Hren je poznata biljka koja se često nalazi na jelovniku kao začin, prilog brojnim jelima. Osim što je omiljen začin, hren je vrlo ljekovita biljka. Koristimo ga kad želimo ojačati otpornost organizma, a osobito zimi. Koristimo ga kao hranu ili u nekim jednostavnim receptima kao ljekovitu biljku.
Pretpostavlja se da mu je domovina zapadna Azija i jugoistočna Europa. Odatle je rasprostranjen kao kulturna biljka diljem svijeta. U nekim krajevima svijeta koristi se korijen i list. Međutim kod nas se koristi samo korijen, što je preporučljivo svakom tko želi koristiti hren bilo kao hranu ili kao ljekovitu biljku.
Vadimo ga cijelu godinu
Korijen vadimo cijelu godinu, iako neki vjeruju da ga možemo vaditi samo u određeno doba godine. Najbolje ga je vaditi kad se lišće počinje postupno sušiti, u listopadu do kraja mjeseca. Okus mu je ljut i potječe od lako hlapljivog eteričnog ulja. Kod pripreme zna nadražiti oči i nos pa ga pojedini ljudi nerado pripremaju. Može se koristi kao začin za meso i kao dodatak u jogurtu, majonezi i raznim umacima oštrijeg okusa. Zgodan prijedlog za ljubitelje hrena. Mladi listovi u sjevernim zemljama koriste se kao dodatak salatama kojima daje poseban, pikantan okus. Osobito takve salate vole Danci i Šveđani kojima je hren omiljena začinska biljka.
Proljetni mladi listovi odličan su izvor vitamina C i po nekim istraživanjima na l00 g mladih, proljetnih listova, ima približno 300 do 400 mg vitamina C. Stoga se preporučuju u proljetnoj revitalizaciji organizma. Također nije zanemariva ni količina betakarotena koji je u listovima u prihvatljivom, fiziološki aktivnom obliku koji je prihvatljiv organizmu.
Hrenov korijen koristio se kao sredstvo u sprječavanju hipovitaminoze vitamina C. Osobito su ga cijenili u srednjem vijeku spoznavši njegove učinke. Uspješno ga koristimo kao dopunsko sredstvo u liječenju plućnih i kožnih bolesti. Tvari iz hrena djeluju tako što zaustavljaju rast bakterija. Hren spada u biljke koje sadrže prirodne antibiotike. Tome u prilog ide i činjenica da se uz povrtnicu, crveni luk i češnjak davao robovima na izgradnji egipatskih piramida. Hren također sadrži tvari koje potiču rad jetre, probavnih organa te olakšavaju zubobolju i liječe upaljene desni. Ne smijemo ga previše koristiti, jer u većoj količini izaziva proljev i povraćanje. Stoga treba paziti na dozu koja se koristi. Osobito trebaju biti oprezni oni s osjetljivim želucem.
Pripravak za poticanje mokrenja i znojenja: Žličicu hrenovog korijena prelijemo s pola litre vrućeg bijelog vina. Nakon 20 minuta procijedimo i zasladimo medom od kestena. Pijemo po rakijsku čašicu tijekom dana u više obroka. Pojačava znojenje i mokrenje. Preporuča se kod prehlade, gripe i nakupljanja vode u organizmu.
Pripravak za jačanje dišnog sustava: Veliku žlicu hrenovog korijena naribajte u pola kilograma meda i ostavite odstajati peko noći. Ujutro procijedite kroz gusto cjedilo i dodajte malo ribane jabuke. Uzimamo kao namaz na kruh ili još bolje po jednu žličica tri puta na dan. Oni s osjetljivim želucem, čirom na želucu ili povećanom kiselinom neka ga uzimaju uz obrok. Ne sam pripravak, a ostali uz šalicu čaja ili vode.
Ponekad se mogu provoditi kure čišćenja pluća, jer potiče izbacivanje sluzi iz nosa i pluća i jača dišni sustav. To se obično radi kao zaštitu ujesen ili početkom zime, odnosno tijekom jeseni, zime i ranog proljeća barem jednom na mjesec.
Izvor: Gospodarski kalendar
