U prilogu o uzgoju gljiva objavljenom u Gospodarskom listu krajem prošle godine ne spominje se uzgoj, tj. proizvodnja micelija pa me zanima kako je moguće proizvesti micelij gljiva?
Kako bi se postigli visoki prinosi u gljivama, kao i u bilo kojoj drugoj grani poljoprivrede, kvaliteta sjemena (micelija) je od ključne važnosti, a čemu se posvećuje posebna pažnja. Proizvodnja sjemena za gljive, tzv. micelija izuzetno je kompleksan i osjetljiv posao. Stvaranje idealnih uvjeta za razvoj micelija kultiviranih gljiva stvara idealne uvjete za razvoj različitih patogena. Zbog toga se ova proizvodnja provodi u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima.
Sam postupak inokulacije provodi se isključivo ispred sustava za laminiranje čija cirkulacija sterilnog zraka kola preko materijala koji se obrađuje. Taj posao zahtijeva visoko kvalificirano laboratorijsko osoblje, gdje je, osim znanja iz bioloških znanosti, potrebno i znanje u laboratorijskim uvjetima rada, jer su u ovom slučaju brzina i vještina imperativ uspjeha. Osim korištenja ispravne metodologije i precizne tehnike, vrlo je važno na koji se način priprema medij. Različite vrste gljiva imaju specifične zahtjeve u pogledu supstrata na kojem se uzgajaju. Zato svaki laboratorij razvija vlastitu recepturu prema vrsti gljive. Iznimno je važno pravilno odabrati i uravnotežiti hranjive tvari kao i postići idealnu pH vrijednost, jer specifična modifikacija sastava supstrata može postići bolju i učinkovitiju regeneraciju.
Gljive se prirodno razmnožavaju generativno, sporama, međutim, za potrebe proizvodnje, u svrhu dobivanja micelija, one se reproduciraju isključivo kulturom vegetativnog tkiva ili mikropropagacijom. Proizvodnja micelija dugotrajan je proces koji uključuje nekoliko faza od kojih svaka ima svoje specifičnosti. Primjenom organoleptičke metode obavlja se pozitivna individualna selekcija, pri čemu se odabire matična gljiva, željenih svojstava koja će poslužiti kao donor klonova. U aseptičkim uvjetima tkivo odabrane gljive inokulira se u agar medij što će omogućiti reprodukciju micelija putem in vitro multipliciranja.
Inokulirani supstrati čuvaju se u mikrobiološkom inkubatoru u idealnim uvjetima (1-3 °C), dok se tijekom inkubacije svakodnevno prati rast micelija, a negativna klonska selekcija provodi se na temelju vizualnog promatranja, što omogućuje širenje samo oplođenog micelija oslobođenog patogena. Sljedeći korak je stvaranje prijenosnika koji predstavlja micelij inokuliran na adekvatan nosač, a najčešće je lignocelulozni materijal određenih svojstava (zrno pšenice, drveni čepovi…). Važno je odabrati nosač koji ispunjava zahtjeve za hranjivim tvarima, kao i pH vrijednost za određeni tip gljiva. Koristi se isključivo inokulum koji zadovoljava stroge standarde kvalitete, osiguravajući biološku čistoću i potenciju.
Posljednji korak je proizvodnja komercijalnog micelija (micelij žitarica) koji se izravno koristi u uzgoju gljiva za sijanje supstrata. Svaka od ovih faza traje određeno vremensko razdoblje u kojem zahtjeva optimalne uvjete u smislu vlažnosti zraka, količine CO2 i topline, a krajnji rezultat je oplođen micelij inokulacije prve generacije vrhunske kvalitete i bez patogena, a što je moguće postići isključivo u laboratorijskim strogo kontroliranim uvjetima. Upravo uporaba micelija prve generacije ključna je za postizanje visokih i stabilnih prinosa u gljivama. Svaka sljedeća generacija, proizvedena dupliciranjem, imat će manju održivost ili rodni potencijal. Micelij je vrlo sklon mutacijama, a kako se broj umnožavanja povećava, njegova izloženost mutagenim faktorima se povećava što dovodi do smanjenja plodnosti. Konačna posljedica toga su smanjeni prinosi, mali i nezgodni klobuk, nedostatak plodonošenja u drugom i narednim valovima, a u slučaju potpunog steriliteta i u prvom valu. Preporuka za potencijalne uzgajivače je da, ako nemaju laboratorijske uvjete za proizvodnju micelija, ne idu u takav oblik posla, jer će u konačnici upropastiti cjelokupni trud i potencijalni prinos.
