Izdanja 2018.

Biljne vrste roda tuja (Thuja) kod nas su vrlo rasprostranjene i popularne jer im odgovaraju klimatski uvjeti. Najčešće ih se može vidjeti u živicama, osobito zapadnu tuju (T. occidentalis).

Ovčarstvo i kozarstvo su važne grane stočarstva u mnogim zemljama, osobito u područjima gdje su, zbog specifičnih geografskih, pedoloških i klimatskih uvjeta (krševita područja oskudne vegetacije s malo vode) slabije mogućnosti organizacije ratarske proizvodnje te uzgoja drugih vrsta domaćih životinja, osobito krupnije stoke.

Gotovo svake godine u našoj zemlji bilježe se na lukovičastom povrću štete od muha. Ekonomski najznačajniji štetni kukci iz reda dvokrilaca (Diptera) su lukova muha, češnjakova muha i miner poriluka. Štetni razvojni stadij koji uzrokuje štete je ličinka koja, izjedajući stabljiku i lukovicu, uzrokuje propadanje lukovičastog povrća.

Sol je jedan od bitnih dodataka koji se koriste u proizvodnji sira. Sol ne samo da utječe na oblikovanje sira, već pomaže i u odvajanju sirutke iz gruša tijekom ocjeđivanja sira te kontrolira odvajanje sirutke i na taj način pomaže pretvaranje gruša u sir.

Prema pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme i uvjetima za zaštitu životinja na farmama, farma je svako domaćinstvo, objekt ili u slučaju držanja životinja na otvorenom, mjesto na kojemu životinje borave i/ili se uzgajaju ili drže. Kako bi njihovo držanje bilo u skladu s navedenim pravilnikom, ali i kako bi uzgajivači imali kompletirane proizvodne sustave i rješenja, ovaj prilog će pružiti pregled značajnije opreme koju bi svaka farma trebala posjedovati sukladno mogućnostima.

Prema latinskom nazivu šipka (Punica granatum L.) ime označava jabuku punu koštica. Simbol je plodnosti, blagostanja, potomstva i svijetle budućnosti. Podrijetlom iz jugozapadne Azije. Šipak je bio je poznat još u Starom zavjetu u kojem piše da su se Izraelci nakon bijega iz Egipta doselili u „zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina“. Rimljani su ga prenijeli na Mediteran iz Afrike i to iz punskih zemalja (današnji Tunis), otuda mu i naziv Punica.

Batat (Ipomoea batatas L.) višegodišnja je povrtna kultura tropskog i suptropskog klimatskog područja, podrijetlom iz Srednje i Južne Amerike i pripada botaničkoj porodici slakova. Iako ga na engleskom govornom području popularno zovu slatki krumpir, batat zapravo nema nikakve veze s krumpirom.

Postoji mnogo vrsta povrća i cvijeća, s vrlo sitnim sjemenom, koje je teško rukom ravnomjerno posijati u gredicu. Najlakši način kako se takvo sitno sjeme može pravilno posijati je da napravite sjetvenu traku.

Posljednjih nekoliko godina sve više je plantaža paulovnije u Hrvatskoj, koja se uzgaja u cijeloj Aziji već više stoljeća, a najviše iskustava imaju u Kini, gdje je uzgajaju na površini od čak 2,5 milijuna hektara, pa je tako drvo paulovnije značajan izvozni proizvod Kine. U Europi (Španjolska, Italija, Njemačka…) se uzgaja već više desetljeća i daje izvanredne rezultate u prinosu drvne mase i u financijskoj isplativosti. Osim izravne financijske koristi uzgajivaču (veći prihodi od uobičajenih kultura – kukuruz, pšenica), ovakve plantaže donose i opću korist lokalnoj i široj zajednici kroz stavljanje u funkciju neobrađenih hektara poljoprivrednog zemljišta i vežu stanovnike ruralnih krajeva na duže razdoblje uz njihova zemljišta i smanjuju iseljavanje.

Oduvijek je veliki izazov bio osigurati ljudima dovoljno hrane te dobro zdravlje. Biljke su čovjeku pomogle u oba područja vrlo učinkovito, jer i kad se biljke koriste kao hrana, zbog svojih ljekovitih svojstava, često smanjuju rizik od bolesti. Tako se u tradicionalnoj kineskoj medicini vjeruje da hrana i lijek proizlaze iz istog podrijetla, ali s različitim namjenama i primjenama.

Međuvrsni križanci su vrste nastale križanjem dviju različitih vrsta. Neki od njih su nastali spontano u prirodi, a neki su nastali pod utjecajem čovjeka. Zanimljivi su zbog neuobičajenog okusa plodova koji vrlo često predstavlja spoj dviju vrsta od kojih su nastali križanjem.

Suvremeni svijet suočen je s gorućim problemom klimatskih promjena. Klimatski ekstremi, poput čestih suša i poplava, izrazito niske odnosno visoke temperature, nanose velike štete poljoprivredi. Od početka industrijalizacije količina CO2 u atmosferi je 40% viša, a ostali staklenički plinovi značajno zagrijavaju atmosferu. Poljoprivreda ima veliki potencijal kao neposredni izvor obnovljive energije. To se prije svega odnosi na poljoprivrednu biomasu, čije je iskorištavanje jedan je od načina sprječavanja klimatskih promjena.

Koštičave voćke plijene pozornost svojom ljepotom i bogatstvom okusa njihovih raznovrsnih plodova. Svojom sezonom dozrijevanja pokrivaju gotovo cijelo razdoblje vegetacije pa se ne može naći okućnica na kojoj ne raste barem jedna vrsta koštičave voćke. Nažalost, često se može vidjeti da su mnoge koštičave voćke nepravilno njegovane jer voćari amateri nemaju dovoljno informacija, stoga ovaj prilog ima za cilj opisati najvažnije o uzgoju, berbi i čuvanju plodova koštičavih voćaka. U koštićavo voće spadaju: šljiva, breskva, nektarina, marelica, trešnja i višnja. Svaka navedena vrsta ima i svoje specifične zahtjeve glede klimatskih i agroekoloških uvjeta.

Posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj primjetan je interes za uzgoj uljanog maka na većim površinama. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi u 2017. godini prijavljene površine maka iznosile su 42,4 ha, a mak se uzgajao na 40 poljoprivrednih gospodarstava.

Svaka vrsta tla ima svoje prednosti i nedostatke, ali primjenjujući tradicionalne postupke, tlo se može uravnotežiti i obogatiti da bude primjereno za većinu biljaka. Vrtno tlo tvori mješavina sastojaka. Idealno je tlo plodna mješavina pijeska, vapnenca i gline.

Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.) jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka za čiju se ljekovitost zna tisućama godina. Pripada porodici usnjača (Lamiaceae) te rodu Salvia koji broji više od 1000 vrsta.