Amarilis (Ammarilis vittatum) je lukovičasta biljka uskih dugih listova, čvrste i uspravne cvjetne stapke na kojoj se nalaze upadljivo veliki cvjetovi crvene, narančaste, bijele boje, a mogu biti i dvobojni, prugasti.

Amarilisovo prirodno stanište je Srednja i Južna Amerika. U Europu je došao iz Brazila 1918. godine. Biljka cvate u svibnju i lipnju. Vrlo je otporna biljka i ne traži posebnu njegu. Cvate na gotovo bezlisnoj stapci i to s nekoliko cvjetova odjednom i znatno je osjetljiviji od starih sorata.

Biljka za sjenovita mjesta

Amarilis nikako nemojte držati na izravnom suncu. Smjestite ga u polusjenu ili čak sjenu, bit će mu bolje nego na suncu. Redovito ga zalijevajte jednom tjedno uz dodatak gnojiva za cvatuće biljke prema uputama. Držite li amarilis u stanu, ne izlažite ga propuhu. Nakon cvatnje počinje intenzivan rast biljke te je treba redovito zalijevati i prihranjivati. Ova njega traje sve dok lišće ne počne žutjeti, obično početkom jeseni.

Ljeti amarilis možemo držati u sjenovitom dijelu vrta Ili na balkonu ako nemamo vrt. U ostala godišnja doba držimo ga na prozoru. Ako amarilis držimo na sjevernom prozoru, neće procvasti. Kada listovi počnu žutjeti prestaje prihranjivanje, a reducira se i zalijevanje. Početkom listopada listove odrežemo, lukovice osušimo i spremimo u prostoriju na temperaturu 18 do 20° C do početka siječnja. Početkom siječnja lukovicu posadimo u lonac nešto širi od lukovice i to tako da 2/3 lukovice izviruje iz zemlje. Najbolja je mješavina od dva dijela listinca, jednog dijela zrelog stajnjaka i jednog dijela pijeska.

Umjesto stajnjaka koristimo kompost. Posađene lukovice drže se u prostoriji pri temperaturi od oko 20 ° C i pažljivo ih zalijevamo. Kad zadeblja cvjetni pup na vrhu lukovice, lonac premjestimo na svjetli prozor. Kad je izboj visok desetak cm počinjemo intenzivnije zalijevati, a kada se otvore cvjetovi počinje prihranjivanje. Amarilis je osjetljiv na kamenac u vodi pa je najbolje zalijevati ga kišnicom. Ponekad se događa da uz svu njegu i pažnju koju posvećujemo biljci izostane cvatnja. Razlog tome su lukovice dobivene križanjem. No, ne gubite nadu, uz pravilno zalijevanje i prihranjivanje moguće je da i ove lukovice procvatu.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakSlužnost puta livade
Sljedeći članakMini čokoladna fantazija
Avatar
Darko Kantoci, dipl. ing. agr. 1990. godine diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski). Već je dugi niz godina vanjski suradnik Gospodarskog i Mljekarskog lista. Darko Kantoci, dipl. ing. agronomije (Zagreb, 1964.) nakon srednje škole diplomirao je 1990. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski (VVV). Autor se tijekom studija i poslije bavio projektiranjem i uređenjem privatih okućnica i zelenih površina. Već niz godina aktivan je vanjski suradnik Gospodarskog lista i Mljekarskog lista, u kojima se pojavljuje kao autor stručnih i popularnih članaka.