Raskošan vrt, prepun cvatućeg bilja sve je teže održati bez redovitog navodnjavanja, ali količine vode za primjenu u krajobrazu se ograničava. Nestašica vode kritičan je problem koji pogađa više od 40 posto globalne populacije.
Svakog ljeta svjedočimo sve učestalijim toplinskim valovima. Tad se temperature danima ne spuštaju ispod 30 °C, a izostaju i ljetne kiše. Oborine dođu s jakim vjetrom u obliku pljuskova pa voda brzo oteče, a žedno tlo stigne upiti tek malo vode.
Ograničeni resursi vode tijekom ljeta
Odabir biljnih vrsta koje trebaju puno vode i velike zelene površine travnjaka stvaraju velik pritisak na ograničene resurse vode tijekom ljeta. Ipak, postoje biljne vrste koje su otporne na manjak oborina i vlage u tlu. Oblikovanje vrtova i krajobraza takvim vrstama naziva se suho vrtlarenje ili engl. xeriscaping ili xerogardening. To je način oblikovanja krajobraza koji zahtijeva minimalnu količinu vode i uključuje sedam načela očuvanja vode:
1. planiranje i oblikovanje;
2. pravilno projektirane i održavane, učinkovite sustave navodnjavanja;
3. korištenje malča;
4. kvalitetu tla i njegovu pripremu;
5. zamjenu travnjaka i pravilno održavanje površine;
6. štednju vode
7. odgovarajuće održavanje
Osim toga, potrebno je manje gnojiva i herbicida čime se doprinosi očuvanju okoliša.
Cilj suhog vrtlarenja je stvoriti vizualno atraktivan krajolik koji koristi biljne vrste odabrane zbog njihove učinkovite uporabe vode, bez ugrožavanja funkcionalnosti i ljepote krajobraza. Primjenom načela suhog vrtlarenja može smanjiti potrošnja vode u vanjskom prostoru do 50 %.
Vegetacija je najvažnija komponenta svakog krajobraznog projekta. U suhom vrtlarenju može se koristiti različite vrste drveća, grmlja, trava, višegodišnjih i jednogodišnjih biljaka. Održivost, bioraznolikost i nisko održavanje glavna su ciljevi suvremenog oblikovanja krajobraza.
Sukulenti su dobar izbor za ovakav način uređenja zbog smanjenih potreba za vodom i hranjivim tvarima. Međutim, potrebno je birati vrste koje su otporne na niske temperature ako se u vrtu želi trajni nasad. Samonikle biljne vrste izvrstan su izbor za ovaj način uređenja okoliša. Odlikuju se nizom prednosti kao što su bolja prilagodba na uvjete okoliša, niža potreba za održavanjem, a savršeno se uklapaju s okolinom.
Travnjaci i pokrivači tla
Problemi klasičnog travnjaka vezani su uz potrošnju vode, korištenje kemikalija, kao i potrebno vrijeme potrebno za njegovo održavanje. Tradicionalni travnjak zahtijeva puno više vode i truda za održavanje od većine ukrasnih biljke koje se koriste u uređenju otvorenih površina.
Alternativa za travnjake je:
– Bijela patuljasta djetelina (Trifolium repens), postavljanje je malo kompliciranije nego kod travnog busena, no puno je otpornija na gaženje i sušu, rjeđe se kosi i zahtijeva minimalnu gnojidbu.
– Mješavina samoniklog bilja i poljskog cvijeća – za rustikalne vrtove, a posebno u brdovitim područjima ili planinskim preporuča se ova varijanta.
Moguća je i primjena pokrivača tala kao što su mali i velike zimzelen (Vinca minor i Vinca major), višegodišnje biljne vrste, tamnozelenih listova, koje obilno cvjetaju u proljeće, ljubičasto-plavim cvjetovima. Najbolje uspijevaju u polusjeni i sjenovitim mjestima, ali podnose i djelomično osunčane položaje.
Kao pokrivač tla u sjeni može se koristiti bršljan (Hedera helix), vazdazelena vrsta tamnozelenih listova, u proljeće svjetlijih što stvara dojmljiv kontrast starom lišću. Sličnog načina rasta, ali za osunčane položaje pogodna je fortuneova kurika, vrsta Euonymus fortunei ‘Silver Queen’, zimzelena puzavica ili penjačica, s lijepo šarenim listovima. Dunjarica, Cotoneaster damerii je puzavi, vazdazeleni grm koji brzo i gusto prekriva površinu tla, u svibnju je prepun sitnih, bijelih cvjetova, a plodove, male, crvene bobice, zadržava do naredne cvatnje pa je atraktivan cijele godine.
Trajnice za suho vrtlarenje
Od trajnica pogodnih za suho vrtlarenje se ističu ukrasni stolisnik (Achillea filipendula, A. millefolium), vrste roda Aster koji posebno bljesnu svojom ljepotom u jesen kad druge vrste trajnica i sezonskih cvjetnih vrsta prestaju s cvatnjom, zvjezdani počinju cvjetati u rujnu i tijekom listopada, pakujac (Aquilegia chrysantha), bergenija (Bergenia cordifolia), djevojačko oko (Coreopsis spp.), pupavica (Echinacea purpurea), loptasta sikavica (Echinops ritro), snježak (Iberis sempervirens), sadarka (Gypsophila paniculata), koraljni zvončić (Heuchera sanguinea) i puzavi jastučasti plamenac (Phlox subulata).
Od ukrasnih trava pogodne su vlasulje (Festuca cinerea i Festuca glauca), ukrasna zob (Helictotrichon sempervirens), kineski šaš (Miscanthus sinensis), proso (Pennisetum orientale).
Zanimljive su i vrste poput pepeljuge (Cineraria maritima), zečjih ušiju (Stachys byzantina) sukulentnih žednjaka (Sedum spectabile, S. pallidum, S. spurium, S. rupestre), čuvarkuće (Sempervivum spp.). Jednogodišnje cvjetne vrste otporne na sušu su različak (Centaurea cyanus), kineski klinčić (Dianthus chinensis), kalifornijski mak (Eschscholzia californica), netresak (Gomphrena globosa), slamnati cvijet (Helichrysum bracteatum), prkos (Portulaca grandifloria), kadifice (Tagetes spp.) i cinije (Zinnia elegans).
Donosimo nekoliko primjera suhih vrtova – xeriscapinga
