Važnost gljivičnih infekcija u ljudi i u životinja porasla je posljednjih desetljeća. Znanost koja se bavi proučavanjem gljivicama naziva se mikologija, a jedna od grana je medicinska mikologija (humana ili animalna). Gljivice su, najčešće, uvjetno patogeni mikroorganizmi koji su vrlo prošireni u prirodi, ali se često nalaze na koži i sluznicama zdravih ljudi i životinja. Mikoze su bolesti nastale kao posljedica razmnožavanja gljivica u organizmu i oštećenja tkiva. Ovisno o smještaju gljivične infekcije mogu biti površinske i sustavne. Sustavne mikoze inficiraju unutarnje organe (aspergiloza, mukormikoza, kandidijaza, kriptokokoza i brojne druge), a površinske zahvaćaju kožu, potkožje i sluznice.
Postoje različite kategorije gljivičnih infekcija koje se mogu susresti kod životinja, a koje potječu iz izvora u okolišu bez prijenosa na ljude. Daleko opasnije su infekcije vrstama gljivica koje se mogu izravno prenijeti sa životinja na ljude pa govorimo o zoonozama. Dermatofitoze ili dermatomikoze su gljivične kožne bolesti koje uzrokuju gljivice poznate kao dermatofiti najčešće iz rodova Trychophyton, Microsporum i Epidermophyton, a napadaju orožnjali sloj kože i dlake. Raširene su u cijelom svijetu i pojavljuju se u brojnih vrsta divljih i domaćih životinja. Iznimno rijetko se pojavljuju u koza.
Sumnja na bolest
U području umjerene klime su češće potkraj zime i u rano proljeće, a preko ljeta i jeseni pojavljuju se sporadično. Izrazita sumnja na bolest se može postaviti na osnovu karakterističnih promjena na koži. Na tijelu koze se pojave okruglasta bezdlačna područja prekrivena sivkastom krastom. Za pretragu se uzima uzorak, strugotina s ruba promjene na koži jer su uzročnici ovisni o zraku (aerobni). U središtu ispod kraste nema zraka i uzročnici ugibaju, a oni na periferiji promjenjenog područja su aktivni.
Prije uzimanja uzorka mjesto je potrebno dezinficirati 70 %-tnim alkoholom. Često na mjestu inficiranom gljivicama dolazi do sekundarne bakterijske infekcije pa se popularno u narodu ovakve promjene naziva lišajem. Većina gljivičnih bolesti nisu osobito značajne jer nisu smrtonosne, a štete koje nanose nastaju zbog slabijeg prirasta, oštećenja kože koje smanjuju njenu vrijednost, zbog troškova dijagnostike, liječenja i preventivnih mjera na čitavom stadu. Najznačajniji negativni utjecaj je prijenos bolesti sa životinja na ljude. Liječenje kožnih i sustavnih gljivičnih bolesti je dugotrajan proces koji može trajati nekoliko tjedana, ali i mjeseci, ovisno o vrsti gljivice, mjestu i jačini infekcije.
Uzroci trovanja hrane
Osim što gljivice (plijesni i kvasci) mogu uzrokovati gljivične infekcije, brojne vrste proizvode specifične otrove koji se nazivaju mikotoksini. Mikotoksini su kemijski spojevi različite strukture, produkti metabolizma plijesni koji se sintetiziraju tijekom rasta na supstratima biljnog i životinjskog podrijetla. Pretpostavlja se da je četvrtina sve hrane koja se proizvodi u svijetu kontaminirana mikotoksinima. Bolesti koje uzrokuju nazivaju se mikotoksikoze, a nastaju najčešće nakon konzumiranja onečišćene hrane mikotoksinima ili rjeđe nakon udisanja mikotoksina. Ovi otrovi su većinom otporni na povišenu temperaturu (termostabilni), a od dvjestotinjak poznatih najčešći i najznačajniji trovači hrane za životinje i ljude su: aflatoksini, okratoksini, zearalenon, trihoteceni i brojni drugi.
Izvor: Gospodarski kalendar (prof. dr. sc. Marko Samardžija)
 mogu uzrokovati gljivične infekcije, brojne vrste proizvode specifične otrove koji se nazivaju mikotoksini.){kind=link}