Poljska krivičica (lat. Anagallis arvensis L.) poljska krika, vidovčica ili crvena ovčarka jednogodišnja je zeljasta biljka porodice jaglavčevki (Prumulaceae). Naziv dolazi od grčkog imena roda anagelao što znači „smijati se“, te latinske riječi vrste arvensis što znači poljski.

U starijim zapisima poljsku krivičicu također nazivaju „pastirski sat“ zbog cvjetova koji se otvaraju ujutro prije 8 sati i zatvaraju oko 15 sati. Ubikvistna je vrsta koju nalazimo diljem Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije od kud se proširila na ostatak svijeta. Kod nas je vrsta rasprostranjena diljem čitave Hrvatske uključujući otoke. Terofitna je biljka koja se razmnožava sjemenom te prezimljava u obliku sjemena. Morfološki gledano stabljika je niskog rasta, polegnuta, četverobridna razgranata koja raste pretežno uz tlo, a u visinu može dosezati do 10-25 cm. Vretenastog je korijena s jajolikim listovima dugim 1-2 cm pršljenasto po tri lista ili nasuprotno smještenih.

Listovi su cjelovitog ruba i dlakavog naličja bez peteljke. Sastoji se od malenih pojedinačnih cvjetova na tankim stapkama koje rastu iz pazušca lista. Vjenčić je sastavljen od 5 narančastih (crvenih i rijetko plavih) okruglih latica. Latice su na vrhu široko zaobljene, a prednji rub im je gusto žljezdasto dlakav. Poljska krivičica ima relativno dugo razdoblje cvatnje koje se proteže do lipnja do listopada. Plod je tobolac smećkaste boje, mase 1000 sjemenki oko 0,75 g. Sjeme je monobridnog ili trobridog uglatog oblika, te je na leđnoj strani ravno ili malo ispupčeno. Kao korov najčešće se pojavljuje u rano proljeće u usjevu jare pšenice, gdje se uspješno suzbija herbicidima za širokolisne vrste. Osim herbicidima, u povrtnim kulturama ovu je vrstu moguće suzbiti i primjenom malča.

Ljekovitost biljke spominje se u zapisima pisanim u 16. stoljeću gdje se navodi kako se koristila kao opojno sredstvo koje je ublažavalo depresiju te su je smatrali jakim nekrotičnim otrovom. Koristili su je kao zamjenu za morfij kod napadaja astme. U medicinske svrhe koristila se kao krema kod raznih kožnih oboljenja, te kao napitak za ublažavanje ugriza divljih pasa i otrovnih zmija. Danas se koristi kod gihta, bolesti jetre, tuberkuloze, kao diuretik kod bolesti bubrega i mokraćnih kanala. Smatra se korisnom kod očnih bolesti zbog popravljanja vida i jačanja očnog živca. Najčešće se koristi kod mladenačkih akni. Korisna je kod liječenja raznih krvarenja te je izvrstan dijaforetik (sredstvo koje pomaže preznojavanje).

Korištenje biljke

Izgnječena svježa biljka koristi se kao oblog za razne udarce, nagnječenja i otoke. Danas se pripravci rjeđe koriste zbog većeg poznavanja kemijskog sastava same biljke. Kao sigurnija verzija, bez same konzumacije, koristi se uvarak od poljske krivičice kod raznih rana koje teško zacjeljuju. Princip pripreme uvarka je taj da se osušena stabljika od 60 g mora kratko prokuha u 1 litri vode, preporučeno vrijeme kuhanja je oko 20 minuta. Rane za koje se koristi uvarak moraju se ispirati nekoliko puta dnevno te se preporuča na njih nakon tretmana uvarkom stavljati obloge.

S obzirom da je biljka puna toksičnih spojeva kao što su saponin, ciklamin, glikozid, flavonoidi i dr. treba pripaziti kod konzumiranja bilo kakvih pripravaka na bazi poljske krivičice. Kod mliječnih krava konzumacija smanjuje mliječnost i nikako se ne preporuča u hranidbi životinja. Životinje u ispaši biljku izbjegavaju zbog gorkog okusa. Biljka sadrži saponin u zeljastim dijelovima i ciklamin u korijenu te bi se trebala koristi uz savjetovanje stručne osobe. Sjemenke su također otrovne te izazivaju trovanje kod ptica i ovaca. Kod suzbijanja koristi se sistemični zemljišni herbicid s aktivnom tvari dimetenamid-p.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA