Gotovo svaki vrt ima neki zasjenjeni dio. Ta sjenovita mjesta najčešće nastaju zbog objekata kao što su zgrade, kuće i garaže te zidovi, ograde, visoko drveće, grmovi, živice, pergole… Ondje čitav dan uopće nema sunca ili ga ima vrlo malo, pa se stvara osobita mikroklima koju možemo usporediti s uvjetima u šumi. I upravo su to nekim vrstama biljaka idealna staništa.

Vjerojatno nam je vlastito iskustvo pokazalo kako se na sjenovita mjesta ne isplati saditi biljke koje vole sunce jer ondje jednostavno neće uspijevati. Neke će biljke možda ondje i preživjeti, ali nikada neće postići svoj puni potencijal i ljepotu. Iako većina vrtnih korisnih i ukrasnih biljaka voli sunčane položaje, postoje i vrste kojima je potrebna sjena. Sjenovita mjesta zbog osobitih uvjeta i užega izbora biljaka možda mogu biti pomalo izazovna. Iako ondje nećemo moći saditi uobičajene biljke, odabirom vrsta koje vole sjenu možemo stvoriti pomalo neobičan, drugačiji i lijepi nasad.

Namjena vrta u sjeni

Bez obzira radi ili se o zemljanoj površini, terasi ili pergoli, namjene zasjenjenoga vrta mogu biti višestruke. Namjena će prije svega ovisiti o veličini prostora s kojom raspolažemo. Atmosfera vrta u sjeni uvijek može biti ugodna za šetnju, odmor ili boravak, osobito za ljetnih mjeseci kad ćemo se u ovakvome vrtu zasigurno moći opustiti i pronaći toliko potrebnu hladovinu. Također, to je dobro mjesto za odmor, druženje i roštilj. Prema želji i potrebama ovakav vrt može sadržavati razne elemente poput vrtnoga namještaja, skulptura, posuda, vodenih elemenata i slično. Posve sjenoviti vrt nije pogodan kao povrtnjak, ali na mjestima gdje svakodnevno ima malo sunca, moći ćemo posaditi neke vrste povrća i začinskoga bilja.

Dobro mjesto za odmor

Položaj i tlo

Za početak trebamo odrediti koliko je vrt osunčan. Općenito, najmanje sunca prima vrt orijentiran na sjever i istok, no u uvodu spomenuti elementi i objekti mogu utjecati na dodatnu zasjenjenost. Smatra se da je vrt posve u sjeni ako uopće ne prima nimalo sunca ili je to ukupno manje od dva sata dnevno, a u djelomičnoj sjeni kad je dnevno dva do četiri sata na svjetlosti. Određena mjesta mogu imati posve laganu, prozračnu osunčanost (kroz lišće) ili kratkotrajno izravno sunce. Potom pogledajmo i nagib terena: zakošena mjesta i strmine uglavnom će biti manje vlažna, osobito kad se radi o laganim, pjeskovitim tlima. Glinasta i ilovasta tla na ravnome terenu i u udolini bit će vlažnija. Također, i na ravnome neka mjesta mogu biti jako suha, ako se nalaze ispod velikih stabala i ako često puše vjetar. Sve će nam to uvelike pomoći u odabiru biljaka.

Najmanje sunca prima vrt orijentiran na sjever i istok

Ako se mjesto za sadnju nalazi ispod drveća, biljke neće imati dovoljno prostora zbog korijenja, a tlo će biti siromašno. Stoga je najbolje načiniti uzdignute gredice i ispuniti ih kvalitetnom zemljom. Naravno, mnoge vrste biljaka dobro uspijevaju i u posudama. Tako možemo iskoristiti betonirana ili opločena mjesta u sjeni. Također, zidove možemo uljepšati penjačicama i visećim posudama.

Odabir biljaka

Iako se čini da smo u izboru biljaka za sjenu jako ograničeni, ipak nije tako. Postoji mnoštvo vrsta koje su istodobno lijepe i korisne. Nemoguće ih je sve nabrojati (kao i njihove kultivare), pa ovdje donosimo samo neke od njih. Općenito, važno je da se kod odabira staništa i načina uzgoja pridržavamo preporuka proizvođača sadnica ili sjemena.

Voće – uglavnom treba dosta sunca, ali jabuka, kruška, šljiva, vinova loza te bobičasto voće kao što su jagode, maline, ribizli, brusnice i borovnice mogu rasti u laganoj sjeni.

Povrće i začinsko bilje – ove vrste vole sunčane položaje i ne možemo ih uzgajati u potpunoj sjeni, već na mjestima koja imaju barem nekoliko sati sunca (najmanje dva, ali bolje je četiri do pet). Dodatnu svjetlost (reflektirajuću) mogu nam pružiti bijelo ili srebrno obojeni zid ili kamen te reflektirajuće uzgojne malč folije. Bez obzira imamo li obične ili povišene gredice, trebamo pripremiti kvalitetno, hranjivo tlo. Saditi ili sijati možemo salatu, špinat, lobodu, blitvu, ciklu, mrkvu, krumpir, rotkvicu, rikulu, kupus, kelj, brokulu, bob, grašak, grah, hren, artičoku i šparogu. Od začina na polusjenovitm mjestima možemo uzgajati lisnati peršin i celer, kopar, korijandar, metvicu, matičnjak, origano i vlasac. 

Povrće i začinsko bilje

Grmovi – pogodni su: grab, šimšir, lovorvišnja, aukuba, koraljni biserak, hortenzija, rododendron, azaleja, crnjuša, vrijesak, gaulterija, hebe, kao i većina crnogorice (kultivari tuje, pačempresa, borovice, tise…).

Trajnice -od navedenih vrsta možemo nabaviti mnogobrojne kultivare raznih ukrasnih odlika.Uz hrvatski naziv biljke radi lakšega snalaženja navodimo i latinski nazive.

● srednje visoke do visoke: astilba (Astilbe arendsii), bergenija (Bergenia cordifolia), hosta (Hosta fortunei), koraljni zvončići (Heuchera sp.), kozja bradica (Aruncus dioucus), kukurijeci (Helleborus sp.), srdašce (Dicentra spectabilis), kavkaska potočnica (Brunnera macrophylla), pakujci (Aquilegia sp.)…

● niske i pokrivačice tla: mrtva kopriva (Lamium sp.), puzava ivica (Ajuga reptans), iglice (Geranium sp.), jaglac (Prumula sp.), đurđica (Convallaria majalis), protivak (Lysimachia nummularia), pahisandra (Pachysandra terminalis), šupaljka (Corydalis solida), kopitnjak (Asarum europaeum), zimzelen (Vinca sp.)…

Ukrasne trave – prikladni su predstavnici rodova Carex, Luzula, Anemanthele, Arrhenatherum, Milium i Hakonechloa. Imamo li više prostora možemo posaditi i bambuse, no trebamo biti oprezni jer mogu biti invazivni. Penjačice: bršljan (Hedera helix), lozica (Parthenocissus sp.), pavitina (Clematis sp.), orlovi nokti (Lonicera caprifolium).

Jednogodišnje cvijeće za uzgoj u vrtu i u posudama: dragoljub (Tropaeolum majus), glumarica (Mimulus sp.), begonije (Begonia sp.), lobelija (Lobelia erinus), ukrasna kopriva (Coleus hybrida), vodenike (Impatiens sp. )…

Imaju li dovoljno vlage, vodenike će stvoriti rasvcjetane humke

Cvijeće viseća rasta za uzgoj u posudama:bakopa (Bacopa hybrida), dobričica (Glechoma hederacea), dragoljub (Tropaeolum majus), fuksija (Fuchsia hybrida), gomoljasta begonija (Begonia x tuberhybrida), protivak (Lysimachia nummularia)…

Raskošna begonija razvedrit će svaki kutak

Dvogodišnje cvijeće: jaglac, potočnica i tratinčica. Lukovičaste i gomoljaste biljke: šumarica (anemona), zumbul, presličica, visibaba, šafran, ranunkula, ciklama. Paprati, mahovine, lišajevi i gljive. Na jako zasjenim i vlažnim mjestima izvrsno će uspijevati mnoštvo ovih vrsta od kojih će mnoge izrasti samoniklo. One će uvelike pridonijeti prirodnome izgledu, osobito na panjevima, ostacima drva i kamenju. S obzirom da su pronašle povoljne uvjete, ovim biljkama neće trebati osobita njega, već ćemo ih eventualno trebati obuzdavati ako se suviše prošire.

Samonikla mahovina, lišajevi i gljive

Održavanje sjenovitoga vrta

Sjenoviti vrt uopće ne mora biti zahtjevan za održavanje. On može pomalo nalikovati šumskim uvjetima, pa je to nekim vrstama biljaka posve prirodno stanište gdje će uspijevati bez većih poteškoća. U početku, kad posadimo biljke trebamo ih svakodnevno zalijevati (osobito za topla i vjetrovitoga vremena). Kad se biljke utvrde, zalijevamo ih prema potrebi.

Kako bi lakše održavali sjenoviti vrt možemo ga malčirati jer će malč (sijeno, slama, kora drveta, lišće, iglice crnogorice…) pomoći očuvati vlagu u tlu te spriječiti razvoj korova. To obično činimo u jesen ili proljeće, ali i tijekom sezone kad se sloj malča stanji. Iako nam se čini da s ovim vrtom nema suviše posla, ne trebamo se previše opustiti. Trebamo promatrati biljke jer neke s vremenom mogu postati invazivne (primjerice hosta, puzava ivica, mrtva kopriva, neke paprati i bambusi…).

Kad se suviše rašire i prijete da će ugroziti susjedne biljke, jednostavno suvišak biljaka iskopamo i odbacimo, a na njihovo mjesto dodajemo kompost i prema potrebi malč. Imamo li mnogo crnogoričnih grmova i drveća s vremenom će ispod njih tlo postati jako kiselo, pa pri uređenju i održavanju vrta o tome trebamo voditi računa. Jače kiselo tlo odgovara primjerice rododendronima i brusnicama, ali ne i većini ostalih vrsta. Trebamo redovito pregledavati biljke jer mnogi štetnici i bolesti vole sjenovita mjesta. Osobito trebamo biti oprezni zbog puževa.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakSvestrani stroj za rad u vinogradu
Sljedeći članakKupine su hrana, lijek i nektar!
Irena Biličić
Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Autorica je brojnih knjiga, prevedenih naslova i suradnica na brojnim projektima. Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je i završila osnovnu školu. U Karlovcu, također, završava Gimnaziju (prirodoslovno-matematičku). Postaje apsolvent Agronomskog fakulteta u Zagrebu (smjer: vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža) na kojem je izradila istraživanje za diplomski rad na temu inventarizacije ukrasnoga bilja u interijerima hotelsko-ugostiteljskih objekata. Nažalost, zbog privatnih i zdravstvenih poteškoća, te promjene ustroja fakulteta nije diplomirala. Za vrijeme studija od 1990.—1995. godine bila je honorarni novinar lokalnih novina „Duga Resa“. Pisala je članke o povijesti grada, o korisnome bilju te radila ankete vezane na razne aktualne teme. Od 1999. godine je članica redakcije časopisa "Vegenova" ("Vegeterra") – časopis vegetarijanstvo i zdravi život, u kojem je (sve do kraja izlaženja časopisa) redovito objavljivala članke, prijevode i reportaže. Od 1995. godine honorarno se bavi prevođenjem i radila je na raznim prijevodima knjiga s područja prirodnih znanosti, a ponajviše je surađivala s izdavačkom kućom „Mozaik knjiga“ iz Zagreba. Za njih je prevela knjige "Ruže" i "Vegetarijanska kuharica", te surađivala na prijevodima knjiga "Sve o bilju", "Hrvatsko ljekovito bilje", "Povrće", "Cvatući grmovi", "Države svijeta 2000.", "Moć negativnog razmišljanja", Velika ilustrirana enciklopedija „Vrt“, te još nekim kuharicama, knjigama o ljekovitom bilju i izdanjima iz područja zemljopisa, povijesti i psihologije. Posljednji veliki samostalni prijevod je opsežna Enciklopedija „Cvijeće i ukrasno bilje“. Za nekoliko tvrtki bila je suradnik na osmišljavanju i pisanju kataloga, te ostalih reklamnih materijala za prehrambene proizvode, te je prevodila kataloge za proizvode s područja medicine i tehnike. Od 2002.—2004. godine bila je stalno zaposlena u privatnoj tvrtki „Poljotehna – Vrtni centar“ u Dugoj Resi gdje je obavljala dužnosti voditelja - tehnologa proizvodnje ukrasnoga bilja. Za to vrijeme bavila sam se i krajobraznim uređenjem nekih javnih površina i privatnih okućnica na području Karlovca i Duge Rese. Od prosinca 2004. godine, pa do ljeta 2005. godine honorarno i volonterski je radila kao stručni suradnik u Poljoprivredno-stočarsko-voćarskoj zadruzi „Duga Resa“, koja ju je osnovala Udruga dragovoljaca domovinskog rata iz Duge Rese. Zadrugarima je pomagala oko proizvodnje i jednom tjedno im držala predavanja o proizvodnji pojedinih kultura. Od početka 2005. godine pisala je redovitu kolumnu o eko-vrtlarenju za karlovački časopis „Kameleon“. Surađivala je na izradi Generalnog urbanističkog plana grada Duge Rese (zelene površine i zaštita) i nekoliko godina redovito, volonterski sudjelovala u organizaciji akcija čišćenja zelenih površina Grada. Radila je i na više projekata hortikulturnih rješenja u Karlovačkoj županiji (za tvrtke i obiteljske okućnice). Od 2008. - 2012. godine bila je voditelj proizvodnje ukrasnog i korisnog bilja na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Prvulov u Dugoj Resi. Od 2012. – 2015. godine stalno zaposlena u izdavačkoj kući Dušević & Kršovnik d.o.o. iz Rijeke, na mjestu stručnog suradnika. TISKANI NASLOVI: - Blistav dom uz jednostavna ekološka sredstva za čišćenje - Jabučni ocat - Jednostavno vrtlarenje - Korisne samonikle biljke - Ljekovito bilje u alkoholu - Pripravci ljekovitog bilja u alkoholu - Moć ljekovitog bilja - Namazi i paštete - Neobična vina - Prehrana s manje ugljikohidrata - Prirodna kozmetika - Prirodni antibiotici - Prirodni napici - Radost darivanja - Kreativni pokloni iz kućne radinosti - Rajčica, paprika i patlidžan - Raw food - Sirova hrana - Začinsko bilje