Poljoprivrednici, korisnici Mjere 10.1.7. Održavanje ekstenzivnih voćnjaka (EV), između ostalih obveza, imaju i obvezu postavljanja minimalno jedne nastambe za solitarne pčele za svaki hektar. S obzirom na visinu potpore od 450 EUR/ha za održavanje ekstenzivnog voćnjaka vrijedno je potruditi se i zadovoljiti sve navedene obveze.

Kako o nastambama za solitarne pčele u Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS Mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu (NN 21/2019.) nisu naznačeni detalji što, kako i kad činiti, namjera je to podrobnije objasniti. U prirodi postoji više vrsta divljih pčela, samo u Europi je poznato više od 500 vrsta. Divljesolitarne pčele ne žive u košnicama, ne roje se, nemaju maticu, niti radilice, ne proizvode med, međutim one imaju svoju ulogu u oprašivanju i očuvanju biološke raznolikosti. Spomenut ćemo dvije vrste od velikog značaja za oprašivanje voćnih vrsta u nas: Osmia cornuta i Osmia bicornis. One sve rade same. Stoga imaju više naziva: samotarke, samice, solitarne ili pčele zidarice jer svoja gnijezda pregrađuju i zatvaraju blatom. Zovu ih i „pčelama voćnjaka“ jer se pojavljuju rano u proljeće, kad se mogu vidjeti na rascvjetanim voćkama. Brojnost ovih pčela u prirodi ovisi i o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda. Solitarne pčele iz roda Osmia zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama barske trstike Phragmites australis kojom su se nekada pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorima drvenih te zidovima neožbukanih kuća. Primjena novih građevinskih materijala ugrožava opstanak ovih korisnih vrsta. Odrasle jedinke solitarne pčele pojavljuju se u proljeće, najčešće s pojavom prvih cvjetova šafrana, tratinčice i drugih cvjetnih vrsta. U prirodi je izlijetanje odraslih jedinki postupno. Aktivne su tijekom cvatnje voćaka. Prvo se pojave mužjaci, a potom i ženke koje aktivno lete pri temperaturi od 8-10 °C. Poznato je da pri tim temperaturama medonosna pčela ne leti. Mužjak solitarne pčele je sitniji u odnosu na ženku, duljine 7-10 mm, dok ženka postiže duljinu 8-16 mm. On ima dulja ticala od ženke, glava i grudni dio su crni, dok je trbušni dio smeđežut. Tijelo ovih pčela prekriveno je gustim dlakama, pogotovu s trbušne strane. Za razliku od medonosne pčele solitarne pčele iz roda Osmia pare se na tlu. Pomoću dlaka solitarna pčela sakuplja pelud po cijelom tijelu i prenosi ga s cvijeta na cvijet, a potom i u gnijezdo gdje sprema hranu za svoje potomstvo. To se događa u razdoblju od ožujka do konca svibnja. Tijekom 10-12 tjedana života, ženke ostave potomstvo i uginu. Nakon sparivanja, ženka solitarne pčele u potrazi je za pogodnim staništem za zasnivanje gnijezda. Ona ga najprije očisti, a zatim u isti donosi pelud i nektar te na to položi jaje. Na određenom razmaku tunel pregradi blatom, te nastavi kompletirati sljedeće ćelije redoslijedom: pelud, nektar, jaje, pregrada od blata… U pogodnom tunelu solitarna pčela izgradi najčešće 6-8 ćelija, a može ih izgraditi i do 15, što ovisi o duljini tunela. Na samom ulazu u tunel ostavi 1,5-2 cm slobodnog prostora za ulijetanje i izlijetanje i na koncu otvor zatvori debelim čepom od blata. Iz jaja se u ovisnosti o temperaturi za nekoliko dana izlegne ličinka. Ona se postupno hrani i deblja. Kad potroši hranu, ličinka se kukulji, a potom izgrađuje svileni kokon. Koncem kolovoza ili tijekom rujna u kokonu se preobrazi u odraslu pčelu koja ovisno o temperaturi tijekom zimskog razdoblja izlijeće van tek u proljeće naredne godine, najčešće početkom ožujka.

Čovjek je narušio biološku ravnotežu, uništio biološku raznolikost, onečistio okoliš (industrija, sredstva za zaštitu bilja i dr.) te je utjecao na smanjenje broja ovih korisnih pčela u prirodi. Sve manji broj drvenih kuća i krovova pokrivenih trstikom, gdje su solitarne pčele iz roda Osmia nalazile svoje stanište te primjena novih građevinskih materijala uz prethodno spomenuto ugrožavaju opstanak ovih vrsta.

Zašto je važno očuvati solitarne pčele?

Postoji više razloga zašto trebamo čuvati solitarne pčele. Prije svega učinkovitost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele Osmia bicornis može se usporediti s učinkovitošću 120 sakupljačica medonosne pčele. Za oprašivanje 1 ha komercijalnog nasada jabuke potrebno je 500 ženki i 300 mužjaka solitarne pčele i/ili pak 3 košnice medonosnih pčela s ukupno 60.000 radilica. One uspješno oprašuju sve ranocvatuće voćne vrste kao i ostale vrste: kruška, marelica, bajam, trešnja, višnja, aronija, sibirska borovnica, jagoda. Za oprašivanje cvijeta kruške od osobite je važnosti vrsta Osmia cornuta. Upitat ćete se zašto? Cvijet kruške luči miris po kiselini (amin), koji medonosna pčela ne voli, stoga se one moraju podvrgnuti dresuri. Solitarne pčele ne biraju voćnu vrstu, bitno je da je voćka blizu, a lete i pri nižim dnevnim temperaturama te su pogodnije za oprašivanje nasada kruške. Optimalna temperatura tijekom cvatnje kruške je 18-23 °C. No, u prirodi se to rijetko događa jer kruška cvate rano u proljeće kad su česte izmjene srednjih dnevnih temperatura praćene oborinama, a razdoblje cvatnje kruške kraći u usporedbi s drugim voćnim vrstama. Uspješna oplodnja kruške postiže se u prva 72 sata nakon otvaranja prvog cvijeta u nasadu. To znači da prvi dan nakon otvaranja cvijeta kruške peludno zrno mora biti donijeto na njušku tučka, jer peludnom je zrnu nakon klijanja u mjehurastu cjevčicu pri idealnim uvjetima (sunčan dan, temperatura 18-23 °C, bez oborina) potrebno min. 2 dana da prodre do jajne stanice, kako bi se dogodila oplodnja. Medonosna pčela, iako prisutna u voćnjaku, pri takvim vremenskim uvjetima ne daje zadovoljavajuće rezultate u oprašivanju. Ona aktivno leti pri temperaturi 12-15 °C uz uvjet da nema kiše. Tijekom dana ona leti u prirodu od 11 do 18 sati i može posjetiti do 2000 cvjetova na dan. Solitarne pčele su aktivne već pri temperaturi od 8 °C. Lete od ranog jutra, od 6 do 19 sati i pri tome posjete do 5600 cvjetova na dan.

Ne smije se zaboraviti da solitarna pčela, leti uokrug 200-250 m od svog gnijezda, kućice. Stoga je za uspješno oprašivanje voćnjaka raspored nastambi od velikog značaja. Nastambe za solitarne pčele treba postaviti prema cik-cak rasporedu na svakih 100- 150 m.

Kad postaviti nastambe?

Nastambe za solitarne pčele postavljamo u voćnjak, ili kraj njega, tijekom veljače, najkasnije 10 dana prije cvatnje voćaka. Solitarne pčele iz roda Osmia aktivno lete od ožujka do konca svibnja. Globalno zatopljenje djeluje i na njih te je najranija pojava njihova izlijetanja zabilježena tijekom veljače, iako uobičajeno izlijeću početkom ožujka.

Gdje postaviti nastambe?

Veće nastambe za solitarne pčele treba postaviti u neposrednoj blizini voćnjaka, a manje nastambe integrirati u voćnjak prema cik-cak rasporedu na visini 1-1,5 m. Potrebno ih je zaštititi od vjetra, kiše i jakog sunčeva zračenja. Nastambe mogu biti različitog oblika (kvadratnog, pravokutnog, okruglog) što ovisi o vještini i umješnosti onoga tko ih izrađuje. Ako se koristi barska trstika, treba voditi računa da je optimalan promjer otvora za zasnivanje gnijezda 6-12 mm, a duljina tuljca 12-15 cm. Trstiku treba rezati tako da je kraj zatvoren koljencem, ili pak tako da se koljence nalazi u sredini, a da lijevo i desno budu otvori za ulaz pčela. U tom slučaju duljina trstike je 25-30 cm. Trstiku treba postaviti u nastambe ili je pak svezati u snopiće. Treba ju rezati brusom za inox debljine 1 mm kako ne bi pucala. Pri izradi nastambi treba voditi računa da dubina nastambe bude 2-3 cm dulja od duljine tuljca. Na prednji dio nastambe, poželjno je staviti vrata s otvorom ili mrežu od žice kako bi solitarne pčele bile zaštićene od napada ptica. Ako se za izradu nastambi koriste drveni i siporeks blokovi, tunele treba načiniti svrdlima za grede duljine 12 cm i promjera 6-12 mm.

Solitarne pčele se rado nastanjuju u nastambama od prirodnih materijala, primjerice u barskoj trstici. S obzirom da ne sudjeluju u njezi svoga potomstva, one ga moraju ostaviti na sigurnom i zaštićenom mjestu. Ženka nikad neće odložiti jaja na mjesta gdje je propuh, napuknuto drvo ili pak ispucala trstika. Osim barske trstike za izradu nastambi koriste se i izbušeni drveni i siporeks blokovi, cigla, crijep ili pak kupljene nastambe.

Sredstva za zaštitu bilja i pčele

Kod medonosnih pčela pri neprimjerenoj uporabi sredstava za zaštitu bilja najčešće stradaju pčele letačice. Moguće je da se one vrate u košnicu i pri tome unesu onečišćenu hranu u leglo koje nakon toga u potpunosti propadne. Pri istoj primjeni kod solitarnih pčela mogu stradati samo pojedinačne ženke. One koje su izletjele i sakupljale hranu za svoje potomstvo. Ženke koje još nisu izašle iz kokona ostaju zdrave i nastavljaju s radom na oprašivanju. Solitarne pčele nisu u kompeticiji s medonosnim pčelama ili pak bumbarima. Dapače, njihovim zajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u našim voćnjacima. No, ne smijemo zaboraviti da je oprašivanje samo jedan u nizu čimbenika koji utječu na urod voćaka. Nastambe za solitarne pčele poželjno je postaviti u vrtu, voćnjaku i kad to nije obvezatna mjera. Solitarne pčele će vas nagraditi obiljem plodova i zadovoljstvom doprinosu očuvanja bioraznolikosti. Poput važnosti očuvanja ekstenzivnih voćnjaka radi zadržavanja karakterističnog krajobraza, održavanja visoke razine bioraznolikosti i doprinosa smanjenju emisije ugljikovog dioksida u atmosferu, tako je važno i očuvanje oprašivača, bumbara, medonosnih i solitarnih pčela, za oprašivanje kultiviranog i samoniklog bilja. Svi oni zajedničkim radom doprinose oplodnji voćnih i drugih vrsta.

Solitarne pčele su miroljubive, imaju žalac, ali ne ubadaju. Njihov žalac jest modificirana leglica s glatkim stijenkama. Pri eventualnom ubodu solitarna pčela ne ugiba već žalac izvuče van te u nje nisu zabilježeni slučajevi alergijske reakcije. Za razliku od solitarne pčele, medonosna pčela ima nazubljeni žalac, koji nakon uboda ostaje u koži čovjeka. Pčela ga ne može izvući van, on se otkine a pčela ugiba. Ubod medonosne pčele je otrovan i opasan za ljude koji su na njega alergični.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje