U malom pelješkom naselju Lovište krije se jedna od prvih hrvatskih tvrtki koja se više od 20 godina bavi preradom eteričnih ulja od smilja. Ovo je priča o viziji i trudu Mire Matijaševića i njegove obitelji.
Protiv bora ili protiv vještica, smilje je prisutna i dobro poznata biljka u životu Dalmatinaca još od davnina. Na otoku Korčuli sve do danas zadržan je običaj paljenja ,,cmijaʺ i preskakanje vatre kako bi se ,,nakadiliʺ mirisom izgorenog smilja. Prema predaji taj miris tjera vještice i demone. Ulje smilja je blagotvorno te će spriječiti nastajanje bora, ublažiti već postojeće i pomladiti kožu; sprječava formiranje hematoma nakon ozljede, regenerira ožiljke te djeluje na podočnjake i proširene vene.
,,Štorijaʺo smilju
Ova žuta, u kršu samonikla i zaštićena biljka postala je ,,hit” u parfemskoj i kozmetičkoj industriji, a mnogi su prepoznali njen potencijal. Rijetki su oni koji su taj trend prepoznali prije više od 20 godina. Među njima je i poduzetnik Miro Matijašević iz Lovišta, malog ribarskog naselja na samom zapadu pelješkog poluotoka. Ovu zanimljivu i živopisnu priču ,,štoriju” o smilju ispričala nam je njegova kći Mira Matijašević koja je zajedno s ostatkom obitelji preuzela očev posao. Preuzela je njegovo nasljeđe izgrađeno mukotrpnim radom, usponima i padovima, ali prije svega jasnom i hrabrom poslovnom vizijom.
Tvrtka Ceratonia d.o.o. osnovana je 1998.g. i već se više od 20 godina bavi proizvodnjom eteričnih ulja, prvenstveno eteričnog ulja smilja. Ceratonia je latinski naziv za rogač, objašnjava nam Mira, budući da se Miro Matijašević u početku bavio preradom rogača. Međutim, slučajni savjet prijatelja i njegov poduzetnički duh ubrzo su ga okrenuli smilju. Posao je krenuo vrlo dobro, otkupljivao je i prerađivao smilje kako bi dobio eterično ulje, potražnja je bila velika, cijene su bile dobre, ponekad izvrsne. Tako se početna ideja vrlo brzo pretvorila u unosan posao. Nažalost, nakon početnog uspjeha usljedio je gotovo potpuni krah tvrtke i vrlo teške godine za Miru i njegovu obitelj.
– Početkom 2000. godine naša poslovna suradnica iz Slovenije doživjela je osobni bankrot. Moj otac nije razmišljao o odustajanju, jednostavno to nije bila opcija, odlučili smo nastaviti s poslom sami. Bilo su to jako teške godine za nas, prisjetila se Mira.
Nastavili su s proizvodnjom ulja kojeg su pokušali sami, bez posrednika, prodati na tržištu. Tržište je bilo sumnjičavo prema maloj firmi, a Ceratonia je zbog problema s prodajom zapadala u sve veće dugove. Međutim, poznato je kako se upornost i rad gotovo uvijek isplate, tako je bilo i ovaj put. Nakon nekog vremena eterično je ulje smilja postalo svjetski trend u kozmetici, porasla je potražnja, a kupci su počeli slati upite.
U narednim godinama prosperiteta okrenuli su se samoniklom smilju iz prirode, priča nam Mira. Ubrati smilje iz prirode u stvarnosti je složen proces. Najprije treba ishoditi rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode uz propisane rokove sakupljanja, količine, način i datum sakupljanja. Nakon toga treba podnijeti zahtjev za sklapanjem ugovora s Hrvatskim šumama kojima se u to vrijeme plaćala kuna po kilogramu sakupljenog bilja. Kako je rastao interes domaćih i stranih tvrtki za eterično ulje smilja, tako su se diljem Lijepe naše otvorile brojne tvrtke za preradu i proizvodnju ulja.
Povećana proizvodnja i potražnja za uljem istovremeno je povećala potražnju za sirovinom u prirodi. To je u konačnici dovelo do vrlo visoke cijene otkupa. Na samim počecima proizvodnje, cijena svježeg smilja iznosila je dvije do tri kune po kilogramu. 2015. g. kilogram smilja doseže, tvrdi Mira, nerealnu cijenu od 20 kuna po kilogramu. Kako bi zadržala konkurentnost, povećala proizvodnju i smanjila cijenu sirovine, Ceratonia kreće s vlastitim ulaganjem u plantažni uzgoj bilja. Danas imaju plantažu od 5,15 hektara nasada, odnosno više od 100 tisuća biljki. Osim toga, smilje dodatno otkupljuju i od privatnih plantažera i registriranih OPG-ova diljem Dalmacije.
Kilogram ulja smilja teško je dobiti
Prerada smilja i proizvodna ulja danas je unosan posao. Od kilograma ulja može se proizvesti puno proizvoda, no dobiti kilogram ulja nije nimalo lak posao.
–Treba sakupiti sjemenke, posaditi biljku, kad iznikne treba je pikirati, odnosno presaditi u zemlju, treba je i orezati. Berba je dva puta godišnje. Bere se srpom, a potom stavlja u vreće u kojima može stajati najviše 24 sata, inače propada. Nakon toga, sirovinu prevozimo do Imotskog gdje slijedi jednako izazovan proces destilacije. U kotao se stavlja do 1300 kilograma smilja kroz koje prolazi vodena para pod pritiskom, nakon čega se u dekanteru odvajaju hidrolat i cijenjeno ulje. Moderan način destilacije traje dva sata, u jednom danu moguće ih je napraviti desetak. Svaka će destilacija dati do dva kilograma ulja, ovisno o kvaliteti biljke, što je otprilike dvije i pol litre ulja. Ulje se čuva u velikim spremnicima i prodaje većinom na strano tržište veleprodajom. Kilogram ulja košta oko dvije tisuće eura, otkrila nam je Mira.
Ceratonia danas broji četvero zaposlenih, godišnje proizvedu oko 400 kilograma ulja iz otprilike 300 tona smilja. Gotovo sve što proizvede, tvrtka izvozi u Sloveniju, Italiju, Francusku i Ameriku. Budući da se radi o poslovnim tajnama, Mira nam nije otkrila koje točno poznate kozmetičke i farmceutske tvrtke otkupljuju njihovo ulje. Lako je moguće da ga se može naći u najpoznatijim preparativnim brendovima. O uspjehu Ceratonie svjedoči i izjava njihovog dugogodišnjeg knjigovođe koji je s obitelji prošao najteže trenutke poslovanja: Miro, mislio sam da se nikad nećeš izvući, rekao je Matijaševiću. Danas je taj isti knjigovođa suradnik Ceratonie koji je nedavno zasadio vlastitu plantažu smilja za njihove potrebe.
Planove je usporila svjetska pandemija
Posao ide dobro, kaže nam Mira, ali godine teške borbe ostavile su traga na Matijaševićima koji o planovima za budućnost govore istodobno i s entuzijazmom i oprezom. Tu je i pandemija koronavirusa koja je usporila sva gospodarstva pa tako i industriju prerade i proizvodnje eteričnih ulja.
-Za privatni ,,biznis” treba biti vizionar i imati hrabrosti. Moj otac je ponosan što je na kraju došao do uspjeha, no strah od sutrašnjice je još uvijek prisutan. Odnosi na tržištu se stalno mijenjaju, a najgore je ovisiti samo o jednoj biljci. Ipak, planove o proširenju ponude trenutno je usporila pandemija. Također imamo u planu i turistički proširiti svoju ponudu, naše plantaže se nalaze na atraktivnoj lokaciji Pelješca na obroncima ispod planine Sv.Ilija s pogledom na otok Korčulu i veliki su turistički potencijal. Imamo u planu organizirati turistička razgledavanja, upoznati turiste s ljekovitim biljem i kako se koriste, ponuditi mogućnost sudjelovanja u branju, u procesu proizvodnje eteričnog ulja kao i otvaranje suvenirnice u kojoj će se moći kupiti male bočice ulja s plantaže, sapuni i slično. Privatni posao uključuje konstantno usavršavanje i praćenje novih trendova. – naglasila je za kraj Mira.
