Bosiljak (Ocimum basilicum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae), kojoj pripadaju i brojni drugi aromatični začini poput origana, lavande, kadulje, timijana i majčine dušice. Podrijetlom je iz Indije, odakle se tijekom Srednjeg vijeka proširio diljem Europe i svijeta.
Danas se najviše upotrebljava u Italiji i Francuskoj, a prepoznat je i cijenjen u kulinarstvu, fitoterapiji i narodnoj medicini. U narodu je poznat pod raznim imenima: bosilje, murtela, marjanec, murtila, bazilika i bažolek. Bosiljak je biljka prepoznatljivog aromatičnog mirisa i okusa, s razgranatom stabljikom koja u povoljnim uvjetima može narasti do 80 cm visine. Ima ovalne, svijetlozelene listove s ušiljenim vrhovima i blago nazubljenim rubovima. Veličina listova raste prema donjim dijelovima stabljike. Cvjetovi su sitni, bijele boje i dvospolni, skupljeni na vrhu stabljike, gdje cvatu od lipnja do kolovoza. Plod bosiljka je vrlo sitan, jajastog oblika i tamnosmeđe boje. Korijen je razgranat, ali plitak – prodire do 40 cm u dubinu.
Agroekološki uvjeti
Bosiljak najbolje uspijeva u toplim i sunčanim područjima, zaštićenima od mraza i jakog vjetra. Optimalna temperatura za klijanje je između 18 i 20 °C, iako se može razvijati i na nešto nižim temperaturama (minimalno 12 °C). Budući da ima plitak korijenov sustav, zahtijeva redovitu vlagu, osobito u fazama klijanja, nicanja, izbijanja izdanaka i pupanja. Najbolje raste na toplim, humusnim i propusnim tlima s dobrim vodozračnim režimom, poput černozema i aluvijalnih tala.
Tehnologija uzgoja
S obzirom na to da je riječ o jednogodišnjoj biljci, bosiljak se lako uklapa u različite plodorede. Vraćanje na isto tlo preporučuje se nakon dvije do tri godine. Priprema tla obuhvaća duboko oranje u jesen (30 – 35 cm) i površinsku obradu u proljeće radi očuvanja vlage. Jesenska osnovna gnojidba podrazumijeva unošenje fosfora i kalija, dok se u proljeće dodaje dušik i prihranjuje se nakon prve košnje.Sjetva se obavlja krajem travnja ili početkom svibnja, kada prođe opasnost od mraza. Sjeme se sije u jamice, u razmaku od 20 do 25 cm, a međuredni razmak treba biti 50 cm. Dubina sjetve je između 0,5 i 1 cm. Klijanje traje od 7 do 14 dana, a masa tisuću sjemenki iznosi 1,2 do 1,8 grama. Tijekom vegetacije očekuju se dva otkosa – prvi početkom srpnja, a drugi krajem rujna – s ukupnim prinosom od 6 do 8 tona svježe biljne mase po hektaru.
Bosiljak je iznimno aromatična biljka koja se koristi svježa i sušena, iako sušenjem gubi dio svoje arome. U kulinarstvu se koristi za začinjavanje jela, osobito mediteranskih, te za pripremu umaka, juha i salata. Njegova eterična ulja imaju antiseptička, protuupalna i umirujuća svojstva. Djeluje blagotvorno na probavni i dišni sustav te se često koristi u obliku čaja ili za inhalaciju. Ulje bosiljka koristi se i u prirodnoj kozmetici, a zbog intenzivne arome biljka se rado uzgaja i kao prirodni repelent protiv insekata.
Sorte bosiljka
Na svijetu postoji mnoštvo sorti bosiljka koje se razlikuju po veličini, boji i obliku listova, kao i po aromi. Uobičajene su vrste sa srednje velikim listovima, dok grmolike sorte poput Piccolo ili Ocimum minimum imaju sitnije listove, a sorte poput Genovese ili Foglia di lattuga posjeduju listove veličine dlana. Osim zelenih sorti, postoje i sorte s tamnocrvenim listovima poput Red rubina i Osmin purple.Arome bosiljka također su raznolike – uz uobičajeno slatke, postoje varijante s okusom cimeta, limuna ili anisa. Najpoznatije i najčešće uzgajane sorte su Genovese (slatki bosiljak), Clasico i sitni bosiljak, koji su posebno cijenjeni zbog intenzivnijeg mirisa i ljekovitih svojstava.Limunski bosiljak (Ocimum americanum), iako pogrešno imenovan s obzirom na američki latinski naziv, potječe iz Azije i Afrike, a karakterizira ga limunasta aroma. Genovese je poznat po svilenkastim velikim listovima i bijelim cvjetovima, a koristi se u talijanskoj kuhinji, osobito za pripremu pesta. Clasico je niža sorta jakog mirisa, dok sitni bosiljak često služi kao prirodni repelent za insekte.
Uzgoj i održavanje
Bosiljak se može uzgajati na otvorenim površinama, u plastenicima ili u posudama. Bez obzira na lokaciju, nužno je osigurati toplinu, sunčevu svjetlost i dobru drenažu tla. Pogodno je tlo srednje plodnosti, bogato humusom i s pH vrijednosti između 4,3 i 8,2. Osjetljiv je na herbicide i ne podnosi hladnoću, pa ga je potrebno sijati ili saditi kad temperatura tla prijeđe 15 °C. U vrtovima se preporučuje sadnja u svibnju, a u staklenicima sadnja može započeti i ranije.Zalijevanje treba biti redovito, osobito ljeti, kad zemlja brže gubi vlagu. Treba izbjegavati polijevanje listova, a najbolje ga je zalijevati uz korijen. Biljka se gnoji mineralnim gnojivima u kontroliranim količinama, a u posudama je dovoljno mjesečno prihranjivanje.
Razmnožavanje i presađivanje
Bosiljak se razmnožava iz sjemena ili pomoću presadnica. Razmnožavanje presadnicama omogućuje sigurniji rast i dvostruku žetvu. Sjeme se sije krajem veljače ili početkom ožujka u toplim gredicama, a sadnice se presađuju u svibnju. Prije presađivanja, biljke se moraju prilagoditi vanjskim uvjetima. Moguće ih je saditi i u posude ili balkonske kutije.Presadnice trebaju imati nekoliko pari listova i visinu do 12 cm. Poželjno ih je saditi u oblačnim danima ili predvečer, kako bi se izbjegao šok zbog sunčeve svjetlosti. Nakon sadnje, biljke treba dobro zaliti.
Održavanje nasada i rezidba
Bosiljak se održava okopavanjem radi suzbijanja korova, jer je osjetljiv na kemijska sredstva. Prvo okopavanje slijedi dva tjedna nakon sadnje, drugo tri tjedna nakon prvog. Kod rezidbe, važno je ukloniti najviše dvije trećine biljke kako bi se potaknula grananja i bujniji rast. Vrhove je najbolje rezati kada biljka dosegne visinu od 20 cm. Biljka se prirodno grana i zgušnjava nakon svakog otkosa.
Priprema za iduću sezonu
Budući da je bosiljak jednogodišnja biljka, potrebno je svake godine iznova saditi nove biljke. Sjeme se može prikupiti i sačuvati za sljedeću sezonu. Prije ponovne sadnje, tlo treba prihraniti i oporaviti. Na istu površinu bosiljak se može vratiti nakon dvije do tri godine.
Naslovna foto:rocketfarms.com
Pročitajte još:
Peršin – otporna i korisna biljka s mirisom Mediterana
Kopriva – višestruko korisna biljka s velikim potencijalom
Matičnjak – zlatna biljka limunastog mirisa za zdravlje, vrt i dom
Metvica – aromatična biljka s brojnim mogućnostima primjene
Luk vlasac – čuvar vrta i izvor zdravlja
Timijan – mirisna biljka bogate primjene i jednostavnog uzgoja
Kadulja – aromatična kraljica mediterana i kontinenta
Origano – začinska biljka s mirisom mediterana
Lavanda – ljubičasto blago mediterana
 je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae), kojoj pripadaju i brojni drugi aromatični začini poput origana, lavande, kadulje, timijana i majčine dušice.){kind=link}