Koja je kultura isplativija – soja ili šećerna repa?

148

""

Kao najprofitabilnije ratarske kulture najčešće se izdvajaju soja i šećerna repa, koje se na prvom mjestu po isplativosti proizvodnje izmjenjuju ovisno o godini (klimatske prilike) i tržištu (cijenama).

Šećerna repa

Šećerna repa se uzgaja zbog korijena koji služi u proizvodnji šećera, pri čemu nastaju i sporedni proizvodi: melasa, repini rezanci i saturacijski mulj. Proizvodnja šećerne repe značajna je zbog mogućnosti prerade, ali i sporednih proizvoda koji su vrijedne komponente u hranidbi stoke. Široki asortiman prerađenih proizvoda pruža mogućnosti stvaranja dodane vrijednosti, ne samo za glavni proizvod – šećer, već i za sporedne proizvode (list i glava šećerne repe, repini rezanci, melasa i saturacijski mulj).U EU-28 je registrirana 61 šećerana (5 u Hrvatskoj), ali broj prerađivača šećerne repe tijekom godina se smanjivao i od 189 u 2005. godini ostalo ih je 109, pa iako se šećerna repa uzgaja i prerađuje u 19 zemalja članica, čak 70% proizvodnje je koncentrirano u 4 zemlje (Francuska, Njemačka, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo). Broj poljoprivrednika proizvođača šećerne repe se smanjio u EU-28 za 11% (sa 158.245 u 2010/2011 na 141.178 u 2014/2015) dok je u Republici Hrvatskoj taj pad 37% (sa 1.363 na 867).

U prikazanoj kalkulaciji prihod od proizvodnje šećerne repe temelji se na otkupnoj cijeni iz 2016. koju je Tvornica Šećera Viro Virovitica dogovorila sa svojim kooperantima (270 kn/toni) na bazi digestije od 16%, a koja uključuje besplatni  utovar i prijevoz repe do šećerane. Ovdje treba napomenuti kako je prinos ostvaren 2016. (76,9 tona/ha) bio najviši u promatranom petogodišnjem razdoblju (2012. je bio 39,1 t/ha), pa je i to djelovalo na prilično visok prihod. Osim cijene, prihod čini i poticaj. Hrvatska je, pored Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske dobila mogućnost dodatnih potpora iz EU  (više od 6,5 milijuna eura godišnje za proizvodnju šećerne repe na ukupno 23.000 hektara) u razdoblju od 2015. do 2020. godine zbog niže proizvodnje i nepovoljnijeg položaja domaćih proizvođača u odnosu na europske. Ovaj se iznos dijeli na ukupan broj hektara, a kako smo 2015. imali manje zasijanih površina (14.000 ha), to znači da svakom proizvođaču uz osnovni (2.150 kn/ha) ide i dodatni poticaj od EU, što je ukupno oko 5.700 kuna poticaja.

Šećerna repa je kapitalno intenzivna ratarska kultura, pa proizvođači koji planiraju njezinu proizvodnju trebaju biti svjesni troškova i mogućih rizika koji proizlaze iz njezinih tehnoloških specifičnosti. Prikazana kalkulacija je vrlo povoljna i optimistična, ali značajnija promjena prinosa (smanjenje sa 76,9 na 36,1) može djelovati na pad prihoda za čak 61%. Odluku o sjetvi šećerne repe proizvođači bi trebali donijeti 1,5-2 godine prije same sjetve zbog izbora prikladne predkulture. Najbolje predkulture za šećernu repu su pšenica, ječam, zob i soja, odnosno kulture koje rano napuštaju tlo kako bi se ono moglo dobro tehnološki pripremiti za sjetvu šećerne repe. 

 

Tablica 1: Proizvodne površine i prinosi soje i šećerne repe u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2012.-2016…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.

Tablica 2: Kalkulacija proizvodnje šećerne repe na 1 ha površine…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.

Soja

Vodeći svjetski proizvođači soje su SAD (118 milijuna tona) i Brazil (102 milijuna tona), a cijena soje u SAD-u je početkom ove godine bila 407 $/toni, što predstavlja rast od 11,3%.

U EU je proizvodnja povećana za 5%, a domaća poljoprivredna proizvodnja soje u procesu je prilagođavanja agrarnoj politici Europske unije. Soja uspijeva u svim proizvodnim područjima povoljnim za uzgoj kukuruza, a većom zastupljenošću soje u strukturi domaće poljoprivredne proizvodnje može se djelovati na intenzivniji razvoj ostalih industrijskih grana (proizvodnja jestivog ulja i vegetarijanskih proizvoda), posebno stočarske proizvodnje, jer soja ima veliki značaj u hranidbi domaćih životinja. Sojina sačma (nakon izdvajanja ulja) i sojino brašno su vrlo kvalitetna komponenta stočne hrane (sojina sačma sadrži 44-48%, a brašno 38-52% proteina). Zelena masa soje predstavlja kvalitetnu voluminoznu stočnu hranu (prinos zelene mase soje se kreće od 30 do 50 t/ha, što osigurava 1000-1500 kg proteina i 800-1000 kg mineralnih tvari). Po hranjivoj vrijednosti sojino zrno je nezamjenjivo u intenzivnoj hranidbi stoke, međutim mora se prethodno doraditi – moraju se odstraniti štetni sastojci iz zrna kao što su tripsin inhibitor, ureaza, hipooksidaza i drugi, koji kod životinja dovode do poremećaja metabolizma.
Tržišna potražnja za sojom nije upitna ni na domaćem tržištu, ni na tržištu Europske unije, a prednost soje proizvedene u Hrvatskoj je što nije genetski modificirana (GMO soja ima sjeme genetički modificirano da bude otporno na herbicid Roundup, što omogućuje više tretiranja pesticidom kako bi se uništili korovi, bez štetnog djelovanja na usjev soje).

U prikazanoj kalkulaciji, prihod od proizvodnje soje temelji se na otkupnoj cijeni iz 2016. (2,34 kn/kg prema DZS) i prinosu ostvarenom 2016. (3,1 tona/ha), koji je bio najviši u promatranom petogodišnjem razdoblju (2012. je bio 1,8 t/ha). Prilikom planiranja proizvodnje dobro je znati kako su najbolji predusjevi soji strne žitarice, kukuruz, šećerna repa i krumpir.
Prikazane kalkulacije su trenutno važeće i odnose se na podatke iz 2016. godine, pa bi za realne pokazatelje trebalo računati sa vlastitim podacima. Teško je odgovoriti na pitanje – koja je proizvodnja isplativija, ali najbolje će to pokazati sljedeća tablica koja prikazuje variranje prihoda i doprinosa pokriću po 1 ha površine, pri čemu je prihod bez uračunatih poticaja, a trošak proizvodnje zadržan je kao stalna komponenta jer se željela pokazati varijabilnost samo pod djelovanjem cijene i prinosa.

Tablica 3: Prikaz varijabilnosti prihoda i doprinosa pokriću za proizvodnju soje i šećerne repe…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.

Tablica 3: Kalkulacija proizvodnje soje na 1 ha površine…TABLICU MOŽETE PRONAĆI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/17.

Prema prikazanoj simulaciji, bez poticaja su obje proizvodnje negativne u slučaju najnižih cijena i prinosa zabilježenih u posljednjih pet godina (prema podacima DZS). Ipak, treba napomenuti kako je kod šećerne repe to variranje izraženije i u slučaju ekstremno niskih cijena i loših prinosa gubitak po ha je najveći, a u slučaju „dobrih godina“ i visokih cijena proizvodnja je isplativija od proizvodnje soje.  

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakBronhi kolač
Sljedeći članakInspekcija vratila u Egipat neispravnu pošiljku od gotovo 25 tona krumpira
Avatar
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.