Zečji trn (Ononis spinosa L.) višegodišnja je zeljasta biljka grmolikog rasta iz porodice mahunarki (Fabaceae). Njegovo djelovanje na izlučivanje mokraće zapisano je prije više od dvije tisuće godina. Danas je ipak pomalo pao u zaborav. Upravo je kasna jesen pravo vrijeme za vađenje njegova ljekovitog korijena.

Narodna imena i podrijetlo imena zečjeg trna

U narodu je poznat i kao gladiš, gladušac, mačak, grebenika ili vučji trn. Ime roda dolazi od grčkih riječi onos (magarac) i oninemi (koristim). Naime, biljka je nekad služila kao hrana magarcima. Riječ spinosa pak znači trnovit.

Gdje raste zečji trn

Rod Ononis broji oko 70 vrsta. Kod nas je opisano dvadesetak vrsta i podvrsta, većinom u obalnom području. Za nas su najvažnije dvije podvrste zečjeg trna, antiquorum i legitima. Obje rastu u našim krajevima.

Zečji trn voli oskudna i suha tla livada i pašnjaka, najčešće na vapnencu. Nalazimo ga uz rubove šuma, njiva i putova, od nizina do 1500 metara nadmorske visine. Na oranicama je teško iskorjenjiv korov. S druge strane, dobra je medonosna biljka.

Kako izgleda zečji trn

Grm je visok 10 do 80 cm. Ima vretenasti korijen koji prodire do metar duboko u tlo. Taj je korijen toliko žilav da je nekad zapinjao za plug i branu. Stabljike su razgranate, pri dnu odrvenjele i uglavnom trnovite.

Donji listovi sastoje se od tri sitno nazubljena listića, a gornji su većinom jednostavni. Od lipnja do rujna u pazušcima listova razvijaju se crvenkastogrimizni ili ljubičasti cvjetovi. Plod je jajolika mahuna duga 0,6 do 1 cm, s jednom ili dvije smeđe sjemenke. Zimi se nadzemni dijelovi smrznu. U proljeće biljka zatim potjera nove izdanke debelih crvenkastih stabljika.

Ljekoviti korijen zečjeg trna

Mladi izdanci bez trnja u proljeće se mogu jesti kao varivo okusa mahuna. Mlada biljka sadrži 40 do 90 mg% vitamina C. Osim toga, bogata je kalijem i kalcijem.

Ljekovit je ipak korijen. Vadi se u jesen, zajedno s postranim korijenjem. Zbog trnja treba uzeti debele rukavice. Također, na jednom mjestu ne treba iskopati sve biljke. Korijen se opere, a deblji komadi razrežu se uzdužno. Na kraju se sve dobro osuši na toplom i prozračnom mjestu.

Osušeni korijen zečjeg trna, ljekoviti dio biljke
Osušeni korijen zečjeg trna – ljekoviti dio biljke (Foto: arhiva Gospodarskog lista)

Sastav i djelovanje korijena

Osušena droga (Ononidis radix) blago je slatkasta mirisa te slatkogorka, trpka okusa. Sadrži oko 0,2 % eteričnog ulja s karvonom, mentolom i trans-anetolom. Uz to sadrži saponine, flavonoide s izoflavonom ononinom te triterpen onokol.

Diuretsko djelovanje korijena farmakološki je potvrđeno. Međutim, još se ne zna sa sigurnošću koji je sastojak za njega zaslužan. Djeluje blaže od ploda borovice jer ne nadražuje bubrege. Zato se često nalazi u čajnim mješavinama s listom breze.

Potičući izlučivanje vode, pomaže ispiranju mokraćnih putova kod blagih upala i sklonosti stvaranju pijeska. Kao čaj ili oblog koristi se i kod nečiste kože i akni.

Kako pripremiti čaj od zečjeg trna

Dvije čajne žličice osušenog korijena prelijte s 2,5 dl vruće vode. Ostavite poklopljeno pola sata, a zatim procijedite. Piju se dvije do tri šalice nezaslađenog čaja dnevno, između obroka.

Djelovanje pri duljoj uporabi slabi. Stoga se preporučuju tjedne stanke. Oblozi od čaja pomažu i kod ekcema i osipa.

Čajne mješavine sa zečjim trnom

Mješavina kod tegoba s mokraćnim organima

  • korijen zečjeg trna 40 g
  • plod borovice 20 g
  • korijen peršina 20 g
  • zelen poljske preslice 20 g

Od jedne čajne žličice mješavine pripremi se oparak. Piju se tri šalice dnevno.

Mješavina za jetru, crijeva, krvotok i živce

  • korijen zečjeg trna 25 g
  • kora krkavine 25 g
  • zelen rusomače 25 g
  • zelen stolisnika 25 g

Od dvije čajne žličice pripremi se oparak. Pije se po šalica ujutro i navečer. Važno je znati da se kora krkavine smije koristiti tek kad je odležala barem godinu dana.

Oprez pri uporabi zečjeg trna

Zečji trn ne koristi se kod oteklina zbog slabijeg rada srca ili bubrega. Također se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i djeci. Mješavina s borovicom ne preporučuje se ni osobama s bolestima bubrega. Uz diuretske čajeve treba piti dovoljno tekućine.

Ako se tegobe ne smire za nekoliko dana, treba se javiti liječniku. Isto vrijedi ako se pojave temperatura, bolovi ili krv u mokraći. Osobe koje uzimaju lijekove trebaju se prije uporabe posavjetovati s liječnikom ili ljekarnikom.

Naslovna foto: Shutterstock