Prilog broja: Pripravci od ljekovitog i začinskog bilja

97

Začinskim biljem i začinima mijenja se miris, okus i izgled jela. Začini izazivaju tek, pospješuju izlučivanje probavnih sokova i utječu na izmjenu tvari i veću iskoristivost hrane. Koriste se svježi, zeleni i aromatični listovi biljaka, ali i u sušenom obliku. U ljekovito bilje ubrajamo one biljne vrste čiji jedan dio ili više dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može iskoristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko farmaceutske sinteze.

Za što se koriste pripravci od ljekovitog i začinskog bilja?

U svim vremenima i različitim kulturama širom svijeta ljudi su koristili biljke kao ljekovito sredstvo. Farmaceutska industrija koristi ih kao sirovine za izoliranje čistih prirodnih tvari. One osim toga predstavljaju djelotvorne farmaceutske proizvode ili se upotrebljavaju kao ishodišne tvari za djelomične sinteze ljekovitih tvari. Biljne ljekarničke droge koriste se kao fitofarmaci. One se, osim toga, nalaze u mješavinama koje su pacijentima dostupne u obliku čajeva, tinktura, ekstrakata i naravno od njih sačinjenih gotovih ljekovitih pripravaka (dražeja, kapi, pomasti).

U ovom prilogu bit će navedene i neke definicije, kao i istraživanja raznih autora i znanstvenika, čija imena nećemo posebno isticati. Jedna od definicija fitofarmaka nalazi se u službenom tekstu ESCOP-a (European Scientific Cooperative of Phytoperapy) od rujna 1990.: „Biljni lijekovi su medicinski proizvodi koji sadrže aktivne sastojke samo biljaka, dijelova biljaka ili biljnog materijala (sokova, smola, masnih ulja, eteričnih ulja i ostalih tvari biljnog podrijetla), ili njihove mješavine, bilo svježe ili prerađene.“

Značenje riječi fitoterapija odnosi se na sprječavanje bolesti i pomoć pri liječenju s pomoću biljaka i njihovih pripravaka. Takvi biljni pripravci zbog osobite kombinacije aktivnih i pratećih tvari imaju široko terapijsko djelovanje i u usporedbi sa sintetskim lijekovima obično manje neželjenih posljedica. Fitoterapija nije alternativa današnjoj prirodoslovno usmjerenoj medicini, nego njezin dio koji ispunjava prazninu i nudi dodatne mogućnosti pri liječenju i sprečavanju akutnih i kroničnih bolesti.

Aktivne komponente u začinima i u ljekovitom bilju

Alkaloidi – najpoznatiji su: morfin, nikotin, kinin, kofein, strihnin, atropin i dr. Nalaze se u različitim dijelovima biljke: listovima, kori, plodovima, korijenu i sjemenu. Djeluju na brojne procese u organizmu na živčani sustav, srce i krvotok, dišne, probavne i mokraćne organe. Protiv reumatskih bolova i uloga također stimuliraju imunološki sustav. Količina alkaloida se mora točno odrediti jer mogu biti vrlo toksični.
Glikozidi su vrlo rašireni u biljnom svijetu. Biljne ljepljive sluzi su mješavine polisaharida koje s vodom daju koloidne, neljepljive suspenzije. Upijaju nekoliko puta više vode od vlastite mase, zbog čega se upotrebljavaju kao mehanički laksativi. Nalaze se u sljezovu korijenu, lanenom sjemenu i uskolisnom trputcu.
Inulin je posebna vrsta škroba. Najrasprostranjeniji je u porodici glavočika jezičnjača. Pri razgradnji inulina enzimom inulazom nastaje fruktoza. Inulin s jodom nema modru reakciju kao škrob. Biljke koje sadrže mnogo inulina katkada se koriste kao nadomjestak za kavu (cikorija). Biljne droge koje sadrže velike količine inulina prikladne su za primjenu kod šećerne bolesti (maslačak, vodopija).
Gorke tvari poboljšavaju izlučivanje želučanih sokova i time probavne procese. Nalaze se u kadulji, gorkoj kičici i pelinu.
Eterična ulja su smjese hlapivih, biološki aktivnih spojeva dobivenih iz biljnog materijala destilacijom. Najčešće se nalaze u epidermi stanica latica (ruža i jasmin), u žljezdastim dlačicama (paprena metvica i lavanda), u staničju parenhima (lovor). Eterična ulja se upotrebljavaju za pripravljanje mirisa, aroma, pića i začina.
Saponini su tvari koje tvore pjenu, mogu povezivati više faza kao primjerice emulgatori ili sredstva za disperziju (krute tvari pretvaraju u tekuće). Mogu otapati sluz, potiču probavu i djeluju antibiotski. Sadrže ga korijen jaglaca, korijen sladića, divlji kesten i listovi bršljana. Flavonoidi imaju svojstva slična estrogenu, djeluju protuupalno ili su vrlo djelatni antioksidansi. U prehrambenoj industriji služe kao antioksidativna sredstva za konzerviranje mesa i sokova. Djelovanje: vazodilatacija, poboljšan rad srca, ublažavaju grčeve, štite jetra i žuč (smilje), ima ih u sikavici, glogu, običnoj zlatnici, nevenu i dr.
Trjeslovine (tanini) imaju svojstva stezanja, djeluju kao antibiotici i sprječavaju upale. Sadrže ih hrast ili borovnica, čajevac.

""

Češnjak (Allium sativum)

Miris i okus češnjaka potječe od alicina. Od ljekovitih tvari prisutna su eterična ulja, minerali (natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor, željezo, sumpor), aminokiseline, enzimi i vitamini. Češnjak, ima značajnu ulogu u obrani ljudskog organizma od različitih bolesti i to zahvaljujući visokom sadržaju antioksidacijskih tvari. Nakon upotrebe češnjaka preko kože i dišnih organa izlučuje se alilsulfid, koji je neugodnog mirisa.

Grah (Phaseolus vulgaris)

Mahunarke sadrže velike količine aminokiseline lizina koji nedostaje žitaricama, a siromašne su aminokiselinama metioninom, triptofanom i cisteinom, kojima žitarice obiluju. Energetski sadržaj 100 g sirovog graha iznosi 333 kcal / 1393 kJ. Od toga je 60% ugljikohidrata, 23,6% proteina i 0,8% masti. Od minerala dobar je izvor bakra, željeza, fosfora , mangana, magnezija, kalcija i cinka. Od vitamina izvrstan je izvor folne kiseline, tiamina, piridoksina, a dobar je izvor i vitamina K, riboflavina, pantotenske kiseline i niacina. Sadržaj vlakana iznosi 25 g, šećera 2,2 g i fitosterola 127 mg. Grah ne sadrži gluten pa ga mogu koristiti oboljeli od glutenske enteropatije (celijakije). Grah sadrži prirodni izvor levodope (koja se na kraju pretvara u dopamin) u mozgu te na taj način utječe na smanjenje tremora i ukočenosti pokreta kod neuromuskularnih bolesti kao i kod Parkinsonove bolesti.

Peršin (Petroselinum crispum Mill.)

Peršin je dvogodišnja kultura koja u prvoj godini stvara vegetativne organe (korijen i lišće), a u drugoj poslije čuvanja preko zime iz posađenog korijena razvija se cvjetna stabljika, cvijet, plod i sjeme. Uzgaja se dvije podvrste: Petroselinum crispum ssp. crispum – peršin listaš i Petroselinum crispum ssp. tuberosum – peršin korjenaš.

Paprika (Capsicum annuum var. Microcarpum)

Čili (Capiscum fruteseens)

Mladi luk (Allium sativum )

Rotkvica (Raphanus sativus)

Divlji luk (Allium ursinum L.)

Bijeli šampinjon (Agaricus bisporus)

Batat (Ipomoea batatas L.)

Bamija (Hibiscus esculentus)

Tikva (Cucurbita pepo L. var. Oleifera)

Rajčica (Lycopersicon esculentum)

Kukuruz šećerac Zea mays ssp. saccharata

Kineska rabarbara (Rheum officinale)

Dragoljub (Tropaeolum majus)

Neven (Calendula officinalis)

Jaglac (Primula veris L.)

Divlja ili pasja ruža (Rosa canina L.)

Ljekoviti pripravci od samoniklog bilja

Samoniklo ljekovito bilje obuhvaća različite biljne vrste koje bez čovjekovog utjecaja rastu u prirodi, a sadrže biološki aktivne tvari ljekovitog djelovanja. Upotreba ljekovitog bilja poznata je od davnina, a stečena znanja se već stoljećima prenose usmenom i pismenom predajom. Iskustva o ljekovitosti pojedinih biljaka stara su gotovo kao i čovječanstvo.

Izrađivanje ljekovitih pripravaka

Cijeli prilog možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 18/2018

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakViše od 26 milijuna kuna za uspostavu proizvođačkih grupa i organizacija
Sljedeći članakMarijanove šnite
Avatar
Rođena je u Osijeku, gdje je završila srednju tehničku školu 1971. i Poljoprivredni fakultet 1976. Doktorsku disertaciju pod naslovom: “Botrytis cinerea Pers: Fr. parazit povrća u staklenicima”, obranila je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 1993. godine. Članica je brojnih društava, radila na nizu projekata, a do sada je objavila 126 znanstvena i stručna rada kao autor ili koautor u domaćim i stranim časopisima, od toga 20 rada u časopisu s impact faktorom. Rođena je 30.04.1952. godine u Osijeku. Srednju tehničku školu „Ruđer Bošković“, kemijski smjer završila je u Osijeku 1971. godine, a iste je godine upisala Poljoprivredni fakultet u Osijeku, ratarski smjer i diplomirala 1976. godine. Poslijediplomski studij Zaštite bilja je završila na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Doktorsku disertaciju iz znanstvenog područja biotehničke znanosti, znanstvenog polja agronomija, pod naslovom: “Botrytis cinerea Pers: Fr. parazit povrća u staklenicima”, obranila je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 1993. godine. U početku svoje znanstvene djelatnosti (1977.-1981.) intenzivno se bavila problemima uzgoja i njege šećerne repe, jer je u to vrijeme radila kao upravitelj-tehnolog u A.K. Jasinje Sl. Brod. Od 1982. do 2001. godine zaposlena je u Staklenicima u Magadenovcu gdje je niz godina radila kao rukovodioc, glavni tehnolog i savjetnik u proizvodnji povrća i cvijeća u staklenicima. U tom razdoblju uvela je niz novih tehnologija i metoda koje se temelje na priznatim znanstvenim metodama. Tijekom svoga dugogodišnjeg rada sudjelovala je na brojnim kongresima, simpozijima i radionicama u zemlji i svijetu. Zaposlena je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku od 2001. godine. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabrana je 2014. godine, a od 2017. je u mirovini. Član je Akademije poljoprivrednih znanosti Republike Hrvatske od 08. lipnja 2017. Član je Hrvatskog Agronomskog Društva (HAD), Membership iobc-wprs.org 2016., International Society of Food, Agriculture and Environment (ISFAE) te International Society of Horticultural Sciences (ISHS). Član je povjerenstva za izradu operativnog programa za razvoj proizvodnje povrća Republike Hrvatske 2004. godine. Član povjerenstva za ustroj preddiplomskog studija „Hortikultura“ i diplomskog studija „Povrćarstvo i cvjećarstvo“. Član je radnog tima provođenju projekta "Unaprjeđenje kvalitete i primjena Hrvatskog kvalifikacijskog okvira u preddiplomskim sveučilišnim studijima poljoprivrede". Projekt je prijavljen na Poziv za dostavu projektnih prijedloga "Unapređivanje kvalitete u visokom obrazovanju uz primjenu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira" u sklopu Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa "Razvoj ljudskih potencijala" 2007.-2017. Gostujući je profesor u Banja Luci, RS BiH na Poljoprivrednom fakultetu (2008. do 2016.), gostujući profesor u Mostaru, BiH, na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu (2010. -2013.), te gostujući profesor u Tuzli, BiH, Tehnološki fakultet Poljoprivredni smjer, Univerzitet u Tuzli (2015. -2016.). Voditelj je projekta pod nazivom „Primjena novih tehnologija u hidroponskom uzgoju paprike“; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja RH (trajanje 2008-2010. godina). Projekt pod nazivom „Jugoistočna europska razvojna mreža biljnih genetskih resursa“ – SEEDNet projekt – koordinator radne grupe Povrće; Švedska razvojna agencija i Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja RH (trajanje 2006-2010. godine). Voditelj je projekta „Proizvodnja autohtonog češnjaka u cilju samodostatnosti i povećanja izvoza“ - Ministarstvo poljoprivrede RH – 2012. -2014. VIP- projekt MPRH 2012-11-30. Suradnik je na projektu pod nazivom „Utjecaj kondicioniranja tla na hraniva i teške metale u sustavu tlo-biljka”; Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH 079-0790462-0450 (trajanje 2008.- 2014.). Suradnik je na projektu Agricultural Contribution towards Clean Environment and Healthy Food“ član projektnog tima na IPA projektu (AGRI-CONTO-CLEEN) – 2013.-2015. Voditelj projekta, urednik i jedan od autora priručnika partnera Poljoprivredni fakultet u Osijeku na projektu SWEET - (IPA IV Razvoj ljudskih potencijala SWEET – strenghtening woman's entrepreneurship 2013. – 2014.). Koautor studije – projekta Uzgoj i prerada ljekovitog i aromatičnog bilja u Istri, Pazin, 2015. Suradnja sa udrugom Dart iz Dubrovnika od 2010. godine- razmjena sjemena i sadnica a poglavito uvođenje Slavonskog ozimog češnjaka na to područje. Suradnica je na VIP projektu (2016-14-21) Regeneracija autohtone baranjske začinske paprike uz kreiranje tehnološkog pravilnika proizvodnje“ 2016.-2018. Koordinatorica je regionalnog djela radne grupe povrće Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Projekt 970 RH MIP Nacionalna banka biljnih gena (2014. – 2017.). Suradnica je na projektu Utjecaj dobre poljoprivredne prakse na zaštitu okoliša u pograničnom području IMPACT ENV I- Project Number: HR-RS182, Investigator on the project Interreg IPA Cross-border Cooperation Program Croatia - Serbia 2014-2020. Istraživač je na VIF 2017./2018. projektu Medicinskog fakulteta u Osijeku “Neurorehabilitacija – terapija biljkama“. Do sada je objavila 126 znanstvena i stručna rada kao autor ili koautor u domaćim i stranim časopisima, od toga 20 rada u časopisu s impact faktorom.