Kopriva je nepravedno zapostavljena, najvjerojatnije zbog neznanja o mogućnosti njena korištenja, ali i pečenja na koži koje ova biljka izaziva pri dodiru. Iako ju ljudi zbog njenih neugodnih dlačica (žaoka) ne požele pretjerano dirati, svakako bi trebali učestalije konzumirati.
Za biljnu ljekovitu sirovinu koriste se herba (Urticae herba), list (Urticae folium) i korijen (Urticae radix). Poznato je da čaj od koprive ima blagotvorno djelovanje na ljudsko zdravlje. Posebice pomaže u liječenju tegoba urinarnog trakta, a zovu je i čistačem organizma. Osim toga, ima primjenu u farmaceutskoj industriji. Tamo se koristi u šamponima za poticanje rasta kose te u prehrambenoj industriji jer se iz nje dobiva jestiva zelena boja. Sredinom prošlog stoljeća učestalo se koristila u tekstilnoj industriji, budući da se iz nje mogu dobiti čvrsta prirodna vlakna.
Manje je poznato da se ova biljka može konzumirati kao povrće. Može se pripremati poput špinata, krem juha, variva, rižota i ostalih kulinarskih delicija. Mladi listovi koprive te njezin vršni dio bogati su mineralima, posebice željezom. Sadrže i značajnu količinu vitamina C te ostalih specijaliziranih metabolita ključnih u održavanju ljudskog zdravlja i proizvodnji energije. Osim navedenog, važno je istaknuti primjenu koprive u ekološkoj poljoprivredi. Tamo se vodeni ekstrakt koprive ovisno o duljini ekstrakcije (24 sata i 14 dana) može primjenjivati kao bioinsekticid ili kao biognojivo. Iako kopriva raste samoniklo u prirodi, zbog nekontroliranog i neodgovornog sakupljanja i degradacije prirodnih staništa može doći do smanjivanja populacije. Čak i do nestanka takvih korisnih vrsta, što ukazuje na važnost njena kultiviranja.
Uzgoj koprive nije zahtjevan. Uključuje osnovnu obradu tla u jesen, dopunsku obradu u proljeće uz primjenu startne gnojidbe u količini od 50 kg/ha dušika u obliku kalcij amonij nitrata (KAN). Ovo gnojivo sadrži 27 % dušika. Tako je količina od 50 kg/ha dušika ekvivalentna 185,15 kg KAN-a/ha, odnosno 18,52 g KAN-a/m2. Ista količina gnojiva primjenjuje se još jednom tijekom vegetacije u vidu prihrane, obično 60 dana nakon startne gnojidbe.
Važno je napomenuti da se s dušičnom gnojidbom ne treba pretjerivati. Kopriva se poput većine lisnatog povrća ubraja u kategoriju nitrofilnih vrsta sklonih akumuliranju potencijalno štetnih nitrata. Zbog sitnog sjemena koprivu se preporučuje uzgajati iz presadnica proizvedenih u zaštićenom prostoru. One se sade na otvoreno polje sredinom travnja na razmak 30 × 50 cm.
Sjeme za proizvodnju presadnica moguće je sakupiti iz prirode. Međutim, sigurnija i jednostavnija varijanta je naručivanje već očišćenog sjemena putem interneta. Košnja u prvoj vegetacijskoj godini počinje otprilike dva mjeseca nakon sadnje, ali u drugoj već ovisno o vremenskim prilikama može početi sredinom travnja. Moguće je ostvariti i nekoliko košnji tijekom jedne vegetacijske godine.
Zbog svega navedenog koprivu bi bilo poželjno uvesti u stalni sortiment našeg povrtnjaka. Tako se osigurava zdrava namirnica od proljeća do jeseni. Pri tome treba voditi računa da je to višegodišnja biljna vrsta. Kao takva se ne uklapa se u plodored te ju se stoga preporučuje saditi uz rubove povrtnjaka. Otporna je na niske temperature te uspješno prezimljuje u obliku rizoma. Porastom temperature potjera nadzemni dio u rano proljeće.
