Maleni mediteranski vrt se može nalaziti čak i na terasi i balkonu, a mediteransko bilje uspijeva i na prozorskoj dasci. Koliko elemenata se može uklopiti u vrt, uvelike će ovisiti o veličini prostora s kojim raspolažemo.
Treba naglasiti da je mediteranski vrt vrlo zahvalan za održavanje pa je prikladan i za one koji nemaju mnogo slobodnoga vremena. Stil uređenja najviše će ovisiti o kući i okolišu, a može biti staromodniji – prirodnog rasporeda i nepravilnih linija i moderniji – s pretežno geometrijskim rasporedom i linijama. Treba pripaziti na to da materijali i boje budu usklađeni, jer se mediteranski vrt treba dobro uklopiti u cjelinu, a ne odudarati od nje.
Važni elementi mediteranskog vrta
Senzorna iskustva su u mediteranskome vrtu jako su važna. Obično najprije uočavamo boje i oblike te svakako miris. Pri odabiru boja dobro je znati da će se uz neutralne nijanse biljaka i kamena (zelene i sive) lijepo isticati modra (boja neba i mora), zemljane nijanse (boja zemlje i crijepa) te žuta (boja sunca). Mnoge mediteranske biljke otpuštaju miris – osobito kada ih dotaknemo te na povjetarcu, nakon pljuska. Neke imaju izrazito mirisne cvjetove. Senzorni doživljaj možemo poboljšati i zvukom; primjerice nekom fontanom – žubor vode poboljšava dojam svježine i mira. Ako nemamo mogućnost postavljanja fontane, možemo staviti i neko lijepo pojilište za ptice (primjerice od kamena). Uljepšat ćemo prostor te pružiti pticama i insektima svježu vodu.
U mediteranskome vrtu uglavnom nema travnjaka – razlog su skučenost, a još više jako sunce i suša. Umjesto toga prevladava kamen, šljunak, pijesak i kamene pločice… Staze i opločenja najbolje izgledaju ako su izrađene od tih materijala. Dobrodošli su i mozaici.
Dio vrta treba imati sjenu (hladovina) koja je neophodna jer se mediteranski vrt nalazi na osunčanome mjestu. U mediteranskim se zemljama u sklopu vrta u hladovini često nalazi stol gdje se obitelj i prijatelji druže i jedu. Tu je obično ugodnije nego u kući. Dakle to je i svojevrstan nastavak, ali i spoj dnevnog boravka i blagovaone. Hladovinu obično stvara pergola s nekom penjačicom, no umjesto toga može poslužiti nadstrešnica, krošnja stabla ili sjenica, pa čak i suncobran. Otvorene strukture su bolje zbog lakšeg strujanja zraka i svježine. Tu možemo smjestiti vrtni namještaj prema potrebi i ukusu (stol, stolci, klupe, ljuljačke, ležaljke…).
Posude za sadnju uvijek su dobrodošle za popunjavanje i uljepšavanje raznih dijelova vrta, ograda, neuglednih kutova i zidova te stuba. U njih se obično sade jednogodišnje cvatuće biljke i začini, ali i pokoja rajčica i/ili ljuta papričica. Na kontinentu se u njih sade mnoge vrste biljaka koje ne podnose niske temperature (jer ih zimi unosimo u zaštićeni prostor). Najbolje će se uklopiti glinene i kamene posude, žardinjere te amfore, stari ćupovi i slični predmeti. Važno je da posude na dnu imaju otvore za odvodnju.
Doživljaj mediterana može se pojačati obojenim zidovima, zanimljivim pločicama, mozaicima, posudama, vrtnim namještajem i prikladnim tkaninama. Od raznih prirodnih sitnica i dodataka dobro će se uklopiti kamenje i suhe grane zanimljivih oblika, školjke, stara keramika… Na zidovima, stubama i stazama od kamenčića, školjaka, krhotina stakla, porculana i keramike možemo izrađivati malene mozaike. Na stolu će uvijek lijepo izgledati zdjela s voćem i vaza sa svježim ili suhim cvijećem. Za večernji ugođaj dobrodošle su razne svijeće, lampioni i fenjeri.
Kako započeti?
Najprije trebamo odrediti mjesto gdje će se nalaziti mediteranski vrt. Preporučuje se južna strana koja nije zasjenjena visokim drvećem i objektima tako da bude osunčan barem 6 do 8 sati. Usto, poželjno je da se budući vrt nalazi uz neki zaklon (po mogućnosti na sjevernoj strani): kuću, vrtnu kućicu ili zid koji će štititi od hladnoće i vjetra.
Svim je mediteranskim biljkama jako važna dobra drenaža jer ne podnose zadržavanje vode uz korijen – što je osobito važno u uvjetima kontinentalne klime. Ako je tlo slabo propusno trebali bismo ga prekopati i dodati mu pijeska. Druga mogućnost je u nekim dijelovima postaviti povišene gredice ili načiniti kamenjar. Pri uređenju terena kamenje iz tla ne trebamo vaditi, osim ako doista smeta te iskoristiti na nekom drugome mjestu.
Kako smo već naglasili, kod planiranja trebamo uzeti u obzir i okolne elemente i biljke kako bismo dobili skladnu cjelinu. Najprije odredimo smještaj glavnih elemenata (primjerice pergola, veće drveće i grmovi…), pa potom manjih elemenata te na kraju detalja.
Odabir biljaka
Odabrat ćemo biljke prilagođene osobitostima mediteranske klime koje dobro podnose vruća ljeta, duga razdoblja bez oborina te jake vjetrove. Mnoge tipično mediteranske vrste ne podnose temperature ispod ništice. O tome moramo voditi računa u uvjetima kontinentalne klime; ondje neke vrste nećemo moći posaditi u vrt, već ih možemo uzgajati u posudama i zimi ih unositi u zaštićeni prostor.
Većina mediteranskih biljaka uspijevat će na suncu i u djelomičnoj sjeni. Nekim biljkama poput jednogodišnjih cvatućih možda će zatrebati zaštita od vjetra. Ako nemamo mogućnosti u većoj mjeri poboljšati odvodnju tla, možemo načiniti povišene gredice ili kamenjar koji će sadržavati propusnu zemlju.
Drveće jeprikladno za sadnju na velikim površinama. Njime vrtu dodajemo visinu, a važno je da ono može osigurati hladovinu. Vrste manjeg rasta i one osjetljive na hladnoću možemo posaditi u posude. Nezaobilazni dio mediteranskoga krajobraza svakako su borovi, čempresi, borovice, hrast crnika i palme.
Prikladno je zasaditi smokvu, maslinu, rogač i badem. Agrumi poput limuna, naranče, mandarine, grejpa i kumkvata atraktivni su jer predivno mirišu u vrijeme cvatnje, a naravno imaju lijepe i ukusne plodove. Mnoge agrume možemo uzgajati i u posudama. Osim zanimljivih i zdravih plodova nar ima i prekrasne cvjetove. Njega možemo uzgajati i na kontinentu na toplom i zaštićenom mjestu.
Izbor grmova
Najčešći izbor grmova su pitospora, oleander, brnistra, albicija, četkovac, kamelija, lantana, kapari i eukaliptusi. Od većih trajnica zanimljiva su izgleda agave, juke, razni rodovi i vrste ukrasnih trava i bambusa. Trajnice srednje veličine su mlječike, čistac i buhač (neke su navedene pod cvatućim biljem). Vrlo je atraktivna rajska ptica koju se preporučuje posaditi u posudu. Niske trajnice koje su otporne na sušu i hladnoću su čuvarkuće i žednjaci. Razne kaktuse i sukulente na kontinentu sadimo u posude. Penjačice su prikladne za sadnju uz stupove, zidove, pergole… Mogu osigurati toliko potrebnu hladovinu. Na kontinentu možemo posaditi primjerice lozicu, gliciniju, tekomu te naravno vinovu lozu i kivi. Na hladnoću su osjetljive bugenvilija, jasmin, marakuja i plumbago pa ih na kontinentu sadimo u posude. Začinsko biljepružapotpuni mediteranski ugođaj. Osim ukrasnih i mirisnih, ono ima i ljekovite i začinske odlike.
To su lovor, mirta, ružmarin, lavanda, kadulja, komorač, origano, mažuran, timijan, smilje i svetolin. Većina njih odbija komarce i druge insekte. Cvatuće biljesvojim intenzivnim bojama i obiljem cvjetovau svaki, pa i mediteranski vrt unosi živost i vedrinu. Zahvalne vrste su ruža, kana, pelargonija, petunija, surfinija, čileanski jasmin, afrička ivančica, prkos, gazanija, vinka te penjajuće vrste poput ukrasnoga slaka i pavitine.
Sadnja i njega
Kod kopanja rupa za biljke u dublji sloj zemlje dobro je staviti sloj šljunka ili grubljeg pijeska. U zemlju oko biljke možemo staviti malo pijeska, perlita i/ili treseta te komposta. Kod sadnje u posude važno je da one na dnu imaju otvore. Supstrat ne mora biti jako hranjiv, ali je važno da je propusan. Možemo koristiti i specijalne mješavine kao što je ona za grmlje, citruse ili začinsko bilje. Nakon sadnje biljke trebamo dobro zaliti, a potom ih zalijevamo kada se tlo isuši – sve dok se biljke ne utvrde i započnu rasti.
Ako smo se potrudili biljkama osigurati navedene uvjete, većina vrsta će dobro uspijevati bez neke osobite njege. Imajmo na umu da je mediteranska klima oskudna u oborinama, a tlo je siromašno. Time se trebamo voditi i pri njezi biljaka; one će izvrsno uspijevati uz minimalnu prihranu i zalijevanje, a ne bi trebalo biti većih problema sa bolestima i štetnicima. Utvrđene biljke zalijevamo prema potrebi (osobito u razdobljima velikih vrućina i suše). Prihrana je dovoljna 1 do 2 puta godišnje. Češće zalijevanje i redovitu prihranu trebaju biljke u posudama (osobito cvatuće vrste).
Malčiranje
Umjesto uobičajenoga malča od organskih materijala, biljke možemo malčirati pijeskom ili šljunkom. Osim što sprječava rast korova, ovaj će malč biljkama stvoriti prirodno okruženje te spriječiti zbijanje tla i zadržavanje vode uz same biljke.
Prema potrebi i zahtjevima pojedine vrste biljke orezujemo otprilike jednom godišnje i to potkraj zime. Grmove poput ružmarina, lavande, smilja i svetolina trebamo češće temeljitije orezati kako bi se pomladili (inače postaju drvenasti i ogoljeli). Imamo li šišane živice, oblikovane grmove i topiarije, vjerojatno ćemo ih trebati orezivati najmanje 2 do 3 puta godišnje kako bi im održali zadani oblik. U vrtu redovito uklanjamo ostatke grančica i listova te pregledavamo biljke kao bismo na vrijeme reagirali u slučaju razvoja bolesti i štetočina.
Foto: shutterstock
