Simptomi koje smo utvrdili na paprici, ukazuju na zarazu s jednom od više vrsta grinja koje žive i hrane se unutar još neotvorenih listića vegetacijskog vrha raznih biljaka.
Mekokožne grinje
Mekokožne grinje (tarsonemidne) iz porodice Tarsonemidae, koje su već godinama značajni ekonomski štetnici u zaštićenom prostoru najčešće na ukrasnom bilju poput gerbera i brojnih lončanica. Npr. ciklame, afričke ljubice-Saint Paulie, kalanhoe, šeflere, ukrasni bršljan, gloksinije i dr. Napadaju i jagode uzgajane u plastenicima. U toplijim se krajevima štetne vrste mekokožnih grinja pojavljuju na otvorenom kod uzgoja citrusa (limun). Dok od povrća na rajčici i paprici. Najčešće vrste su ciklamina grinja Polyphagotarsonemus pallidus i žuta grinja čaja Steneotarsonemus pallidus. Te grinje su vrlo sitni organizmi, jako nježne građe, prozirnog tijela bjelkaste do smeđe boje, dugog svega 0,25 mm. Znači nisu vidljivi ne samo golim okom, već ni boljim povećalom. Ove grinje imaju 4 para nogu, a oblikom podsjećaju pomalo na medeno smeđu voštanu ragbi loptu.
Mužjaci su sitniji od ženki, vrlo su rijetki, pa je razmnažanje u najvećoj mjeri partenogenetsko. Vrlo brzo se razvijaju, ciklus od jaja do odraslog oblika traje oko 5 dana. Na što bitno utječe temperatura i relativna vlaga zraka. Kod optimalnih temperatura od 20–23oC i relativne vlage zraka od 70-80-100% razvoj traje samo 5-8 dana. Dok u hladnijim uvjetima razvoj traje dulje, do dva tjedna. Godišnje imaju vrlo veliki broj generacija. Grinje, zahvaljujući svojim malim dimenzijama, žive između još zatvorenih listića vegetacijskih pupova, gdje se hrane sisanjem biljnih sokova. Posljedica sisanja su simptomi na vršnim listićima, koji se na paprici uvijaju prema plojci lista. Naborani su i deformiranog rasta, a cijeli vegetacijski vrh je deformiran i zakržljao.
Kod jače zaraze listovi požute i nekrotiziraju. U središnjem dijelu biljke prezimljuju odrasle grinje, a napad se prepoznaje u žarištima. Šire se zaraženim biljnim materijalom, dok su same grinje zbog vrlo malih dimenzija slabo pokretne. Aktivnim kretanjem, iz žarišta se šire vrlo sporo, a drugim štetnim vrstama (lisnim ušima, tripsima, štitastim moljcima) vrlo brzo. Do zaraza dolazi kasnije u jesen, tijekom zime i u proljeće. Zato jer im odgovaraju niže temperature i vrlo visoka zračna vlaga. Zbog toga kao i zbog vrlo malih dimenzija naseljuju najnježnije dijelove vegetacijskih vrhova, još nerazvijene listiće koji im pružaju zaštitu i hranu.
Mjere zaštite
Suzbijanje mekokožne grinje danas je problematično što zbog nestanka insekticida i akaricida nekada uspješno korištenih za njegovo suzbijanje kao Thiodan E, Kelthane E ili Tedion. Ovi su se pripravci koristili neposredno po pojavi simptoma na biljkama višekratnim folijarnim prskanjima. Pri čemu je trebalo dobro okupati vegetacijski vrh. Danas insekto-akaricidi na bazi abamektina Vertimec 018EC i Kraft 18EC registrirani su za suzbijanje koprivine grinje Tetranichus urticae. Također crvenog pauka agruma Panonychus citri i hrđaste grinje rajčice Aculops lycopersici, pa bi se mogli koristiti višekratnim prskanjima. U razvijenim se zemljama sve više koriste mikrobiološki pripravci na osnovi gljivica Beauveria bassiana. Također Metarhizium anispoliae i Paecilomyces fumosoroseus. Zato jer su s njima postignuti dobri rezultati u suzbijanje tarsonemidnih grinja.
