Živimo u turbulentnom vremenu velikih promjena, svijet se ubrzano mijenja, a tako i problemi s kojima se suočavaju poljoprivrednici i društvo u cjelini. U vrijeme kad je cijeli svijet u strahu od koronavirusa, ranjivo hrvatsko gospodarstvo suočeno je s još jednim izazovom koji je već uzdrmao svjetske burze. U ovakvim delikatnim situacijama pitanje samodostatnosti i sve veće ovisnosti domaće potrošnje hrane o uvozu dolazi do izražaja.

Poljoprivreda predstavlja jednu od temeljnih grana gospodarstva neke zemlje. U idealnim uvjetima poljoprivredna proizvodnja trebala bi biti dostatna da zadovolji domaću potrošnju, turističku potrošnju i izvoz. Dok, u nekim izvanrednim uvjetima, razina domaće proizvodnje trebala bi biti dostatna da podmiri potrebe stanovništva za strateškim proizvodima (brašno, ulje, šećer, mlijeko u prahu itd).

Upravo je stupanj samodostatnosti jedan od važnijih pokazatelja stabilnosti i razvijenosti poljoprivrednog tržišta neke zemlje. On pokazuje u kojoj mjeri domaća proizvodnja pokriva sve potrebe odnosno domaću potrošnju (ukupnu potrošnju za ljude, životinje i industriju). Ako je iznos ispod 100, to znači da proizvodnja ne pokriva domaću potrošnju. Ako je vrijednost iznad 100, to označava količine koje prelaze domaće zahtjeve i koji se pohranjuju ili izvoze.

Pa kakvo je onda stanje u hrvatskoj poljoprivredi pitaju se mnogi ? S kojim smo to proizvodima samodostatni, a s kojima nismo? Hrvatska ne proizvodi dovoljno većinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda ni za potrebe vlastitog stanovništva. Nedostatna nam je proizvodnja kod svih kategorija mesa, mliječnih proizvoda, voća, povrća, biljnih ulja, jaja, meda, vina. U promatranom razdoblju smanjena je samodostatnost gotovo u svim kategorijama proizvoda, pa tako i kod vina (84%), jaja (89%) i peradskog mesa (88%), gdje smo u prijašnjim razdobljima bilježili višak proizvodnje u odnosu na domaću potrošnju.

Najmanju pokrivenost potrošnje domaćom proizvodnjom bilježimo kod povrća (63%) i voća (59%).

U promatranom razdoblju samodostatni smo s pšenicom, ječmom, kukuruzom, zrnom uljane repice, suncokreta i soje, šećerom, mandarinama.

Samodostatnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje 2010. – 2018.

Izvor: Proizvodno-potrošne bilance 2010-18.

Analiza samodostatnosti po sektorima

Žitarice imaju vrlo važnu ulogu u prehrani stanovnika, ali i u hranidbi stoke. Sigurnost u proizvodnji žitarica ne utječe samo na nacionalnu i političku, nego i na ekonomsku sigurnost i socijalnu stabilnost. Hrvatska je samodostatna žitom, pri tome najveću samodostatnost bilježimo kod obične pšenice (130%), kukuruza (104%) i ječma (113%). Prosječna samodostatnost žita u analiziranom razdoblju iznosi 120%.

Domaće tržište voća i povrća obilježava negativna vanjsko-trgovinska bilanca i ovisnost o uvozu. Hrvatska je manjkava u svim voćnim vrstama, osim u proizvodnji trešnji, višnji i mandarina. Najmanja samodostatnost bilježi se kod agruma (limuna i naranče) i orašastog voća čije potrebe podmirujemo iz uvoza.

Prosječna samodostatnost povrća u analiziranom razdoblju iznosi 63%. Prema strukturi ukupne proizvodnje naše najznačajnije povrtne kulture su krumpir, rajčica, mrkva, luk i češnjak koje čine 66% ukupne domaće proizvodnje povrća.

U mljekarskom sektoru situacija je izrazito zabrinjavajuća. Sektor koji je od vitalnog značaja za hrvatsko gospodarstvo bilježi kontinuirani pad samodostatnosti u zadnjih 20 godina, te u 2018. godini iznosi svega 62%. Ovaj opadajući trend je posljedica smanjenja broja proizvođača mlijeka, pada proizvodnje mlijeka, niske proizvodnosti, te istovremenog rasta uvoza mlijeka i mliječnih prerađevina. U kategoriji mliječnih prerađevina najveća samodostatnost se ostvaruje u proizvodnji maslaca i mliječnih namaza (92%), vrhnja (96%), svježih mliječnih proizvoda (85%) i sira (73%), a najmanja je kod proizvodnje koncentriranog mlijeka i mlijeka u prahu.

U proizvodnji mesa Republika Hrvatska nije samodostatna od 2006. godine. Unazad nekoliko godina mnogo se govori o prevelikom uvozu, te o uvozu mesa upitne kvalitete i starosti. U promatranom razdoblju domaća proizvodnja podmiruje 71% domaće potrošnje mesa. Najvišu samodostatnost bilježimo kod mesa peradi (80%), a najmanju kod svinjskog mesa (64%).

Postavi pitanje autoru klikom ovdje