Timijan (Thymus vulgaris) je višegodišnja zeljasta ili polugrmolika biljka iz porodice usnača (Lamiaceae), u kojoj se nalaze i druge aromatične vrste poput ružmarina, lavande, kadulje, matičnjaka, bosiljka i origana. Ime „timijan“ potječe od grčke riječi thymos, što znači tamjan, aludirajući na njegov snažan miris.
Timijan potječe s područja Sredozemlja, a najviše raste u Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Grčkoj, dok se kod nas divlja vrsta (Thymus serpyllum) često naziva „majčina dušica“.
Stabljike timijana su uspravne, visine 25–50 cm, pri dnu su odrvenjele, a gornji dijelovi zeljasti i tamnocrveni. Listovi su sitni, eliptični, najčešće sjedeći, a s donje strane obrasli gustim dlačicama koje sadrže žlijezde ispunjene eteričnim uljem. Cvjetovi su blijedoružičasti do ljubičasti, sitni i tvore klasaste cvatove na vrhovima stabljika. Sjeme je vrlo sitno (0,5–1 mm), tamnosmeđe i sklono osipanju. Klijavost sjemena traje 2–3 godine, a u povoljnim uvjetima klija za 2–3 tjedna. Timijan ima snažan i razgranat korijenov sustav, što mu omogućuje rast na siromašnim i kamenitim tlima.
Slika 9. Timijan Foto: gardenerspath.com
Ljekovitost i upotreba
Timijan se koristi kao začin i ljekovita biljka. Osušeni nadzemni dijelovi sadrže eterična ulja, među kojima je najvažniji timol – spoj s jakim antiseptičkim djelovanjem. Eterično ulje koristi se u farmaceutskoj industriji za izradu sirupa protiv kašlja i sredstava za dezinfekciju, a timijan je čest sastojak biljnih čajeva za iskašljavanje. U kuhinji se koristi za aromatiziranje jela, posebno jela od mesa, povrća, gljiva i ribe. Biljka je poznata i kao prirodni repelent protiv insekata.
Agroekološki uvjeti
Timijan je termofilna i fotofilna biljka koja traži sunčana i suha staništa. Dobro podnosi sušu, ali osjetljiv je na dugotrajnu vlagu i niske temperature bez snijega. Optimalna temperatura za rast je oko 20 °C. Najbolje uspijeva na černozemima i strukturno dobrim tlima s pH između 6 i 8. Ne podnosi teška i vlažna tla jer na njima dolazi do truljenja korijena.
Priprema tla i plodored
Prije sadnje timijana preporučuje se duboko zimsko oranje. U rano proljeće tlo se obrađuje minimalno kako bi se sačuvala zimska vlaga. Tlo treba biti sitno-mrvičasto, rahlo i vlažno do dubine od 12 cm. Budući da je višegodišnja kultura, timijan ne ulazi u uobičajeni plodored. Na istom mjestu može ostati 3–4 godine. Važno je da tlo nije zaraženo korovima jer timijan slabo zagušuje konkurentske biljke.
Gnojidba
Za dobar prinos eteričnog ulja i zelene mase potrebna je uravnotežena gnojidba. Prije osnovne obrade tla u jesen dodaje se 40 kg/ha dušika te 60–80 kg/ha fosfora i kalija. Prije sadnje u proljeće dodaje se još trećina dušika, a nakon prve košnje posljednja trećina. Sljedećih godina preporučuje se svake jeseni ili rano proljeće gnojiti s 30–50 kg/ha svih triju osnovnih elemenata.
Razmnožavanje i sadnja
Timijan se razmnožava sjemenom (generativno) ili dijeljenjem bokora (vegetativno), iako je drugo rjeđe zbog manjih ekonomskih koristi. Sadnja sjemena obavlja se izravno u tlo ili putem proizvodnje rasada. Sjeme se sije plitko (do 0,5 cm) u redove razmaka 25–30 cm. Za hektar proizvodnje potrebno je 0,5–0,6 kg sjemena, od čega se proizvede 160 000–240 000 sadnica.Sadnice se presađuju u listopadu ili u proljeće. Razmak među redovima treba biti 50–70 cm, a unutar reda 15–25 cm. Sade se 2–3 sadnice zajedno kako bi se osigurala bolja pokrivenost terena.
Uzgoj u posudama i plastenicima
Timijan se lako uzgaja u posudama i plastenicima. U teglama mu treba osigurati dobru drenažu, sunčano mjesto i umjereno zalijevanje. U plastenicima se preporučuje korištenje organskog malča i održavanje temperature 15–21 °C. Sadnice treba saditi s razmakom većim nego na otvorenom radi bolje ventilacije.
Njega nasada
Timijan slabo natkriva tlo, pa je borba protiv korova obvezna. Njega uključuje međurednu kultivaciju, posebice nakon gnojidbe. U sušnim razdobljima treba osigurati duboko, ali rijetko zalijevanje. Mladim biljkama treba održavati stalnu vlagu dok ne ojačaju.
Berba i košnja
Timijan se kosi kad uđe u fazu cvatnje jer tada ima najveći sadržaj eteričnog ulja. U prvoj godini obavlja se jedna košnja, a u narednim godinama dvije. Biljke se režu 7–10 cm iznad tla kako bi se smanjio udio drvenastih dijelova. Prinos prve godine iznosi 6 t/ha, a kasnije i do 10 t/ha svježe herbe.
Proizvodnja sjemena
Za proizvodnju sjemena biljke se ne kose, nego se ostavljaju da sazru. Zbog dugog razdoblja cvatnje žetva se provodi u dvije faze. Herba se pokosi kad donji dijelovi cvata posmeđe, osuši se i vrši. Prinos sjemena je 100–150 kg/ha.
Razmnožavanje reznicama
Starije biljke postaju drvenaste i gube aromu, pa se preporučuje pomlađivanje. Reznice dužine 7 cm uzimaju se s vrhova stabljika, umaču u hormon za zakorjenjivanje i sade u mješavinu sterilnog pijeska i vermikulita. Korijen se razvija u roku od 6 tjedana.
Skladištenje
Svježi timijan može se čuvati u hladnjaku zamotan u plastiku do dva tjedna. Osušeni timijan treba čuvati u zatvorenim posudama na tamnom mjestu, gdje može zadržati aromu do dvije godine. Također, može se zamrzavati.
Pročitajte još:
Peršin – otporna i korisna biljka s mirisom Mediterana
Kopriva – višestruko korisna biljka s velikim potencijalom
Matičnjak – zlatna biljka limunastog mirisa za zdravlje, vrt i dom
Metvica – aromatična biljka s brojnim mogućnostima primjene
Luk vlasac – čuvar vrta i izvor zdravlja
Kadulja – aromatična kraljica mediterana i kontinenta
Origano – začinska biljka s mirisom mediterana
Lavanda – ljubičasto blago mediterana
Bosiljak – ljekovita i aromatična biljka za vrt i kuhinju
