povrtnim kulturama uključujući i krumpir. Odrasli klisnjak je kornjaš tamnije boje, duguljasta tijela, veličine 7-11 mm. Kad padne na leđa može skočiti (klisnuti) natrag na noge. Klisnjaci se zadržavaju na biljnim cvjetovima i ne prave štetu. Njihove ličinke se nazivaju žičnjaci ili drotari, zbog uskog i tvrdog tijela i narančasto-žute ili bakrene boje.  Ličinke su polifagne i hrane se gotovo svim biljnim vrstama, pa i korovima, oštećujući podzemne organe. U gomoljima krumpira žičnjaci prave uske hodnike promjera 5 mm, koji su prazni ili se u njima uočavaju tvrde ličinke. Razvoj žičnjaka je višegodišnji (2-5 godina) za jednu generaciju, a u posljednjoj godini razvoja dostižu dužinu od 25 do 27 mm. Kod nas je zabilježeno više vrsta, ali su najvažnije vrste iz roda Agriotes.

Sovice pozemljuše

Sovice pozemljuše (podgrizajuće sovice) imaju glatko tijelo sive boje, prekriveno voskom koje se sjaji. Gusjenice se pri dodiru savinu u klupko. Prolaze šest stadija razvoja, a narastu do 45 mm. Gusjenice se danju skrivaju ispod grudica zemlje ili u pukotinama tla. Na krumpiru nagrizaju i buše gomolje koji su plitko u tlu i tim gomoljima smanjuju tržišnu vrijednost.  Periodični su štetnici, što povećava važnost prognoziranja intenziteta napada. Najpoznatije su tri vrste sovica pozemljuša: usjevna ( Agrotis segetum), sovica ipsilon (A.ypsilon) i proljetna sovica (A.temera). Usjevna sovica najčešće napada krumpir, a štete povećava nedostatak oborina i zakorovljenost usjeva.

Pregledi tla mogu samo poslužiti kao orijentacija za utvrđivanje pojave sovica pozemljuša s obzirom na spoznaju njihove migracije. Jedino se proljetna sovica može prognozirati na temelju pregleda tla, jer jedino ona prezimljuje u stadiju mlade gusjenice, a sve ostale u stadiju odrasle gusjenice i kao takve na toj parceli neće praviti štetu, jer će razvojem u leptira odletjeti na neko drugo područje. Pregledi stoga nisu mjerodavni za dotičnu parcelu za ove vrste, ali mogu upozoriti na mogućnost napada na širem području. 

Ako se potvrdi potreba kemijskog suzbijanja gusjenica sovica pozemljuša ono je  moguće samo preventivnom primjenom insekticida prije sadnje, kao i kod drugih zemljišnih štetnika.

 Grčice/hrušt

Grčice, odnosno ličinke hrušta su savinuta tijela, blijedožute boje i smeđe glave, narastu do 60 mm. Žive u tlu i kao polifagni zemljišni štetnici oštećuju korijenje raznih biljaka. Ishranom na gomoljima krumpira prave površinska plića udubljenja nepravilnog oblika.  Njihov razvoj traje najčešće tri godine, ovisno o vremenskim prilikama. Treće godine razvoja grčice su najproždrljivije i čine najveću štetu. U pojedinim godinama klimatski čimbenici uzrokuju masovnu pojavu hrušteva (tzv.letne godine), a o intenzitetu pojave hrušteva ovisi i intenzitet napada grčica. One se suzbijaju samo ako se pregledom tla utvrdi veći broj grčica.

 Rovac

Rovac (Gryllotalpa gryllotalpa) je veliki kukac izduženog valjkastog tijela dužine 4-5 cm, žuto smeđe boje. Prednji par nogu je dobro razvijen, nazubljen i podsjeća po svojoj građi na noge krtice. Ličinke su slične odraslom obliku i prezimljavaju na toplim mjestima (stajnjak, kompost) na dubini i do jednog metra. U proljeće nastavljaju razvoj, a tijekom ljetnih mjeseci (lipanj,srpanj) dolazi do kopulacije na površini tla, a potom se ženke spuštaju u tlo gdje prave komoricu u koju odlažu jaja. Ličinke se brzo razilaze kopajući svoje odvojene hodnike. Hodnici su vidljivi neposredno ispod površine tla. To su polifagni štetnici povrtnih kultura, jer pregrizaju najčešće korijenje i mlade biljčice rasada, a na gomolju krumpira rade dublja udubljenja. Prilikom kopanja jama rovac se ne može pronaći, ali se njegov broj može procijeniti po broju hodnika.

CJELOKUPNI TEKST S FOTOGRAFIJAMA ŠTETNIKA I IZGLEDOM KRUMPIRA NAKON NAPADA ŠTETNIKA TE TABLIČNI PRIKAZ REGISTRIRANIH KEMIJSKIH INSEKTICIDA ZA TRETIRANJE TLA ILI GOMOLJA U SVRHU SUZBIJANJA ZEMLJIŠNIH ŠTETNIKA NA KRUMPIRU PREMA KEMIJSKIM GRUPAMA MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKI LIST BROJ 6/2017.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakBronhi kolač
Sljedeći članakInspekcija vratila u Egipat neispravnu pošiljku od gotovo 25 tona krumpira
Avatar
Viša stručna savjetnica u Zavodu za zaštitu bilja Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo u Zagrebu. Uža specijalnost zaštita bilja u ratarstvu i nematologija. Rođena 1972. godine u Vinkovcima. Diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine iz područja zaštite bilja. Radila u laboratoriju za analizu kvalitete sjemena „Sjeme Slavonija“ u Vinkovcima, poljoprivrednim ljekarnama u Vinkovcima, u Lipovcu d.d bila tehnolog zaštite bilja povrćarske proizvodnje te u Poljoprivrednoj zadruzi Jankovci, voditelj zaštite bilja ratarske proizvodnje. Od 2010. radi u Zavodu za zaštitu bilja (HCPHS) u Zagrebu. Na radnom mjestu više stručne savjetnice radi u laboratoriju za nematologiju na dijagnostici zlatnožute (Globodera rostochiensis) i blijedožute (Globodera pallida) krumpirove cistolike nematode u sklopu provedbe programa posebnog nadzora. U odjelu za biljno zdravstvo sudjeluje u izradi i provedbi programa posebnog nadzora na smeđu trulež (Ralstonia solanacearum) i prestenastu trulež (Clavibacter michiganensis ssp. sepedonicus) gomolja krumpira, na praćenju gospodarski važnih štetnih organizama u području ratarstva u okviru izvještajno prognoznih poslova, stručnom nadzoru sjemenske proizvodnje krumpira te kao ovlaštena predavačica Ministarstva poljoprivrede sudjeluje u izobrazbi iz područja održive uporabe pesticida. Jedna od koautorica Priručnika o sredstvima za zaštitu bilja koji je namijenjen polaznicima izobrazbe. U odjelu za sredstva za zaštitu bilja sudjeluje u ocjeni dokumentacije i izradi prijedloga za registraciju iz područja učinkovitosti sredstva. Sudjelovala kao autorica ili koautorica na međunarodnim znanstvenim skupovima usmenim izlaganjima ili posterom. Kao autorica objavila je veći broj stručnih i popularnih članaka.