Rod ciklama (Cyclamen) obuhvaća više od 20 vrsta koje su prirodno rasprostranjene u području Mediterana i njegovoj okolici. U Hrvatskoj zastupljene su tri vrste: šumska ciklama (C. purpurascens), primorska ciklama (C. repandum) i bršljanolisna ciklama (C. hederifolium). Komercijalno najvažnija vrsta ovog roda do danas je ostala perzijska ciklama (C. persicum).
Ciklame su trajnice s gomoljem. Gomolj je spljošteno-okruglasta oblika, listovi su prizemni, tipično srcolikog oblika s fino nazubljenim rubovima. Listovi su dekorativni, s gornje strane su umjereno do tamnozeleni ili sivo zeleni, s nepravilnim svjetlijim ili tamnijim poljima, dok su odozdo blijedozeleni i često crvenkasti. U prirodi mnoge ciklame na početku razdoblja mirovanja odbacuju listove.
Postoje i kultivari s mirisom
Kod perzijske ciklame novi listovi pojavljuju se tijekom jeseni i obično se potpuno razviju do kasne zime. Istodobno s razvojem listova zameću se i cvjetni pupovi no uglavnom ne rastu i ne otvaraju se do kasne zime ili ranog proljeća. Cvjetovi su pojedinačni, a iznad listova se uzdižu na 20-ak cm dugim, zelenim do smeđe-ljubičastim, cvjetnim stapkama.
Danas se u kulturi uzgaja velik broj kultivara s cvjetovima širokog raspona boja, od bijele preko ružičaste do grimizne, ljubičaste i boje lososa, a dostupni su i kultivari dvobojnih cvjetova ili s resastim, valovitim ili naboranim rubovima latica. Kod izvorne vrste cvjetovi su ugodnog slatkog mirisa, no u nastojanju da se stvore kultivari sa što većim cvjetovima, miris je kod mnogih od njih izgubljen. Na sreću, miris se ponovno može naći u skupinama ukrasnih ciklama manjih cvjetova.
Proizvodnja perzijske ciklame
Standardna metoda kojom započinje profesionalni uzgoj u komercijalnoj proizvodnji je razmnožavanje sjemenom. Dobra klijavost je stoga ključna, a uz konstantnu visoku vlažnost temperatura predstavlja najvažniji čimbenik koji utječe na klijanje sjemena ciklame. Rast je u ranim stadijima spor, i svakako je potrebno osigurati optimalne uvjete uzgoja. Zbog toga mnogi uzgajivači od specijaliziranih proizvođača presadnica kupuju biljke stare 15 do 18 tjedana uzgojene u plastičnim kontejnerima. Ove biljke se zatim presađuju u uzgojne posude u kojima se uzgajaju skroz do prodajne veličine koju dosežu u roku od 4-5 mjeseci za jesensku, zimsku ili proljetnu prodaju. Danas se prema veličini ciklame svrstavaju u 3 glavne skupine: mini, srednje i krupne.
Mini ciklame se prema preporuci uzgajaju u uzgojnim posudama veličine 9-12 cm, a srednje i krupne u 12- 17 cm. Treba imati na umu da što su ciklame posađene u veću posudu to je i dulje vrijeme proizvodnje. Ukoliko biljke postanu prevelike, utoliko se mogu bez problema presaditi čak i u fazi pune cvatnje bez primjetnog zaostajanja u razvoju, ako korijenova bala prilikom presađivanja ostane netaknuta. Optimalna temperatura za najbolji razvoj i kvalitetu ciklame je 18 do 20 °C. Obično se kod nas s uzgojem započinje ljeti pa je potrebno smanjiti intenzitet izravnog sunčevog zračenja. To se obično postiže zasjenjivanjem.
U uzgoju je ciklamama potrebno osigurati konstantnu, ali umjerenu razinu hranjiva. Nakon sadnje presadnica u proizvodne posude, a do trenutka širenja (obično 6 tjedana nakon presađivanja) treba primjenjivati kompleksna gnojiva s omjerom N:K 1:2, nakon toga omjer N:K treba povećati na 1:3 kakav ostaje sve do kraja proizvodnje. Ciklamama treba osigurati relativnu zračnu vlagu od 50-70 % uz dobru cirkulaciju zraka. Sve kako bi se smanjila mogućnost razvoja gljivičnih bolesti (prvenstveno sive plijesni).
Iz istog razloga poželjno je automatsko navodnjavanje (fertirigacija) sustavom kapanja ili potapanjem i to u jutarnjim satima. Vlažnost supstrata treba biti konstantna i izbjegavati venuće biljaka, posebno za vruća vremena, jer će žućenje listova nastupiti unutar 24-36 sati. Uvjete uzgoja uvijek treba prilagođavati specifičnoj seriji kultivara, klimatskim uvjetima regije u kojoj se proizvode, planiranom terminu prodaje, ali i kasnijoj namjeni (načinu primjene) biljaka.
Razvoj i raznolikost kultivara
Najčešća boja cvijeta divljeg oblika perzijske ciklame je bijela s grimiznim grlom. Do 1853. godine pojačani napori francuskih uzgajivača rezultirali su razvojem novih nijansi i boja: blijedo ljubičastih, ružičastih, purpurnih i crveno-grimiznih cvjetova. Prvi oblici s velikim cvjetovima, poput današnjih kultivara, postali su dostupni pod imenima ‘Giganteum’, ‘Universum’, ‘Unicum’ i ‘Splendens’ do 1870. godine. Popularnost ciklame raste od 1980-ih kada kreće razvoj novih kultivara tolerantnijih prema kućnom i uredskom okruženju primjene. Tek unazad tridesetak godina dolazi do povratka sitno cvjetnim sortama, takozvanim minijaturnim.
Univerzalno poželjna svojstva kojima se danas teži pri razvoju novih kultivara su: ujednačena klijavost sjemena, rana i ujednačena cvatnja, velika brojnost cvjetova, dekorativni listovi, brz razvoj, ali i kompaktnost te ujednačenost biljaka. Križanjem kultivara perzijske ciklame s divljom formom šumske ciklame oko 2000. godine stvorilo je osnovu za razvoj snažnije mirisnih ciklama.
Komercionalno dostupni, moderni kultivari koji slove kao noviteti unazad nekoliko godina odlikuju se spuštenim laticama (‘Petticoat’), krupnijom i obojenom čaškom u kombinaciji s horizontalnim laticama (‘DJix’, ‘Fleur En Vogue’), kombinacijom spuštenih i naboranih latica s valovitim rubom (‘Merengue’), mirisnim cvjetovima (‘Odora’) te točkasto i linijski prošaranim laticama (‘Crayon’). Tijekom godina žuta ciklama postala je posebno važna i za proizvođače i za strastvene uzgajivače kao neobična boja za ovu vrstu te se i dalje radi na postizanju stabilnog kultivara intenzivnije žute boje.
Bolesti i štetnici
Tijekom procesa proizvodnje i ponekad u daljnjem uzgoju kod ciklama se mogu pojaviti određene bolesti ili štetnici. Siva plijesan (Botrytis cynerea) najčešća je gljivična bolest koja zahvaća vršne dijelove poput stabljike, listova i cvjetova koji postaju prekriveni sivom prevlakom, trunu i propadaju. Javlja se uslijed visoke vlage zraka, slabe cirkulacije zraka, pregustog rasporeda biljaka i obično temperatura nižih od 20 °C. Fuzarijsko venuće (Fusarium oxysporum f.sp. cyclaminis) uzrokuje žućenje pri bazi ili po cijelom listu kao i točkaste diskoloracije na gomolju, sve do faze cvjetanja kada biljke naglo venu i propadaju.
Moguće je preventivno tretirati zdrave biljke i u startu koristiti sterilan supstrat. Truleži korijena i korjenova vrata (Pythium, Rhizoctonia) treba također preventivno spriječiti kemijskim tretmanima i dobrom higijenom proizvodnog prostora. U preventivnoj kontroli pomaže pravilan razmak biljaka, izbjegavanje pretjeranog vlaženja površine supstrata i uzgoj pri nižim temperaturama. Česti štetnici ciklame uključuju grinje, mušice, lisne uši i resičare. Njihovu pojavu možemo bolje pratiti postavljanjem ljepljivih ploča, a kontrola se lakše postiže tretiranjem insekticidima.
Ciklamine grinje uzrokuju deformacije listova i cvjetova ciklame. Larve mušica uzrokuju izravne štete hraneći se korijenom i gomoljem, i mogu biti prijenosnici uzročnika fuzarijskog venuća. Tretirati se mogu kemijski, ali postoje i metode biološke zaštite introdukcijom predatorskih nematoda i grinja. Lisne uši kao i resičari (Thrips i Frankliniella), značajni su štetnici koji se hrane biljnim sokovima na svim nadzemnim dijelovima biljaka posebice mlađim. Uzrokuju deformacije, žućenje i pjegavost listova, a efikasna kontrola uključuje postavljanje plavih ljepljivih ploča i tretiranje kemijskim sredstvima.
Primjena, mjere njege i održavanje
Na mediteranskom području svi kultivari perzijske ciklame mogu se saditi na otvorenom kao sezonska vrsta za cvjetne gredice tijekom jesensko-zimskog razdoblja ili u vrtovima kao trajnica za sjenu. U kontinentalnom podneblju ova će vrsta prezimiti u sjenovitim i zaštićenim uvijetima nekoliko godina samo ako izaberemo otpornije kultivare što su najčešće oni sitnocvjetni i srebrnolisni.
Perzijska ciklama se ipak tradicionalno uzgaja najviše kao cvatuća lončanica za sadnju žardinjera i primjenu u interijerima tijekom jesensko-zimskog razdoblja. Idealna je vrsta za primjenu u hladnim, svjetlim, ali od izravnog sunca zaštićenim prostorima veranda i stubišta. Ciklame se mogu koristiti i u interijerima sobne temperature i slabijeg osvjetljenja, npr. mini ciklame kao akcent na stolovima, ali će u tom slučaju cvasti i dva tjedna kraće u odnosu na one u hladnijem prostoru ili na prozorskoj dasci.
Korisno je znati!
Od mjera njege ciklama u interijeru važno je redovito zalijevanje i održavanje supstrata vlažnim, a višak vode se mora nakon zalijevanja izliti iz ukrasne posude ili podloška. U vrijeme rasta i cvatnje ciklame je potrebno prihranjivati svakih 14 dana.
Ako su listovi manji, a biljka ne cvate, potrebno ju je prihraniti. Kad se listovi objese i počnu sušiti, biljka pokazuje da ju je potrebno zaliti, a kad počnu žutjeti previsoke su temperature u uzgojnom prostoru i potrebno ju je premjestiti na hladnije. Kod pretjeranog zalijevanja može doći do truljenja gomolja. Nakon cvatnje treba postupno smanjivati zalijevanje, i od sredine proljeća održavati supstrat samo lagano vlažnim kako bi osigurali mirovanje gomolja.
Posudu s gomoljem tijekom mirovanja treba pohraniti na tamno i suho mjesto do sredine ljeta. Tada je idealno vrijeme da se biljka presadi i počne s obilnijim zalijevanjem na svjetlom mjestu.
Tekst i foto: Mihael Kušen, mag. ing. agr.
Izvor: Gospodarski kalendar
