Trendovi u proizvodnji mlijeka

Samodostatnost u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj se kreće oko 50%, dok je u Europskoj uniji na 115%, odnosno pojedine zemlje članice proizvode znatno više mlijeka od svojih potreba. U Hrvatskoj je u razdoblju 2012.-2018. godine bio prisutan rast potrošnje mlijeka po stanovniku za 14%, međutim u novije vrijeme se smanjuje potrošnja svježeg mlijeka, a povećava potrošnja sira, maslaca i sirutke i nismo po tome drugačiji od ostalih svjetskih tržišta.

Sad s vremenskim odmakom možemo reći da je učinak pandemije COVID-19 na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda bio relativno slab, za razliku od prvobitnih predviđanja i zabrinutosti zbog ovog posebno ranjivog sektora.

Cijene i trendovi

Među mliječnim proizvodima pandemija je najviše utjecala na svjetske cijene maslaca zbog smanjene potražnje iz ugostiteljskog sektora. Cijene maslaca najviše su pale u 2020. godini, ali već od sredine 2020. bilježe porast. Vrijednost FAO indeksa cijena mliječnih proizvoda u 2021. godini porasla je za 17% za sve mliječne proizvode, pri čemu su snažniji rast cijena zabilježili maslac (30%), obrano mlijeko u prahu (22%) i punomasno mlijeko u prahu (27%), dok je sir zabilježio rast od 8,8%.

Snažna globalna potražnja, posebno iz Azije i nešto manje s Bliskog istoka, potaknula je takav rast cijena. Prosječna otkupna cijena mlijeka u EU je bila ispod 40 eura/100 kg 2021. godine, a 51 euro/100 kg 2022. godine. Kod nas je 2021. godine prosječna otkupna cijena mlijeka bila ispod 30 eura/100 kg, a 2022. godine 41,2 eura/100 kg.

U Europskoj uniji je otkup mlijeka zabilježio pad u 2021. godini za 0,4% (-50.000 tona) u usporedbi s prethodnom godinom, ali 2022. godine je otkup povećan za 0,5% (+62.000 tona). Međutim, situacija je prilično raznolika po europskim zemljama, pa je najveće povećanje zabilježeno u Nizozemskoj (+42.000 t), Njemačkoj (+31.000 t) i Poljskoj (+26.000 t).

Pogledamo li otkup mlijeka u EU, čini se da je nakon problema u 2021. godini (50.000 tona manje nego u 2020. godini), 2022. godine obrnuta situacija i otkup je povećan za 62.000 tona u odnosu na prošlu godinu. Međutim, kod nas nije takva situacija i nakon pozitivnog trenda u 2020. godini (1.000 tona više nego u 2019. godini), od 2021. godine bilježimo konstantno smanjivanje otkupljenih količina mlijeka (1.000 tona manje nego u 2020. godini) koje se 2022. godine još i povećalo (2.000 tona manje nego u 2021. godini).

Tablica: Trend kretanja otkupa mlijeka u Hrvatskoj i EU (usporedba s prethodnom godinom)

Ozbiljna suša 2022. godine, koja se cijelo ljeto protezala od južne Francuske i Bugarske do Poljske, utjecala je na proizvodnju stočne hrane u EU jer je većina poljoprivrednika propustila dva otkosa trave ili su morali držati krave u zatvorenom zbog nedostatka trave. Kao rezultat toga, mnogi farmeri već od rujna hrane svoje krave rezervama stočne hrane za zimu, a nedostatak stočne hrane i posljedično visoke cijene potaknut će preostale proizvođače na smanjivanje mliječnih stada.

S obzirom na predviđanja, nastavit će se negativni trend smanjivanja stada mliječnih krava u EU-27 na ispod 20 milijuna krava u 2023. godini.

Predvodnice ovog trenda su Francuska, Njemačka i Poljska u kojima je zabilježen najveći pad broja mliječnih krava u 2022. u odnosu na 2021. godinu.

Povećana mliječnost po kravi, uz veće otkupne cijene mlijeka, spriječila je drastičan pad proizvodnje mlijeka u EU u 2022. godini, koji se ranije predviđao. Značajno veći ulazni troškovi za energiju, gnojivo i stočnu hranu, glavni su čimbenici koji eliminiraju profit koji su proizvođači mlijeka u EU mogli zaraditi od visokih otkupnih cijena mlijeka na farmi.

Povećanje proizvodnje mlijeka u EU nakon ukidanja režima mliječnih kvota 2015. godine postaje sve više ograničeno propisima o zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, što također djeluje da veliki broj malih proizvođača mlijeka napušta sektor. Predviđa se nastavak tog trenda i nakon primjene nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) od 1. siječnja 2023. godine.

Mali i manje učinkoviti poljoprivrednici mogu odlučiti ne nastaviti proizvoditi mlijeko zbog potrebnih ulaganja za nadogradnju njihovih štala i proizvodne opreme kako bi zadovoljili uvjete i ograničenja vezane uz zaštitu okoliša i dobrobit životinja, a koji su sadržani u nacionalnim strateškim planovima država članica prema novom ZPP-u. To bi moglo dovesti do daljnje geografske koncentracije proizvodnje mlijeka na neke države članice, kao i prelazak na proizvodnju govedine, koja zahtijeva manje ulaganja i ima dobre izvozne mogućnosti za živu junad.

Biljne alternative kravljem mlijeku

Po medijima se često postavlja pitanje je li povećana potrošnja biljnih alternativa mliječnim napitcima razlog smanjenja potrošnje svježeg mlijeka? Pogledamo li analize svjetskog tržišta, biljne alternative mlijeku su u povojima i predstavljaju samo manji dio ukupne prodaje mliječnih proizvoda/mliječnih alternativa. Unatoč tome što su biljni napitci koji oponašaju mlijeko stekli većinu svoje popularnosti u posljednjem desetljeću, oni su prisutni na tržištu već dugi niz godina. Najranije spominjanje mlijeka koje nije životinjskog porijekla seže u davnu 1226. godinu, kada se u bagdadskoj kuharici koristi „bademovo mlijeko“.

Prvo spominjanje „sojinog mlijeka“ je s početka 20. stoljeća kad je u blizini Pariza osnovana mljekara za proizvodnju ovog biljnog napitka, kao alternative mlijeku. Za trenutnu popularnost biljnih napitaka dijelom je zaslužna agresivna kampanja najvećeg proizvođača i trgovca „zobenog mlijeka“ na svijetu (Oatly iz Švedske), zatim sve veća rasprostranjenost intolerancije na laktozu, a nije zanemariv niti utjecaj Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja savjetuje konzumaciju „zdravijih prirodnih masti i proteina, poput kokosa i soje“.

Prema nekim istraživanjima glavni potrošači biljne alternative mlijeku na bazi zobi su mladi, obrazovani ljudi koji žive u urbanim sredinama. Više od 40% potrošača biljnih alternativa mlijeku kaže da je razlog zašto odabiru te napitke mišljenje da je to zdravija opcija. Kada je riječ o izboru biljne alternative mlijeku, alternative na bazi zobi nadmašuju alternative na bazi badema i to uglavnom zbog svog ekološki prihvatljivog otiska (potrebno je manje vode za proizvodnju) i boljeg okusa. Segment napitaka od soje predvodio je industriju biljnih alternativa mlijeku u 2021. godini i imao je najveći udio (38,40%) u ukupnom prihodu. Segment običnih biljnih pića bez dodataka okusa je imao najveći udio (više od 70,35% ukupnog prihoda) i očekuje se da će zadržati vodeću poziciju i u budućem razdoblju.

Azijske zemlje drže najveći udio (više od 66,75%) ukupnog prihoda u 2021. godini. Sve veća populacija vegana u toj regiji, vjerojatno će potaknuti dodatnu potražnja, a zemlje poput Kine, Indije i Tajlanda biraju opcije biljne prehrane. Prema izvješću Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), Indija ima populaciju od 1,2 milijarde, a vegetarijanci čine većinu (44%), što je oko 500 milijuna, a od toga je 1% strogih vegana, odnosno oko 5 milijuna ljudi.

Takvi čimbenici vjerojatno će pridonijeti rastu azijskog tržišta za biljne napitke. S druge strane, Europska unija se na neki način ograđuje od ovakvih trendova kroz propise kojima se proizvođačima prehrambenih proizvoda na biljnoj bazi zabranjuje usporedba s mliječnim proizvodima, te potrošače nastoji zaštititi od zbunjivanja. Zakonski su zabranjeni nazivi kao što su “bademovo mlijeko” ili “sojin jogurt”, a predlaže se i zabrana pakiranja takvih proizvoda u ambalažu koja podsjeća na onu u koju se pakiraju mlijeko i mliječni proizvodi.

Istraživanjem europskog tržišta identificirano je 27 biljnih alternativa mlijeku i prikupljeni rezultati Google pretraživanja na 3 europska tržišta (Španjolska, Italija i Francuska), prema kojima dominira alternativa na bazi badema s ukupno 2,4 milijuna pretraga, a zatim alternative na bazi kokosa (2,1 milijun) i soje (1,5 milijuna). Ove tri vrste biljnih alternativa mlijeku čine više od 70% pretraga potrošača.

Istraživanje je pokazalo i neke lokalne specifičnosti koje mogu biti posebno zanimljive za marketinšku strategiju: povezivanje mršavljenja i biljnih alternativa mlijeku su relevantni za španjolskog potrošača, Talijani će biti više zainteresirani za proizvode “bez šećera”, dok će Francuzi biti osjetljiviji na oznaku “organsko”.

To je u skladu s činjenicom da francuski potrošači najviše traže alternativu na bazi kokosa (najkaloričnija i najslađa), dok Španjolci i Talijani traže alternative na bazi badema (niskokalorične i lako probavljive). Zanimljivo je vidjeti kako svake godine u prosincu sve vrste biljnih alternativa mlijeku bilježe pad potražnje, od 8% za alternative na bazi kokosa do 18% za one na bazi lješnjaka. Čini se da biljne alternative mlijeku definitivno nisu piće koje potrošači odabiru tijekom Božića!

Naravno, trendovi se mijenjaju i stalno se razvijaju novi proizvodi: na bazi zobi, kokosa, konoplje, makadamije, kvinoje, itd. Popis ide u nedogled, a ista zemlja koja je pokrenula alternative na bazi zobi (Švedska) sad nudi novu alternativu na bazi krumpira, koji je ekološki prihvatljivija opcija od soje ili zobi (učinkovitije korištenje zemljišta, zahtijeva manje vode i daje više prinose). Od početka 2022. bilježi se značajno povećanje broja istraživanja biljnih alternativa mlijeku na bazi krumpira.

Treba li se mljekarski sektor bojati novih trendova?

Prodaja prehrambenih proizvoda na biljnoj bazi trenutno doseže 3 milijarde eura godišnje, a do 2025. godine trebala bi doseći 5 milijardi, što bi odgovaralo samo 4,1% prodaje mliječnih proizvoda. Istovremeno, tržište alternativnih mlijeka i mliječnih proizvoda trebalo bi rasti za 7,12% u razdoblju od 2016.-2026. godine. Međutim, najbolje iz trenutne situacije vidimo koliko je budućnost neizvjesna i koliko se prognoze ne moraju nužno ispuniti.

Podaci nam jasno pokazuju da je potrošnja svježeg mlijeka opala, a potrošnja biljnih napitaka porasla, ali stvarna potrošnja mliječnih proizvoda je po glavi stanovnika u SAD-u najveća još od 1960. godine. Razlog je prelazak potrošača sa svježeg mlijeka na sir, jogurt i druge mliječne proizvode, pa tako prodaja sira u zadnjih nekoliko godina dostiže rekordnu razinu.

Mljekarska industrija prati trendove, pa je tako uz rekordnu proizvodnju sira u SAD-u, porasla i potražnja za visokoproteinskim proizvodima od sirutke. Također, vrijednost lipida i proteina u mliječnim proizvodima ne može se mjeriti s konkurentima biljnog podrijetla, pa vidimo da sve više potrošača s alergijama i intolerancijom na mliječne proizvode gravitira kravljem mlijeku bez laktoze.

Gdje smo tu mi? I u Hrvatskoj su na tržištu sve zastupljeniji biljni napitci koji oponašaju mlijeko i mliječne proizvode (poput jogurta, biljnog sira, pudinga, sladoleda i sl.). Također, raste broj potrošača koji se odlučuju na takav način prehrane. Međutim, samodostatnost proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj je vrlo niska i plasman hrvatskih proizvođača mlijeka ne bi trebao biti značajnije ugrožen prodajom zamjenskih biljnih proizvoda, a biljna proizvodnja koja je sirovinska osnova za biljne napitke i prerađevine ima vrlo dobre uvjete za razvoj u RH.

Poljoprivrednici koji se bave biljnom proizvodnjom mogli bi se uključiti u novi val promjena te isporučivati sirovine za biljne napitke mljekarskoj industriji koja bi se, po uzoru na promjene mljekarske industrije u svijetu, mogla prilagoditi i tako ojačati svoj ekonomski položaj proširivanjem trenutne proizvodnje i na biljne napitke kao alternative mlijeku. Pri tome biljni napitci ne bi trebali biti konkurencija mlijeku ili da bi se proizvođači mlijeka, ali i mljekarska industrija, trebali bojati ovih promjena, naprotiv, trebali bi se na vrijeme uključiti i iskoristiti ovu nišu za razvoj mljekarskog sektora.