Lupina je jedna od zapostavljenih mahunarki kod nas. Kada se govori o lupini, obično se misli na tri vrste: bijelu, žutu i uskolisnu lupinu. Koristi se za proizvodnju sjemena bogatog bjelančevinama. Zbog velike zelene mase, osobito bijela lupina, pogodna je i za zelenu gnojidbu.
Gospodarska važnost i korištenje
Lupine se koriste u prehrani ljudi više tisuća godina, ali nikad nisu dosegle važnost soje i nekih drugih mahunarki. Problem su predstavljali gorki alkaloidi u sjemenu lupina. Međutim, današnje sorte lupina, tzv. slatke lupine, imaju nizak sadržaj alkaloida. Tako se mogu koristiti i u prehrani ljudi i za hranidbu stoke.
Sjeme lupine sadrži 32 – 53 % bjelančevina, a osim zbog sjemena, lupine se uzgajaju i radi vrlo kvalitetne zelene mase. Ona se može i silirati u fazi nalivenih mahuna prve etaže kad je lišće još zeleno, a probavljivost visoka. Za siliranje je osobito pogodna žuta lupina čija nadzemna masa ostaje zelena do same zriobe i ima dobru probavljivost te je stoka rado jede.
Lupina je kultura koja može proširiti plodored i povoljno utjecati na plodnost tla. Dobro razvijen korijenov sustav s vrlo velikom upojnom moći drenira tlo, usvaja teže topiva hraniva te tako popravlja fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Na korijenu se nalaze kvržice s bakterijama koje vežu dušik pa lupina većinu svojih potreba za dušikom može zadovoljiti iz simbioznog odnosa s bakterijama. S obzirom da lupina nije raširena na našim oranicama, još nema bolesti niti štetnika. Zbog svojih svojstava može se uzgajati na površinama koje ne odgovaraju za uzgoj drugih mahunarki. Naime, lupina se može uzgajati na kiselim, pjeskovitim, teškim tlima manje plodnosti.
Na takvim površinama proizvodnja lupina može imati veliku agronomsku i ekonomsku prednost s obzirom da ima male potrebe za mineralnim dušikom. Nakon lupine u tlu ostaje veća količina dušika koja se oslobađa razgradnjom korijena, kvržica i nadzemne mase. Ona ovisno o temperaturi i vlazi, postaje pristupačna narednim kulturama u plodoredu.
Smatra se da lupina može obogatiti tlo s 200, pa čak i 300 kg/ha dušika. Plodnost tala može se povećati i zaoravanjem zelene mase lupina. Sjetvom lupine za zelenu gnojidbu, osim pozitivnog učinka na plodnost tla, postiže se i zaštitna uloga, odnosno tlo ne ostaje prazno do sljedeće glavne kulture, a sprječava se i gubitak vode i ispiranje hraniva. Problem u proizvodnji lupine je mali koeficijent umnažanja i nizak prinos sjemena.
Međutim, novim sortama lupine ovaj problem se nastoji prevladati i učiniti lupinu poželjnom kulturom.
Ekološki uvjeti
Lupina je osjetljiva na visoke temperature i nedostatak vode u fazi cvatnje, formiranja mahuna i nalijevanja sjemena kad suša može uzrokovati značajno smanjenje prinosa. Ako se lupina posije na vrijeme, dobro razvijen korijenov sustav može biljku opskrbljivati vodom iz dubljih slojeva tla pa se mogu umanjiti posljedice suše. Nisu poželjne veće količine oborina tijekom zriobe jer izazivaju bujan vegetativan rast te je zrioba usporena i neujednačena.
Lupine se mogu uzgajati na različitim tipovima tala, a tolerantnije su na kiselost tla u usporedbi s ostalim mahunarkama. Najbolji predusjevi za lupinu su okopavine i strne žitarice. Obrada tla je ista kao i za ostale jare kulture (npr. soju). Iako lupine dio svojih potreba za dušikom podmiruju iz simbioznog odnosa s kvržičnim bakterijama, potrebna je i gnojidba mineralnim gnojivima. Količina hraniva ovisi o predusjevu, sorti, plodnosti tla. Lupine za proizvodnju sjemena gnoje se s 30 – 40 kg/ha N, 80 – 90 kg/ha P2O5 i 90 – 100 kg/ha K2O. Za proizvodnju zelene mase treba gnojiti sa 60 – 80 kg/ha N.
Lupine za sjeme siju se širokoredno na međuredni razmak od 45 ili 50 cm ili 24 – 30 cm. Za proizvodnju zelene krme i zelenu gnojidbu siju se na razmak redova od 15 cm. Bijela lupina se sije u sklopu od 50 do 65 biljaka/m2 (160-240 kg/ha), a žuta i plava 80 do 90 biljaka/m2 (120-160 kg/ha). Prije sjetve lupina potrebno je obaviti inokulaciju sjemena cjepivom koje sadrži bakterije Bradyrhizobium lupini. Na taj način se osigurava formiranje većeg broja kvržica s bakterijama koje će vezati dušik iz zraka te smanjiti potrebu za primjenom mineralnog dušika. Rokovi sjetve lupina povezani s njihovim zahtjevima prema temperaturama. Uskolisna lupina se sije od polovice ožujka do početka travnja, početak travnja je optimalan rok za sjetvu žute lupine, a do sredine travnja treba posijati bijelu lupinu.
Uskolisna lupina ima i najkraću vegetaciju. U Republici Hrvatskoj nema registriranih herbicida za suzbijanje korova u lupini. Ako se lupina sije širokoredno, suzbijanje korova može se obaviti kultivacijom tijekom vegetacije. U gušćem sklopu lupina će brže zatvoriti redove te će se korovi slabije razvijati. Žetva lupine se obavlja adaptiranim žitnim kombajnom.
Izvor: Gospodarski kalendar
