Postoje mnoge ljekovite trave koje pripomažu u liječenju depresije i nesanice, a među njima su gospina trava, hmelj i matičnjak. Koriste se čajevi, tinkture, ali i različite biljne mješavine.
Gospina trava, Hypericum perforatum
Gospina trava, Hypericum perforatum je višegodišnja zeljasta biljka koja pripada u porodicu Hyperiacaceae. Njena ljekovitost poznata je od davnina. Koristili su je Egipćani i Grci prije 2500 godina. Kao samonikla vrsta vrlo je raširena na našem području. Cvjetovi su svijetložute do zlatnožute boje, a raste na suhim do umjereno vlažnim pašnjacima i livadama, uz rubove šuma i šikara, na šumskim proplancima. U vrijeme cvatnje sabiru se vršni dijelovi biljke koji u to vrijeme sadrže najveće količine aktivnih tvari, najviše flavonoida (rutin, hiperozid, kvercitrin), hipericin, eterično ulje, fenolne kiseline, sterole, tanine, procijanidine i ksantone.
Gospina trava se kao antiseptik koristi za liječenje rana i opeklina, a odavno je poznato njeno sedativno i diuretičko djelovanje pri liječenju neuroloških bolesti, hemoralgije (jako krvarenje što nastaje kao posljedica oštećenja srca ili krvnih žila), proljeva, bolesti urinarnog trakta, kao i u liječenju gastritisa i čira na želucu. Pripremaju se čaj, ulje, vino i liker od gospine trave.
Čaj: Jednu čajnu žličicu osušenog lista i cvijeta gospine trave preliti sa 2,5 decilitra kipuće vode. Nakon pet minuta procijediti, zasladiti medom (dijabetičari čaj piju bez ikakva zaslađivanja) i piti toplo – ujutro prije doručka i navečer prije spavanja. Pije se kod upale maternice, grčeva u crijevima, glavobolje i katara pluća. Kad se prokuhaju četiri čajne žličice gospine trave u 2,5 decilitra vode, dobit će se odlično sredstvo (u obliku obloga) za zarašćivanje rana ili osvježavanje smežurane staračke kože.
Hmelj (Humulus lupulus L.)
Hmelj je zeljasta trajnica koja pripada u porodicu konopljika (Cannabaceae). Ovijajući se oko potpornja penje se u visinu do 6 m. Samoniklo raste uz rubove šuma i šikara, doline rijeka, uz kanale i na vlažnim staništima. Tijekom dozrijevanja plodova zalisci ženskih cvjetova se povećaju tako da ženska resa nalikuje češeru.
U srednjem vijeku hmelj se smatrao sredstvom za čišćenje krvi i poticanje mjesečnice, a bilo je poznato i njegovo umirujuće djelovanje. Nekoć je u narodnoj medicini bilo poznato estrogeno djelovanje hmelja. Beračice hmelja uvijek su prerano dobivale mjesečnicu. U narodnoj se medicini upotrebljavao za poticanje i poboljšavanje spavanja te vanjskom upotrebom kod čireva i oštećenja kože. Šišarke se koriste u proizvodnji piva kojem daju aromu i gorčinu, a djeluju i kao konzervans. Sadrže eterično ulje, flavonoide, fenolne kiseline te gorke tvari (humulon i lupulon).
Šišarke su sigurne za upotrebu, jedino treba biti oprezan prilikom rukovanja, jer su kod osjetljivih osoba koje su ih brale zabilježeni slučajevi dermatitisa. Hmelj djeluje umirujuće, sedativno i ublažava, odnosno opušta grčeve. Zbog gorkih tvari potiče probavu. Hmelj se koristi kod osjećaja straha, poremećaja spavanja, neuroza, razdražljivosti i slabog teka. Poznato je i bakteriostatičko djelovanje koje sprječava čak i rast uzročnika tuberkuloze. Za ugodan san jastuci se mogu puniti šišarkama, a mladi izdanci koji prizemno rastu zajedno s nerastvorenim listovima ubrani u proljeće (ožujak-svibanj) jestivi su. Sadrže oko 150 mg vitamina C, 8 mg karotina i mnogo kalija.
Čaj: Dvije čajne žličice droge (osušenih ženskih cvjetova) preliti vrućom vodom i ostaviti pokriveno 10-15 minuta. Piti dvije do tri šalice čaja na dan, osobito prije spavanja. Kad se koristi čaj kod problema sa želucem, namoči se u hladnu vodu i ostavi da odstoji nekoliko sati. Blago ugrijan pije se prije jela ili u manjim gutljajima tijekom dana.
Matičnjak (Melissa officinalis L.)
Ljekoviti matičnjak ili melisa je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae. Cijeli nadzemni dio biljke ima karakterističan miris koji podsjeća na limun. Suhi list (Melissae folium) i lisni izdanci (Melissae herba) služe za umirenje (sedativ) i za ublažavanje grčeva (spazmolitik). Eterično ulje melise potrebljava se u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Cvjetovi su bijeli, sitni, skupljeni u prividne pršljene u pazušcima najgornjih listova. Plod je sitan i sjajan ovalnog oblika. Matičnjak je otporan na niske temperature pa nema opasnosti od smrzavanja tijekom zime.
Kao samonikla biljka raste u cijeloj Europi, osim na krajnjem sjeveru i jugu. Kod nas raste samoniklo po krčevinama, starim zidovima, uz vodotoke, ceste u submediteranskim kopnenim brdskim područjima. U ostalim se krajevima često uzgaja u vrtovima jer se lako razmnožava sjemenom ili dijeljenjem. List sadrži 0,1-0,3 % eteričnog ulja, vitamina i gorkih tvari. Glavni sastojak eteričnog ulja je citral, a nalaze se i seskviterpeni (kariofilen). Droga sadrži 4-5 % trjeslovina, triterpenske kiseline, fenilkarboksilne kiseline te flavone. List matičnjaka koristi se u medicini kao sredstvo za smirenje te u kozmetičkoj i kemijskoj industriji.
Pri vanjskoj i unutarnjoj uporabi pripravci od matičnjaka djeluju karminativno, ublažavaju grčeve, djeluju antibakterijski i blago sedativno. Ponajprije se koriste za ublažavanje živčanih bolesti, poboljšavaju apetit. Vodena iscrpina ima antivirusni učinak, osobito na virus Herpes simplex. Ljekoviti učinak matičnjaka daju trjeslovine, ružmarinska kiselina i derivati kavene kiseline koji se vežu na virus i sprječavaju njegovo prodiranje u nove stanice.
Čaj: Od dviju čajnih žličica i šalice vode priprema se oparak koji treba odstajati 10 minuta. Čaj se pije više puta na dan. Najbolji je čaj od svježih listova. Iznimno je ukusan i zdrav za djecu i starije osobe te se može neprekidno piti dulje vrijeme.
Izvor: Gospodarski kalendar
