Nakon odbića kuniće je moguće hraniti zelenom i suhom hranom, gomoljima i korjenastim povrćem, zrnjem žitarica, nusproizvodima mlinarske i uljarske industrije te gotovim krmnim smjesama za pojedinu kategoriju i dob. Pravilna hranidba kunića izravno utječe na kvalitetu mesa, a meso kunića po hranjivoj vrijednosti nadmašuje većinu drugih vrsta mesa.

Zelena i suha hrana u hranidbi kunića

Zelena hrana lako je probavljiva i pomaže u održavanju zdravlja i vitalnosti životinja. Ipak, tovnim kunićima njezinu količinu treba ograničiti.

Trave prosječno sadrže 1,5 % bjelančevina, 10 % ugljikohidrata i 2,5 % mineralnih tvari. Pritom treba paziti na kvalitetu trave i način na koji je kunići uzimaju. Uparena i pljesniva hrana izaziva probavne poremećaje, a jednako tako i preobilno uzimanje. Osim trave, u zelenu hranu ubrajaju se djetelina i druge lepirnjače, lišće povrtnog bilja i kopriva.

Suha hrana sadrži od 1 do 7 % bjelančevina i od 10 do 14 % ugljikohidrata. U nju se ubrajaju livadsko sijeno, djetelinsko sijeno i slama. Njihova je uloga regulacija probave i sprječavanje raznih poremećaja.

Gomolji, korjenasto povrće i žitarice

Gomolji i korjenasto povrće sadrže od 0,5 do 1 % bjelančevina i oko 20 % ugljikohidrata. Zbog toga se od njih u tijelu kunića brzo stvara mast. Prikladni su za hranidbu svih kategorija kunića. Međutim, kunićima ne treba davati krmiva koja su prethodno bila smrznuta jer mogu izazvati probavne smetnje.

Krumpir je izvrsna hrana za tov jer sadrži 20 % ugljikohidrata, ali se ne smije davati sirov. Repa se, s druge strane, daje sirova, ali u kombinaciji sa suhom hranom. Mrkva osim ugljikohidrata sadrži i vitamine i minerale pa je također prikladna za kuniće.

U skupinu zrnja (žitarica i mahunarki) ubrajaju se zob, ječam, pšenica, raž, tritikale, kukuruz, soja, grašak i grah. Ječam je važan u razdoblju dojenja zbog visokog udjela škroba. Zob pak povoljno djeluje na rast, sjaj i gustoću dlake zbog velikog udjela masti i lecitina.

Nusproizvodi i gotove krmne smjese

Među sporedne proizvode poljoprivredne proizvodnje ubrajaju se posije. One sadrže 10 % bjelančevina i 45 % ugljikohidrata te povoljno djeluju na laktaciju ženki i peristaltiku crijeva. Repini rezanci imaju ugodan miris pa ih kunići rado jedu. Melasa je izvrsna dopunska hrana, posebno za tovne životinje. Osim toga, u obrok se mogu dodati suncokretova i repičina sačma i pogača.

Gotove krmne smjese koriste se u intenzivnom uzgoju i zadovoljavaju sve potrebe kunića. Naime, životinje tijekom cijele godine dobivaju hranu jednakog sastava, sa svim potrebnim hranjivim tvarima, vitaminima i mineralima u uravnoteženom omjeru. Takva je hrana najčešće peletirana. Na taj se način sprječava da sitni i prašnjavi dijelovi obroka dospiju u dišni sustav kunića. Uz to, glodanjem peleta troše se sjekutići koji kunićima stalno rastu.

Hibridni kunići tove se do dobi od 70 do 80 dana i do mase od 2,5 do 3 kg.

Kako se ocjenjuje kvaliteta mesa kunića

Meso kunića prodaje se kao cijeli trupovi, rasječeno ili u obliku prerađenih proizvoda spremnih za kuhanje. Kvaliteta trupa najčešće se ocjenjuje prema udjelu prednjih, srednjih i stražnjih dijelova. Važna je i debljina trupa, odnosno sadržaj abdominalne masti u odnosu na masu trupa. Uz to se procjenjuje i omjer mišića i kostiju na stražnjoj nozi.

Kvaliteta samog mesa može se iskazati na temelju kemijskog sastava i histološkog nalaza. Također se ogleda u kapacitetu zadržavanja vode, gubitku vode pri kuhanju i boji površine svježeg mišića. Razlika u pH vrijednosti mesa neposredno nakon klanja i 24 sata kasnije može upućivati na njegovu tehnološku i prehrambenu kvalitetu. Prema novijim podacima, potrošači meso biraju i prema senzornim svojstvima, posebno nježnosti, teksturi i okusu.

Meso je izvor proteina, ali i zasićenih masti

Općenito, meso je glavni izvor proteina i esencijalnih aminokiselina. Međutim, ono je i glavni izvor zasićenih masnih kiselina. One se povezuju s kroničnim bolestima poput pretilosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Usporedi li se meso kunića s mesom ostalih domaćih životinja, jasno je da ima znatno veću hranjivu vrijednost.

Osim vode, glavne sastojke mesa čine bjelančevine i masti. Nadalje, meso je važan izvor lako iskoristivih mikronutrijenata, kao što su vitamini i minerali. Zanimljivo je da meso kunića, za razliku od ostalih vrsta mesa, pri toplinskoj obradi doživljava najmanje promjene u sastavu hranjivih tvari.

Kemijski sastav mesa kunića

Sirovo meso kunića ima nisku energetsku vrijednost, oko 136 kcal na 100 g svježeg mesa. Za usporedbu, govedina ima 288 kcal na 100 g. Na kemijski sastav mesa kunića utječu dob, spol i hranidba. Sastav varira i ovisno o dijelu trupa iz kojeg se uzima uzorak za analizu. Prosječne vrijednosti prikazane su u tablici.

Prosječne vrijednosti kemijskog sastava mesa kunića i mesa ostalih domaćih životinja
Vrsta mesaVoda, %Bjelančevine, %Masti, %Minerali, %
Piletina (prsa)71,9016,9010,900,90
Ovčetina52,9015,6030,900,90
Svinjetina (plećka)51,2013,3034,200,80
Teletina70,9020,708,301,00
Junetina62,2019,3018,300,90
Kunić67,8825,004,012,13
Meso kunića – visokokvalitetno meso bogato bjelančevinama
Meso kunića iznimno je kvalitetno Foto: Shutterstock

Zašto se meso kunića naziva mesom nad mesima

Meso kunića odlikuje se izraženom nježnošću. Razlog je nizak sadržaj elastina i visoka topljivost kolagena u usporedbi s mesom drugih domaćih životinja.

Uključivanje mesa kunića u prehranu stoga može pridonijeti boljem zdravlju. Meso je bogato bjelančevinama visoke biološke vrijednosti, a masti sadrže visok udio nezasićenih masnih kiselina. Sadržaj kolesterola je nizak, a prisutne su i zamjetne količine linolenske masne kiseline (C18:3 ω3). Osim toga, meso kunića ima malo natrija, a mnogo fosfora te je dobar izvor vitamina B skupine. Zbog svega navedenoga meso kunića često nosi epitet meso nad mesima.

Naslovna foto: Shutterstock

Prethodni članakAI alati za stočarstvo: koliko stvarno koštaju i na koje zamke paziti
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.