Kraj ljeta vrijeme je dalija. Tradicijski vrtovi u kontinetnalnom području bez njih su nezamislivi. Raznolikost boja i oblika cvatova, te različita visina rasta što im omogućava i različite mogućnosti primjene kao i dobra izdržljivost u vazi, sigurno su svojstva koja ih čine poželjnima.
Dalije pripadaju porodici glavočika (Asteraceae), rodu Dahlia koji obuhvaća 27 vrsta od kojih sve potječu iz područja od Meksika pa sve do središnje Južne Amerike. Prva dalija u Europi bila je Dahlia pinnata, uskoro je stigla Dahlia coccinea nakon čega se nezaustavljivo šire diljem Europe.
Mnoštvo kultivara
Današnji kultivari dalija nemaju mnogo sličnosti s izvornim oblicima malih cvatova. Vrste Dahlia pinnata i Dahlia coccinea smatraju se roditeljima hibridnih Dahlia × hortensis. Sposobnost lakog križanja dovela je do mnoštva kultivara i velike raznolikosti među njima. Kroz mnogo godina stvoren je velik spektar boja i veličina cvatova. Od minijaturnih koje izrastu u grmić visok dvadesetak centimetara pa do visokih vrsta koje mogu narasti i do 150 centimetara.
S obzirom na veličinu i oblik cvata niti kod jedne vrtne biljke ne nailazimo na toliku raznolikost. Obično je po veličini cvata podjela ovakva: minijaturni do 10 cm, mali 10-15 cm, srednji 15-20 cm, veliki 20-25, divovski preko 25 cm. Za sada je rekordno velik cvat imao promjer od 53 cm. Po izgledu cvata razlikujemo: jednocvjetne, anemonaste, prstenaste, peonijaste, dekorativne, loptaste, pomponaste, kaktusaste i polukaktusaste.
Gdje najbolje uspijevaju?
Dalije najbolje uspijevaju u bogatom, vlažnom, ali propusnom tlu, bogatom organskim sastojcima, pH oko 6,5. Preporučljivo ih je saditi na otvorenim položajima zaštićenim od vjetra, izloženima suncu najmanje 6 do 8 sati. U područjima s jakim osunčanjem, preporučljivo je da su tijekom najjačeg sunca u polusjeni. U sjeni će se razviti predugi i slabi izbojci, a cvatnja će biti oskudna. Na otvoreno se iznose nakon prestanka opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva.
Nakon sadnje na otvoreno preporučljivo je prihraniti ih gnojivom bogatim kalijem. Od mjera njege, dalije zahtijevaju redovito navodnjavanje tijekom sušnih razdoblja jer ne podnose zasušivanje tla. Uklanjanje ocvalih cvatova potaknut će stvaranje novih i produljiti cvatnju.
Dalije dobro reagiraju na prihranu, što više hrane dobiju, to će korijenje biti bujnije, a kasnije će biti i veći (i brojniji) njihovi cvatovi. Koju god vrstu gnojiva odabrali, poželjno je ono s malim udjelom dušika. Prihrana nije potrebna nakon kolovoza s obzirom da se vegetacija bliži kraju, tijekom listopada, gomolji se vade iz tla i skladište.
Iz tla se gomolji pažljivo vade kako ne bi došlo do njihova oštećivanja, nožem se uklone oštećeni i suvišni dijelovi, osuše se na hladnom, suhom i od mraza zaštićenom mjestu. Važno je da gomolji ne budu puni vode iako se ne smiju niti sasvim sasušiti. Najbolje ih je uskladištiti u slami, lagano vlažnom tresetu ili novinskom papiru. Tijekom skladištenja potrebno je redovito provjeravati jesu li zdravi i dovoljno, ali ne previše vlažni.
U proljeće se gomolji sade u supstrat i smještaju u hladne zaštićene prostore (zaštićene od mraza) te povremeno lagano zalijevaju. Kad se pojave izbojci i biljke počnu rastu potrebno im je osigurati dovoljno prostora i zraka. Nakon što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrezeva sade se na otvoreno.
Dalije visokog rasta trebaju potporanj. Pogodni su bambusovi štapovi koji se uz svaku biljku stavljaju nakon što izbojci narastu više od 40 cm.
Kad uzeti reznice s dalije?
Dalije se razmnožavaju reznicama uzetim s gomolja krajem zime (veljača). Prije toga, zdravi gomolji odabrani za uzimanje reznica stave se na toplo mjesto u plastičnu vreću, na vrhu otvorenu na svijetlo mjesto u trajanju od nekoliko tjedana. Kad se pojave izbojci i razviju tri do četiri lista, spremni su za rezanje. Oštrim nožem odreže se izbojak s uskim komadićem gomolja, uklone se donji listovi. Donji dio reznice zapraši se horomonom za ukorijenjivanje i stavi u posudu od 7,5 cm u mješavinu tresetnog supstrata i pijeska. Reznice se smještaju na toplo i svijetlo mjesto. Kad se razviju, mogu se presaditi u veću uzgojnu posudu do trenutka sadnje na otvoreno nakon prestanka opasnosti od kasnih mrazeva.
Dalije – lijek i hrana
Kao ukrasna vrsta, dalije se najčešće koriste za sadnju u vrtovima na cvjetnim gredicama. Kultivari nižeg rasta mogu se saditi u uzgojne posude. S obzirom na raznolikost boja i oblika cvatova, česte su u kasnoljetnim cvjetnim aranžmanima i dekoracijama. Osim kao ukrasna vrsta, dalije su ljekovite, a kao što smo vidjeli, njihova prvotna namjena nakon introdukcije u Europu je bila utilitarne prirode, tj. koristile su se kao hrana.
Danas se cvatovi dalija dodaju u sezonske salate kao dekoracija, u Meksiku se gomolji koriste kao povrće, slatki ekstrakt gomolja kombinira se s hladnom ili vrućom vodom ili mlijekom ili se poprska po sladoledu, a ekstrakt gomolja koristi se kao napitak.
