Na kontinentu svi iz daleka prepoznajemo tamariku zbog ružičastih cvjetova, posebnog oblika lišća i grananja dok se na moru možemo prisjetiti kako se baš u sjeni njezine krošnje tik uz more odmaramo.
Tamarika daje dobar hlad, taman za pobjeći od izravnoga sunca, a debla su joj često nagnuta zbog izravnog udara vjetra. U kontinentalnim krajevima se rijetko sadi, a ako je vidimo možemo primijetiti kako je u blizini zida zgrade i na zaštićenijim mikrolokacijama jer podnosi temperature i mraz do -5 °C. Dalmatinska tamarika ili dalmatinska metlika (Tamarix dalmatica B. R. Baum) pripada porordici metlika (Tamaricacae) te rodu Tamarix L.u kojem se nalazi 50-ak različitih vrsta od kojih su najpoznatije: Tamarix africana, T. gallica,T. parviflora, T. tetranda, T. ramosissima i T. dalamatica.
Najpoznatiji kultivari vrsta roda tamaris su: T. ramosissima ‘Hulsdonk White’ i T. ramosissima ‘Pink Cascade’. Etimologija roda Tamarix je nepoznata, no smatra se posuđenicom. Naziv se često povezuje s keltskom rijekom Tamaris (rijeka „Tambre“) i plemenom Tamarici koje je tamo živjelo na današnjem području Španjolske. Dalmatinska tamarika prirodno je rasprostranjena na umjerenim područjima Europe (mediteran) i Azije. Istočnjački narodi često su, u prošlosti, koristili plodove raznih vrsta roda tamaris za dobrobit duše i tijela kao manu (kazmāzaj). Postoje različite narodne upotrebe poput liječenja gastrointestinalnih poremećaja, dijabetesa i problema sa zubima te za liječenje kožnih bolesti i rana u čiju se svrhu koristi kora stabala. Vrste roda tamaris bogate su polifenolnim spojevima poput fenolne kiseline, flavonoida, tanina zbog čega je ova biljka izrazito ljekovita.
Ukrasna biljka mediterana
Tamarisi se kod nas pa tako i širom svijeta koriste kao ukrasna biljka. Izrazito su otporne na posolicu i alkalizirana, ali i kisela tla te se često sade kao vjetrobrani ili uzgajaju za stabilizaciju te pošumljavanje pješčanog tla (mediteransko područje). Ove vrste toleriraju širok raspon tipova staništa, ali su najbolje prilagođene pješčanim ili šljunčanim obalama vodenih putova i na pješčanim poplavnim ravnicama, posebno tamo gdje njihovo korijenje ima pristup podzemnoj vodi. Odgovara im aridna klima zahvaljujući učinkovitom i dubokom korijenskom sustavu.
Dalmatinska tamarika brzorastuća je vrsta koja može narasti do visine od 3 m. Imaju širok i grmolik oblik s brojnim velikim bazalnim granama i dubokim te razgranatim korijenskim sustavom. Listovi su listopadni, ljuskasti, najčešće srebrnastozeleni, 2.5 do 4 mm dugi, sa žlijezdama za izlučivanje soli od tuda i naziv „Salt cedar“ ili slani cedar. Cvjetne grane su većinom primarne ili sekundarne koje nose cvat složen u metlice od nekoliko malih cvjetova. Cvjetanje se odvija u razdoblju od svibnja do lipnja pa sve do rujna. Hermafroditni cvjetovi su ružičaste boje, s laticama koje mogu biti postojani ili pasti ubrzo nakon cvjetanja. Najčešći oprašivači su kukci (entomofilija). Plod dalmatinske tamarike je čahura koja nosi mnogo sitnih sjemenki čija je veličina manja od 0,5 mm, a rasprostranjuju se anemohorno. Plodovi dozrijavaju u ljetnim mjesecima.
Kako razmnožiti tamariku?
Dalmatinska tamarika je brzorastući grm otporan na sušu koji se može razmnožavati generativno, sjemenom ili vegetativno, reznicama. Reznice se uzimaju krajem zime i u proljeće, a takve reznice pripadaju u skupinu drvenastih. Neki razmnožavaju tamariku u prosincu s reznicama duljine od 15 do 20 cm. Uzimaju se one reznice od prirasta prošle vegetacije, uklanja se lišće s donje trećine duljine reznice a baza se umače u praškasti fitohormon. Pikiraju se u mješavinu komposta i perlita. Inače tamarika ima tanke reznice vrlo savitljive. Nakon nekoliko mjeseci reznice se zakorjenjuju u vrlo visokom postotku. Presadnju ukorjenjenih reznica najbolje je obaviti u proljeće. Početni rast je izuzetno snažan pa ako se sade u kontejnere treba birati one većeg volumena. Tamarika brzo izraste do konačne visine.
Preferira puno sunca i dobro drenirano tlo. Može se uzgajati u kontejnerima ili u zemlji. Neki je sade u kamenjare, a drugi kao vjetrozaštitni pojas ili u živicama. U tom slučaju biljka od biljke mora biti na razmaku od 60 cm. Ne podnosi zasjenu, a raste na dobro dreniranom, neutralnom do kiselom tlu na potpunom suncu. Ima male zahtjeve za održavanjem. Za vrijeme suše treba je zalijevati, a uravnoteženu prihranu obaviti u proljeće. Dobro podnosi orezivanje, a vrijeme orezivanja ovisi o vrsti.
Tri vrste gljiva, Botryos phaeriatamaricis, Diplodiata marascina i Leptosphaeria tamaricis, mogu stvoriti rak i uzrokovati odumiranje grana na tamarisima. Latanijska ljuskarica (Hemiberlesia lataniae) i ljuskari kamenice (Lepidosa phesulmi) dva su kukca koji često napadaju ove vrste.
Zanimljivost
Ljuskasto lišće slanog cedra jestivo je te je pogodno za pripremu grčke salate – Horta. Priprema je vrlo jednostavna i brza. Očistite i operite lišće slanog cedra (500 g), isperite ih četiri ili pet puta kako biste uklonili sve tragove pijeska ili prljavštine. Kuhajte u puno kipuće vode oko 45 minuta ili dok ne omekša. Ocijedite i poslužite pokapano maslinovim uljem i svježe iscijeđenim limunovim sokom. Po želji dodajte feta sir i/ili bademe te papar. Sol dodati ako je potrebno nakon prvotnog kušanja.
Pišu: izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Ela Španjol, bacc. ing.
