Poluzrele reznice se uzimaju s drvenastih vrsta na otvorenom u trenutku kad ovogodišnji izbojci počinju odozdo polako odrvenjavati. Ove reznice se još nazivaju i poluodrvenjele, poludrvenaste ili ljetne jer izbojak nije odrvenio po cijeloj svojoj duljini.
Poluzrele reznice imaju na ovogodišnjem izbojku lišće ili asimilacijske organe, a vršni listovi su za razliku od zelenih, dostigli svoju potpunu veličinu.
Rez neposredno ispod pupa
Samo kod nekih vrsta, kao što su hortenzije, vršni listovi još nisu dostigli potpuni razvoj pa ih treba zalomiti. Neposredno ispod pupa (koljenca, nodija) ili kod nekih vrsta u samom koljencu radi se rez pod kutom od 45 ° te kod nekih vrsta dodatna ozljeda bazalnog dijela reznice u duljini od 1 do 2 cm, s jedne ili obje strane. Na taj način povećavamo kambijalnu površinu iz koje će se razviti korijenje, povećava se i broj novih korjenčića te postotak zakorjenjivanja.
Poluzrelim reznicama se uglavnom razmnožavaju zimzelene listače. Bitno je da su reznice dovoljno zrele, a sakupljaju se od srpnja do kasnog ljeta. Na ovaj način mogu se razmnožavati: Osmanthus spp., Laurus spp., Ilex aquifolium, Mahonia spp., Eleagnus spp., Prunus laurocerasus, Pittosporum spp., Photina spp., Pieris spp., Berberis julianae, neki kultivari i hibridi roda Rhododendron, Camellia spp. i dr.
Značajke kako ćemo prepoznati poluzrele reznice:
1. Donji dio jednogodišnjeg izbojka počinje odrvenjavati i kora se teže odvaja noktom od drva za razliku od zelenih reznica. Kažemo kako se razlikuju od zelenih samo u stupnju zrelosti drva. Sakupljaju se kasnije u vegetaciji u trenutku kada donji dio reznice lignificira ili odrveni.
2. Vršni listovi su u potpunom razvoju osim kod rijetkih vrsta i kultivara kao što su hortenzije. Ponekad je potrebno škarama ukloniti ili zalomiti vrhove tih reznica.
3. Pupovi u pazušcu listova su zreli.
3. Sadrže u sebi puno puno manje vode ili vlage zbog čega nisu savitljive i jako mlohave poput zelenih i lakše se pikiraju.
4. Sporije se zakorjenjuju u odnosu na zelene (od mjesec dana na dulje, ovisno o vrsti i kultivarima).
Nedostaci poluzrelih reznica su:
Kod nekih vrsta ili kultivara treba reducirati nerazvijene vršne listove što oduzima vrijeme. Kod razmnožavanja ukrasnog bilja poluzrelim reznicama treba paziti na svaki detalj, posebno na sanitarno higijenske i sigurnosne mjere.
Pripremljene izbojke (reznice) za ožiljavanje stavite u posudu s vodom na dubinu 3 cm da se dobro navlaže (nabubre). Nakon toga odrezani kraj reznice namočite hormonom za ukorjenjivanje te lagano protresite kako bi se uklonio višak pripravka, odnosno hormona. Glavni sastojak hormona za ukorjenjivanje je auksin koji regulira rast i koji se prirodno pojavljuje u biljkama. On stimulira nove stanice stabljike biljke da se izduže u stanice korijena — ali ono što hormon zapravo radi je suzbija sposobnost biljke da razlikuje stanice korijena, stabljike i lista. Kad su izložene auksinu, stanice biljke u biti “zaborave” da su sposobne stvarati niz različitih tipova stanica i počnu replicirati stanice korijena.
Zahvaljujući prirodnom auksinu koji se nalazi u biljkama, to se može dogoditi i bez pomoći, ali malo auksina može ubrzati proces. Nakon što ste nanijeli hormon na reznicu, posadite je u ranije pripremljenu posudu sa supstratom pazeći da supstrat bude vlažan, ali ne previše. Hormon za ukorjenjivanje ne koristi se kad se razmnožavaju reznice u vodi, jer će se isprati s reznice. Za ukorjenjivanje može biti potrebno nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ali će korijenje biti snažnije nego da niste koristili hormonski pripravak. Važno je koristiti ispravnu količinu hormona jer prevelika doza može dehidrirati ili spaliti stabljiku biljke, promijeniti boju biljke ili spriječiti njeno cvjetanje.
